Mon

24

Oct

2016

Vratila se iz Austrije u Hrvatsku i nije izdržala

Iva Mitrović
Iva Mitrović

Iva Mitrović (26) , a s 9 godina se iz Slavonije preselila u Austriju. Htjela se vratiti opet u Hrvatsku, a to je i učinila. U Hrvatskoj je živjela dvije godine, razočarala se i opet vratila u Austriju, ovaj put zauvijek. – Svoju priču ću započeti sa svojih 9 godina, tada sam doselila u Beč i školovala se u Austriji. Prije udaje sam došla u Hrvatsku, željela sam se u Hrvatskoj udati, osnovati obitelj i živjeti nekakav normalan život. Muž mi je nogometaš, plaća mu nije bila redovna. Rodila sam dvije kćeri i živjeli smo od njegove plaće kad je stigla, dječjeg doplatka i porodiljne naknade. To nikako nije bio život koji bi se mogao nazvati normalnim jer u normalnim sustavima dječji doplatak služi za djecu, a ne kao kod nas da ga svi jedva čekamo da pokrpamo rupe u kućnom budžetu

 

Birala između 5 radnih mjesta

- Vratili smo se u Beč kako bih ja završila svoje školovanje, s namjerom da se nakon toga vratimo u Hrvatsku, zaposlimo se i nastavimo tamo živjeti. Diplomirala sam u glavnoj bolnici u Beču (AKH) za diplomiranog medicinskog tehničara. Odlučila sam se za smjer rendgen (obrazovni sustav je drugačiji nego kod nas). Na fakultetu su mi profesori maksimalno izlazili u susret, dok sam ja odgovarala netko od njih mi je čuvao djecu. Nakon završetka školovanja predala sam točno 113 zamolbi. Na pet mjesta su me pozvali i na svih pet sam bila primljena. Preko vikenda sam morala odlučiti gdje ću raditi. Odlučila sam se za privatnu ordinaciju udaljenu 25 kilometara od Beča. Svidjela mi se od samog početka, a i radno vrijeme je uvijek isto: od 8 do 17 sati.

- Mjesto gdje je ordinacija i gdje sad živim i radim zove se Stockerau. Udaljeni smo od Beča 15 minuta vožnje. U gradu imamo puno trgovina, sve liječnike na raspolaganju, 8 vrtića, škole, organizirani javni prijevoz i sve što nam treba. Odlučili smo se kupiti stan i preseliti se. Stan ima 100 kvadrata, novogradnja, četverosoban stan sa balkonom. Taman za obitelj poput moje četveročlane. Do posla imam 700 metara i na posao idem pješke ili biciklom, a za svaku pauzu sam kod kuće, tako da tijekom pauze nahranim djecu i idem nazad na posao.

 

Posao iz snova

- Posao koji radim je moj posao iz snova, obožavam ga raditi. Imam ugovor na neodređeno i redovnu plaću. Ovdje se može i uštedjeti, ali ako živiš s nekim tko također radi i zarađuje jer su stanovi dosta skupi. Mi plaćamo 850 eura s režijama tako da mi pola plaće ode na taj izdatak. Suprug i ovdje igra nogomet, ali ima redovnu plaću i to mi odgovara jer on pokupi djecu u vrtiću već u 12:30 pa ne moraju biti skroz do 17 sati u vrtiću nego su kod kuće kad se ja vratim s posla. 

- Društveni život je u „banani“. Kad idem s nekim na kavu, moram dogovoriti termin, čak i sa susjedima trebam termin jer njihova djeca idu već u 18 sati na spavanje, a ja sa svojima želim biti malo dulje nakon posla.

 

Volim Hrvatsku, ali ne ovako tužnu kakva je sada

- Od velike patriotkinje koja je jedva čekala ići u domovinu i brojala dane, pa čak i sate i minute, koja je plakala kad bi odlazila iz Hrvatske, ostala je žena kojoj je muka kada treba ići u Hrvatsku. Idem samo zato što tamo imam još dio obitelji i djeca vole ići. Loše mi je kad dođem u Hrvatsku na godišnji, a svi kukaju, priča se samo o kreditima i dugovima, nema posla, kafići su puni. Iako ovdje društveni život i nije savršen, to mi odgovara. 

- Volim privatnost, volim otići u trgovinu, a da ne sretnem nekoga poznatog koji mi zaviruje u „kolica“ da vidi što smo sve kupili. Sad kažem da se nikad ne bih vratila u Hrvatsku, ali nikad se ne zna. Odvikla sam se od svega iz Hrvatske i od samog tog načina života, ovdje se više radi, a ja volim raditi, volim stres i volim kad sve stignem „na knap“. Volim Hrvatsku, ali ne ovu tužnu Hrvatsku kakva je sada – zaključuje Iva.

Write a comment

Comments: 0