AKCIJA" FENIKS"

I

BUGOJANSKA SKUPINA


Akcija "Feniks" je Udbin naziv za akciju hrvatskih gerilaca koji su se u lipnju 1972. godine ubacili u Jugoslaviju i više od mjesec dana se sukobljavali sa pripadnicima režima. Ta se akcija u hrvatskoj literaturi naziva Bugojanska akcija.

Plan za akciju skovalo je Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB) u Salzburgu, pod nazivom "plan PL". Izvela ga je postrojba "Planinske lisice".

Cilj je akcije bio uspostava vojne baze na planini Vran i podizanje naroda na ustanak.

Gerilci, njih 19, dobro naoružani i opremljeni, ušli su iz Austrije u Sloveniju 22. lipnja 1972. godine. Kod Dravograda za zaustavili kamion i prisilili ga da ih preveze do sela Gračanice kod Bugojna.

Vozača su pustili i on je tek 24. lipnja stao na autocesti Zagreb-Beograd i ispričao događaje. Gerilci su u međuvremenu razoružali i grupu lovaca. Lovci su u Bugojnu potvrdili priču vozača i dignuta je uzbuna. Odmah je započela mobilizacija Narodne obrane, ratne vojne policije i Teritorijalne obrane.

26. lipnja došlo je do prvog sukoba u kojem je poginulo četvero gerilaca, a dvoje vojnih policajaca je ubijeno i dvoje ranjeno.

Gerilci su tu izgubili i većinu municije i opreme.

Sljedeći veći sukob desio se u noći 27/28. lipnja kod sela Rumboka kada je poginulo 8 pripadnika partizanskog odreda i 7 ih je ranjeno, a ubijen je jedan gerilac.

Tu su se gerilci podijelili na tri skupine i otada su se samo pokušavali spasiti skrivanjem i bježanjem. Većina njih je u sljedeća dva mjeseca u raznim sukobima poginula, a četvorica su zarobljena.

Njih je Vojni sud u Sarajevu osudio na smrt. Kazna je izvršena nad trojicom, dok je najmlađi među njima tada 19-ogodišnji Ludvih Pavlović, pomilovan na 20 godina robije. U istrazi vezanoj za ovu akciju uhićeno je nekoliko desetaka Hrvata pod optužbom da su pripremali teren za akciju. Nekolicina uhićenih podlegla je torturama pod istragom. Nekolicinu hrvatskih emigranata je Udba likvidirala zbog povezanosti s Bugojanskom skupinom.

Srpski izvori ističu da se "u akciji protiv terorista pokazala puna vrednost koncepcije opštenarodne obrane – da je čitav narod vojska" (Marković etc., 1982:157). Sa strane organa vlasti poginulo je 13 vojnika i ranjeno više od 20. U akciji je sudjelovalo više tisuća pripadnika raznih vojnih, policijskih i rezervnih jedinica uz potporu helikoptera. Predsjednik Tito odlikovao je 389 osoba koje su se istaknule u akciji.

O Bugojanskoj skupini raspravljao je 1997. godine i Hrvatski sabor na prijedlog zastupnika Ivana Gabelice da se 19-orici boraca iz te akcije dodijele činovi i odličja te da se posmrtno izjednače s dragovoljcima Domovinskog rata. Taj je prijedlog odbijen, ali se ti borci smatraju poratnim žrtvama II. svjetskog rata.

U posljednje se vrijeme među povjesničarskim krugovima postavlja pitanje o tome nije li UDBa pripremala akciju sa svrhom da se hrvatsku emigraciju prikaže kao ekstremističku i opasnu.

