zastava 7 gorske divizije Prinz Eugen

  • SSFreiwilligen-Gebirgs-Division (Mar 1942 - Apr 1942) 
  • SS-Freiwilligen-Division Prinz Eugen (Apr 1942 - Oct 1942)
  • SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division Prinz Eugen (Oct 1942 - Oct 1943)
  • 7. SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division Prinz Eugen (Oct 1943 - May 1945)

        LJUDSTVO :

  • Dec 1942 19.835
  • Dec 1943 21.120
  • June 1944 18.835
  • Dec 1944 20.000

ZAPOVJEDNICI


Njemačka sedma SS divizija bila je sastavljena od pripadnika njemačke manjine u Jugoslaviji tj. volksdojčera, uglavnom iz Banata, svi viši časnici su bili iz Njemačke ili Austrije, a dočasnici su popunjeni sa etničkim Nijemcima koji su bili zarobljeni u Travanjskom ratu kao vojnici Jugoslavenske vojske.

Iako je divizija nazvana dobrovoljačkom na poziv se odzavalo oko tisuću dobrovoljaca pa je uvedena vojna obveza kako bi se popunilo diviziju.

Operacija WEISS

U travnju u diviziju stiže 5000 volksdojčera iz Erdelja tj. Transilvanije.

Operacija SCHWARZ

U operaciji Schwarz divizija se nalazi na prostoru Ljubuškog i Širokog brijega odakle 15. svibnja kreće u zatvaranje južnog dijela obruča i spajanja sa 1. gorskom divizijom koja je napredovala kroz Crnu Goru kako bi blokirale moguće napredovanje NOVJ prema moru i Albaniji. Napreduje u dvije kolone preko Mostara za Nevesinje i preko Čapljine za Stolac, a zatim prema Gackom, Bileći i Nikšiću, usput razoružava četničke formacije koje su djelovale pod talijanskim zapovjedništvom, ali ovo naređenje se izgleda većim dijelom ignoriralo. Divizija 20. svibnja nakon zauzimanja planiranih položaja otpočinje sa napadnim operacijama protiv 1. dalmatinske, 10. hercegovačke u zonama Gornje Polje i Kolašin.

24. svibnja glavnina divizije zauzima polazne položaje na liniji Plovča, Pistelička Glavica, Brestovački Vrh, Gornje Polje, dok je lijeva kolona divizije zadržana od strane 10. hercegovačke i 7. krajiške brigade kod Krivog Dola unatoč pojačanju 2. bojne iz 738. pukovnije. Zbog nespremnosti talijana glavni napad sjeverno od Nikšića počinje tek 27. a divizija trpi gubitke od strane 5. crnogorske brigade na Javorku.

27. potiskuje partizanske snage prema Šavniku u koji ulazi 29. svibnja i idućeg dana spaja sa 1. brdskom divizijom u dolini Tušinje, a 7. krajiška i 10. hercegovačka povlače se na desnu obalu rijeke Pive. Radi stezana obruča dio divizije se 2. lipnja prebacuje na prostor Čemerno, Gacko, Avatovac, Plana, a slijedećeg dana kreću u napad 13. SS pukovnija pravcem Javorak, Mratinje, a 14. na masiv Maglić. Nakon pomicanja 10. hercegovačke bez otpora ulazi u Mratinje i dolazi na vrh Maglića odakle je moguća prijetnja za Vrhovni štab koji je kod Dragoš Sedla. 

9. lipnja dvije bojne (III./13. i I./14.) su poslane kao pojačanje Grupi Anaker koje preko Ozrena 11. lipnja spajajući se sa grupom Gertler zatvaraju obruč na Sutjesci pri čemu su kod Tjeništa napadnute i odbačene od strane tri bataljuna 1. dalmatinske i jednog 5. crnogorske izgubivši komoru sa 200 konja. Izgubljene položaje bojne su vratile tijekom noći pri čemu su razbijene partizanske brigade pa se samo dva desetkovana bataljuna 1. dalmatinske uspijevaju probiti u Istočnu Bosnu. Idući dan bojne vrše ispad na desnu obalu Sutjeske i dolaze u kontakt sa 5. crnogorskom i 3. sandžačkom brigadom što navodi njemačko zapovjedništvo da utvrdi lijevu obalu očekujući nove pokušaje proboja iako je glavnina NOVJ sa Vrhovnim štabom probila na sjever.

Pokušaj proboja 13. lipnja kroz linije SS bojni završio je neuspjehom i samo manje grupe su se provukle između njemačkih položaja na lijevoj obali dok je glavnina 7. SS divizije za to vrijeme napredovala na desnoj obali Sutjeske očekujući da su u obruču još uvijek jake partizanske snage. Sa službenim krajem operacije 16. lipnja divizija je prebačena na područje Mostara radi zaštite rudnika boksita i brze reakcije u slučaju kapitualcije Italije.

Operacija Biokovo-Mosor

Jedna bojna učestvuje u zadnjoj talijanskoj operaciji prije kapitulacije.

Pobuna

Tijekom kolovoza i rujna grupa od 206 kasnije 173 vojnika volksdojčera iz Hrvatske odbija izvršavati naređenja tvrdeći nepoznavanja njemačkog jezika i stalno zlostavljanja od strane svojih dočasnika, kao i straha od osvete partizana prema njihovim obiteljima i traže da ih se prebaci u Domobranstvo, grupa je razoružana i poslana u Mostar.

Vođe pobune su navodno streljani, ali točna sudbina je nepoznata.

Operacija Achse i Geiserich

Nakon kapitulacije Italije divizija dobija zadatak osigurati Jadransku obalu. Napadna grupa Petersen kreće iz Sinja prema Splitu, ali je opkoljena na Klisu narednih 17 dana dok nisu stigla pojačanja. Divizija je u borbama za Split imala 726 mrtvih, ranjenih i nestalih.

28. travnja 1945 učestvuje u uspješnom protunapadu na Ilovski mostobran. Iz područja Pakračke Poljane napada prema sjeveru u bok i pozadinu 1. armije JA. Prve na udaru su se našle 7. i 16. brigada 42. divizije koje se povlače u neredu, prema 7. SS diviziji upućeni su laki dijelovi 48, 6. i 5. divizije koje su se povlačile sa mostobrana. Protunapad je odložio prodor 1. armije prema Čazmi za tri dana dajući vremena za daljnje povlačanje na zapad.

Ratni zločini

SS-Sturmbannführer Bernhard Dietsche iz divizije "Prinz Eugen" razgovara sa cetnickim komandantom pavlom Đurišićem
a napade je vodio troja Pop Đujić kao glavni te Dobroslav Jevđević i Mane Rokvić

 

 

U napredovanju prema Splitu 1943. divizija je u selima između Klisa i Splita ubila 102 osobe koje su zatekli u njihovim domovima.

16. prosinca 1943. divizija je ubila ili žive spalila 83 civila iz sela Luga, Kuka i Letke kod Tomislavgrada/Duvna.

28. i 29. ožujka 1944. 3. bojna iz sastava 14. pukovnije spalila i pobila stanovnike nekoliko sela u Cetinskoj krajini što je dovelo do žestokih prosvjeda vlasti NDH pošto je mnogo mještana čije su obitelji ubijene služilo u Domobranstvu i Ustaškoj vojnici.