Tue

24

Sep

2013

VIDEO: Svjedočio silovanju mrtve trudnice: ‘Ajmo je bre taslačiti dok je još topla’

- Da sam prije devet godina krenuo u osvajanje Hrguda, četničkog uporišta koje nitko u zadnja tri rata nije osvojio, danas bi se na njemu zavijorila hrvatska zastava. Ako mi dosad nisu uspjeli uzeti sina, budite sigurni da ni neće – kaže Tomica.

Tomica Novak (46) je hrvatski branitelj, invalid Domovinskog rata i bivši logoraš. Već devet godina vodi bitku sa sustavom koji mu želi oduzeti sina. Ovo je njegova priča.

Tomica se u rat zaputio odmah nakon tzv. Balvan revolucije. U Petrinji je proveo 1991. godinu, ali je ubrzo pao u ruke neprijatelju. Odveden je prvo u srpski logor Šamaricu, a nakon toga u Glinu. Kada ga upitamo za mučne detalje iz tog dijela njegovog života, dugo šuti. Ondje je vidio ratne strahote kakve ne bi poželio ni najgorem neprijatelju. Ubijanja i mučenja, silovanja.

- Silovali su Dragicu koja je bila u sedmom mjesecu trudnoće. Nisam više mogao izdržati i rekao sam im da im je*em majku četničku. Opalili su me kundakom po glavi. Pao sam u nesvijest. Njoj su izvadili dijete iz trbuha i onda je ponovno silovali. Kad sam se dizao čuo sam: “Ajmo je bre taslačiti dok je još topla”.

Srećom, krajem godine dokopao se slobode.

- Nakon toga sam išao na oporavak i više me nisu htjeli primiti u policiju. Smilovala mi se Hrvatska vojska 1992. godine s kojom sam otišao u Vinkovce – priča nam Tomica. Njegov je govor isprekidan, priča teško. Strahote logore ostavile su teške posljedice na nekad veselog mladića.

Nakon Vinkovaca, upućen je u Dubrovnik, odakle je odlazio i u susjednu BiH.

- Kada smo shvatili da se borimo protiv muslimanskog naroda, odustali smo. Bili smo uvjereni da se borimo protiv četnika – priča Tomica. U Dubrovniku je ostao do kraja rata kada ga je zadesila teška nesreća; pregazio ga je vojni kamion. Kako kaže, bio je sav polomljen. Slomljeni su bili i kralježnica i kukovi. Idućih nekoliko mjeseci proveo je u kolicima. No, snaga volje i želja za životom  učinili su svoje, nije zauvijek ostao u kolicima.

Prije devet godina dogodio se najsretniji trenutak u Tomičinu životu – rođen je njegov sin Tomislav. Majka ih je ubrzo napustila. Tomica je nedugo zatim upoznao Valeriju s kojom i danas živi. Od sinovog rođenja vodi bitku sa Centrom za socijalnu skrb koja se preselila i na sud. Centar tvrdi da Tomica ne može brinuti o djetetu, no on je uvjeren u suprotno. I uvjerava nas – ovu će devetogodišnju bitku dobiti.

 

- Da sam prije devet godina krenuo u osvajanje Hrguda, četničkog uporišta koje nitko u zadnja tri rata nije osvojio, danas bi se na njemu zavijorila hrvatska zastava. Ako mi dosad nisu uspjeli uzeti sina, budite sigurni da ni neće – kaže Tomica.

 

Tomičina nevjenčana supruga Valerija (31) proživjela je i vlastite tragedije. Prije devet godina oduzeta su joj dvojica sinova. Oni danas žive s ocem.

 

- Noćima ne spavam jer razmišljam o tome kako ih želim vidjeti – priča Valerija.

 

Tomica i Valerija doista žive u teškim uvjetima. No, kažu, djetetu nikad ništa nije nedostajalo. Tomica vjeruje da bi Centar Tomislava želio dodijeliti majci koja ga je prije devet godina napustila.  A nama samo ostaje da se prisjetimo primjera obitelji koja žive u nelegalno sagrađenim naseljima sa mnogo više djece u mnogo lošijim uvjetima pa im se djeca ne oduzimaju. Zašto je ovaj hrvatski branitelj na meti institucija?

Write a comment

Comments: 0