AUSTRALIJA
AUSTRALIJA

ČLANOVI BUGOJANSKE SKUPINE 

Adolf Andrić

(Bošnjak)

03.03.1942

u Kreki (Tuzla)

poginuo

26. 06. 1972.

na planini

Raduši kod Gornjeg Vakufa

Ambrozije Andrić

(Domagoj)

Zapovjednik skupine

01.12.1939

u Kreki (Tuzla)

poginuo

21. 7. 1972.

u zaseoku Tomići

kod Omiša

Nikola Antunac

(Tesla)

23.08.1950

Karlovac

poginuo

27. 06. 1972.

kod Han Ploča,

iznad puta Gračanica-Gornji Vakuf

Petar Bakula

(Uskok)

03.02.1947.

u Rastovači pokraj Posušja,

15.07. 1972.

ranjen na brani Peruča,

kasnije zacijelo likvidiran

Filip Bešlić

(Zmaj)

16.03.1936.

u Rastovači pokraj Posušja

poginuo

24. 07.1972.

na području sela Leskuri

na planini Svilaji


Vidak Buntić

(Roćko)

28.01.1942.

u Ograđeniku pokraj Čitluka,

predao se

25.07.1972.

između Zagvozda i Žeževice,

zacijelo kasnije likvidiran

Vilim Eršek

(Bili Kid)

20.10.1939.

u Žigrovcu pokraj

Varaždina,

poginuo

27.06.1972.

kod sela Rumboci

Ilija Glavaš

(Alija)

08.12.1939.

u Lužanima pokraj

Gornjeg Vakufa,

poginuo

24.07.1972.

na području sela

Leskuri na planini Svilaji

Đuro Horvat

(Jasenko)

12.04.1939.

u Palinovcu pokraj

Čakovca,

zarobljen

02.07.1972.

kod Jablaničkog jezera,

osuđen na smrt

u Sarajevu

21. 12. 1972.,

strijeljan 17. 3. 1973

Vejsil Keškić

(Krajišnik)

06.06.1939.

u Maloj Peći

pokraj Bihaća,

zarobljen

29.06.1972.

u blizini Prozora,

osuđen na smrt

u Sarajevu

21. 12. 1972.,

strijeljan 17. 3. 1973


Vinko Knez

(Bufalo)

26.01.1953.

u Kuzmici pokraj

Slavonske Požege,

poginuo

27.06.1972.

kod Han Ploča,

iznad puta Gračanica-Gornji Vakuf

Viktor Kancijanić

(Veli Jože)

15. 03. 1945.

u Tinjanu pokraj

Pazina,

ubijen

02.07.1972.

kod Raduše

Ilija Lovrić

(Ramac)

29.01.1945.

u Varvarima pokraj

Prozora-Rama,

poginuo

01.07.1972.

u blizini Varvara

 

Stipe Ljubas

(Stiv)

21.09.1951.

u Đakovu,

poginuo

24.07.1972.

na području sela

Leskuri na planini Svilaji

Vlado Miletić

(Kopitović)

25.10.1946.

u Ograđeniku pokraj

Čitluka,

poginuo

13.07.1972.

kod sela Pribić

kraj Livna


Ludvig Pavlović

(Dido)

09.04.1951

.u Vitini pokraj Ljubuškog

zarobljen prije prelaska ostatka grupe u Hrvatsku,

osuđen na smrt u Sarajevu 21. 12. 1972.,pomilovan,

20 godina robije,pod sumnjivim okolnostima poginuo

kao pripadnik HVO-a u sukobu s JNA

18.09.1991.

u Studenim Vrilima,na cesti između

Tomislav Grada i Posušja

Ivan Prlić

(Bekijac)

08.11.1951.

u Sovićima pokraj

Gruda,

zarobljen

26. ili 27. 6. 1972.

i zacijelo kasnije

likvidiran

Pavao Vegar

(Skorzeni)

Zapovjednik skupine

10. 11. 1939.

u Vašarovićima pokraj

Ljubuškog,

poginuo

21.07.1972.

u zaseoku

Tomići Omiš

Mirko Vlasnović

(Vlas)

15.09.1932.

u Zemuniku Gornjem,

predao se u rodnom selu

28.07.1972.,

osuđen na smrt

u Sarajevu

21. 12. 1972.,

strijeljan

17. 3. 1973.


pročitaj
pročitaj

ISTINA

O BUGOJANSKOJ

GRUPI  

KOMADI  IZ FILMA
KOMADI IZ FILMA


Mislili su da je nakon pada Hrvatskog proljeća sazrelo vrijeme za ustanak


Tajne snimke izricanja smrtne presude četvorici članova bugojanske grupe

Večernji list, 24. 05. 2005.

