Thu

08

May

2014

Zagreb, dana 8.svibnja 1945.g.

Dan prije 8.svibnja oko 11.00 sati u noći, posljedne čete hrvatske vojske napustile su Zagreb. Sutradan, preko radia, jedan stariji Hrvat profesor, ponavljao je obavijest gradjanima Zagreba, neka mirno ostanu u svome domu.

 

Dana, 8.svibnja, 1945.g. sa prozora zgrade, pored Varaždinske ceste u Trnju, sada Vukovarske ulice, nedaleko križanja sa Trnjanskom cestom, oko 4.00,sata poslije podne, gledali smo kako sedmorica ‘’oslobodioca’’, jedan iza drugoga, idu Varaždinskom cestom. Prvi na čelu te grupe imao je kapu, ‘’titovku’’ i ostali su imali srpske kape ‘’šajkače’’, obučeni u različite dijelove odjeće i prva petorica imali su i puške. Zadnja dvojica u toj grupi, bili su bosi bez cipela i svaki od njih nosio je preko ramena dugačku lopatu.

 

Došli su do raskrižja Trnjaske i Varaždinske ceste i tu su stali. Uskoro su dolazili i ostali ‘’oslobodioci’’. Izašli smo iz kuća. U razgovoru rekoše da su od Niša iz Srbije. Predvečer, tu su doveli oko dvadeset starijih domobrana, koji su čuvali most preko Save i nisu krenuli u povlačenje. Negdje oko 10.00 sati u noći, nastupilo je srpsko ‘’djoranje’’. Domobrani su skinulu svoju vojnu odoru i cipele a ‘’oslobodioci’’ svoje ušljive dronjke, koje domobrani nisu htjeli obući. U noći, domobrane su odveli put Save i tu su nestali.

 

Jedno mjesec dana prije povlačenja, susjed od Krapine meni reče:” Buju ih bile pune grabe, zna striček Joža kaj dela.’’ I njegova žena reče:”Ne buju ustašice više šetale po Zagrebu, sa šeširima na glavi.’’ Iste noći, takovi bijednici, sa vodstvom oznaša Ranogajca, sa popisom ‘’narodnih neprijatelja’’ upadali su u domove Hrvata, zagrebčana, koje su ubijali po grabama oko Zagreba, odizimajući njihove stanove. Sa depešom oznaša Rankovića, da premalo ubijaju i da trebaju pobiti što više i što brže narodnih nerijatelja.

 

Bijednici Ranogajca, Manolića i Boljkovca, komesari zločinačke jugokomunističke OZNE, zajedno sa ‘’oslobodiocima’’ četnicima iz Srbije pod petokrakom, punili su sa Hrvatima zloglasne logore u Zagrebu, na Kanalu, gdje je danas autobusni kolodvor i logor u Prečkom pored, Trešnjevke. Iz tih logora, Hrvate su po noći ubijali pored Save i odvodili su dalje na Križni put.

 

Sutradan nekoliko tih ‘’oslobodioca’’ mene pita, gdje je po turski ‘’dućan’’, Šnajder, i rekoše da su oni Cigani i njima treba ‘’ćemane’’ violina. Šnajder, trgovina glazbala u Nikolićevoj ulici.

 

Gledali smo kako u Trnju, iz barake pored Save, ‘’oslobodioci’’ na kamion tovare, trkaće čamce veslačkog kluba Trnje. Sve su pokupili i odvezli u Srbiju i to je bio i kraj, veslačkog kluba Trnje.

 

Jedno dva tjedna poslje ‘’oslobadjanja Zagreba, kupajući se u Savi u Trnju, kupači od Savskoga mosta, vikali su napolje, izlazite iz vode. Sava je bila čista i bistra, jer tih dana smeće iz Slovenije nije išlo u Savu. Kupači su izašli iz Save i tada smo gledali kako Savom plove mrtvi pobijenI Hrvati. Naduta tijela, plovili su pojedničnao i grupama. U jednoj grupi izbrojili smo četrdeset Hrvata. U trajanju od nekoliko dana, mrtvi pobijeni Hrvati plovili su rijekom Savom i Dravom. Jednoga dana Varaždinskom cestom, oko 3.00 sata poslje podne ‘’oslobodioci’’ sa ruskim automatima zvanim ‘’kolutaš’’, tjerali su u četveroredu oko dvije tisuću Hrvata. Križni put, Hrvati po suncu, bez vode, jela, odmora, jedva su se vukli. Narod se sakupio i to gleda. Žene su prepoznale svoje u koloni, žaljezničare iz Trnja. Kupile su narandji i plačući to bacaju njima u koloni. Pratioci, sa automatima viču,,,,odbij....i....odbij....i nitko u koloni nije smio podignuti naranču sa ceste.

 

Stajao sam pored dvojice oficira ‘’oslobodioca’’ iz Srbije. Pištolji za pasom i jedan od njih reče:”Pogledaj, bili su roblje i ostati će roblje.’’

‘’Oslobodioci’’ sa srpskim kapama ‘’šajkačama’’, oslobodili su Zagreb, 1918.g. sa ubijanjem Hrvata na Jelačićevom trgu. Isti ‘’oslobodioci’’ oslobodili su Zagreb i 1945.g. sa kapama ‘’šajkačama’’, zajedno sa Mesićevom i Josipovićevom , kapom titovkom, njihovom kapom, ljubavi, demokracije i slobode.

Isti ‘’oslobodioci’’ krenuli su i 1991.g. osloboditi Hrvatsku od Hrvata, sa porukom....biće mesa, biće mesa, klaćemo Hrvate. Sa BOŽJOM pomoći, sa vodstvom Franje Tudjmana, hrvatski narod, domovinska i izvandomovinska Hrvatska u ZAJEDNIŠTVU, pobjedila je jugokomunističke, četničke ‘’oslobodioce’’, genocidne agresore na DRŽAVU, hrvatskog naroda. Pobjedjeni su vojnički od Vukovara i Dubrovnika, sa hrvatskom vojničkom OLUJOM pobjede.

Sa naredjenjem zločinca Valtera, Tite, Franca Ambroza, jugokomunistička partija, izvršila je POKOLJ, nad hrvatskim narodom. Pobiti što više Hrvata, sa priznanjem zločinca M.Djilasa, da bi ‘’jugoslavija’’ mogla živiti. Posljedice jugokomunističkog POKOLJA nad hrvatskim narodom i 45 godina jugokomunističkog terora, ostavilo je posljedice, što je dovelo, da i poslje POKOKLJA i 45 godina jugokomunističkog terora, Hrvatskom ponovno vladaju jugokomunisti u savezu sa srpskim četnicima, koji su zajednički DRŽAVU HRVATSKU, doveli do njihove zmijske močvare, politički, ekonomski i izdajnički.

Hrvatski narod, samo u ZAJEDNIŠTVU, može, treba i mora, osloboditi svoju DRŽAVU HRVATSKU od zločinca Valtera, Tite i njegovih sljedbenika, koji se zaklinju, da sa Valterovog, zločinačkog puta ne skreću.

Write a comment

Comments: 0