Fri

22

Nov

2013

Sin Frano imao je tri mjeseca kada je tata Blago Tica poginuo

Ne idem nikamo, ostajem u Vukovaru jer neprijatelju trebamo naplatiti za sve ono što su nam napravili – govorio je Blago Tica.

Toga 28. rujna 1991. godine, kad je na Trpinjskoj cesti kod današnjeg kafića Mustang poginuo Blago Tica, bio je lijep sunčan dan. Počeo je na isti način kao i ostala jutra u tom naselju i cijelom Vukovaru. Oni su to zvali "klasično prijepodne", što je bio kolokvijalni naziv za neprijateljske napade iz svih oružja. Nakon nekog vremena zavladao je mir, a branitelji iz Borova naselja bili su pomalo u nevjerici što ih neprijatelj i dalje ne zasipa granatama. Dvadesetčetverogodišnji Blago Tica, pravi fajter s Trpinjske ceste, koji je bio i dio ekipe legendarnih "Žutih mrava" i "Pustinjskih štakora", u tom predahu između borbi izišao je na dvorište iza zgrade u kojoj je danas kafić Mustang. Prijatelji se ne sjećaju je li bio na vratima ili je zakoračio koji metar u dvorište kad je odjednom doletjela granata te udarila na susjedni krov neke niske kuće, a jedan je geler pogodio mladog Blagu točno u arteriju. Iskrvario je do bolnice.

Blago Tica bio je tipičan predstavnik svoje generacije u Borovu naselju. Mladić na pragu života koji, kad je počeo napad na Vukovar, ni trenutka nije dvojio gdje mu je mjesto. Nekadašnji Hajdukov prvotimac Ante Miše bio je njegov školski kolega i najbolji prijatelj.

– Kad zatvorim oči, vidim lica svih iz razreda, ali najčešće mi pada na pamet prijatelj iz klupe Blago Tica – prisjeća se Miše.

– Živio je brzo, kao da je znao da će njegov život tako kratko trajati – kaže njegov brat Ivan Tica.

Nekoliko mjeseci prije nego što je počeo srpski napad na Vukovar, Blago je zajedno sa svojom obitelji otvorio kafić u Borovu naselju. Te se godine oženio Žaklinom, dobili su sina Franu, koji je imao tek tri mjeseca kada mu je otac poginuo. Danas je njegov dvadesetjednogodišnji Frano student druge godine politologije u Zagrebu.

– Ni trenutka nije dvojio gdje mu je mjesto kad je počeo rat. Rekao je – ja ostajem. Moram im naplatiti za sve što su nam napravili – prepričava nam Ivan riječi mlađeg brata.

Nakon pogibije suborci su njegovo tijelo iznijeli iz Vukovara. Bio je pokopan u Ledincu pokraj Gruda, rodnom mjestu svojih roditelja Mate i Veronike Tice, koji su se sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća u potrazi za boljim životom preselili u Bačku, a potom se skrasili u Borovu naselju. Blago je bio njihovo najmlađe dijete – od njega su stariji brat Ivan i sestra Ljubica. Otac je umro, a majka Veronika i danas živi u Borovu naselju, u kući u kojoj je odgojila svog junaka Blagu.

Write a comment

Comments: 0