OTKRIVAMO Kako je u Sarajevu suđeno zarobljenoj četvorici od 19 članova HRB-a, emigrantske Bugojanske skupine koja je u Jugoslaviju ušla 1972.

Fotografija vojnog sudskog vijeća sa tajne snimke koje je izreklo smrtnu presudu četvorici pripadnika bugojanske grupe u Sarajevu 1972. godine
Fotografija vojnog sudskog vijeća sa tajne snimke koje je izreklo smrtnu presudu četvorici pripadnika bugojanske grupe u Sarajevu 1972. godine

Suđenje
Večernji je list pak došao u posjed javnosti dosad nepoznatih izvadaka sa suđenja četvorici članova te skupine pred sarajevskim vojnim sudom 21. prosinca 1972. godine. Pod Bugojanskom skupinom misli se, naime, na 19 hrvatskih emigranata, članova Hrvatskog revolucionarnog bratstva, tajne hrvatske emigrantske organizacije koja je djelovala u Europi, Australiji i SAD-u, cilj koje je bilo dizanja "oružanog ustanka za oslobođenje Hrvatske".

Odluka o ubacivanju skupine u Jugoslaviju donesena je u prosincu 1971. na sastanku užeg vodstva HRB-a u Salzburgu, a usporedno s ubacivanjem skupine, bile su predviđene i diverzantske akcije drugih grupa i pojedinaca. Skupinu su činili članovi HRB-a pristigli iz Europe i Australije te su se okupili na užem području Graza pod vodstvom Ambrozija Andrića i Pavla Vegara.

Ondje je provedena desetodnevna obuka, podijeljena je oprema, odore i naoružanje te je grupa 20. lipnja 1972. ilegalno, pješice, prešla jugoslavensku granicu na području Dravograda. Od 25. lipnja do 24. srpnja njezini su se članovi na području BiH i Hrvatske sukobljavali s tadašnjom JNA, milicijom, pripadnicima Teritorijalne obrane...

Bio je to njihov odgovor na nasilno gušenje Hrvatskog proljeća. Nevjerojatno zvuči činjenica da je protiv 19 članova skupine tadašnji jugoslavenski režim na noge dignuo čak 30.000 ljudi! U akcijama je poginulo 15 članova te skupine, a neki su najprije zarobljeni, potom likvidirani. Četvorici se sudilo na već spomenutom suđenju u Sarajevu.

Snimke sa suđenja su vrlo loše, ali na njima se, što prvi put izlazi u javnost, jasno vidi sudsko vijeće vojnoga suda te četvorica optuženih sa svojim čuvarima. Snimka je zacijelo nastala u produkciji bivše JNA. Na njoj se čuje kako predsjednik sudskoga vijeća najprije govori, odnosno proziva optužene: "Horvat Đure, Keškić Vejsila, Vlasnović Mirka i Pavlović Ludviga".

Zatim ženski glas nastavlja: "21. decembra 1972. godine, nakon što je sud izrekao presudu, predsjednik vijeća u prisustvu zastupnika optužbe, optuženih i njihovih branilaca javno je objavio presudu". Slijedi glas predsjednika sudskog vijeća: "Prvooptuženi Horvat Đuro, drugooptuženi Keskić Vesil, trećeoptuženi Vlasnović Mirko i četvrtooptuženi Pavlović Ludvig, prema ličnim podacima utvrđenim na glavom pretresu, krivi su...

Prvooptuženi Horvat Đuro na kaznu smrti, drugooptuženi Keškić Vesil na kaznu smrti, trećeoptuženi Vlasnović Mirko na kaznu smrti i četvrtooptuženi Pavlović Ludvig na kaznu smrti".

Glavaš ,Bešlić Ljubas poginuli u Ogorju um pp5d6
Glavaš ,Bešlić Ljubas poginuli u Ogorju um pp5d6

Potraga
POA je pak krenula u potragu za posmrtnim ostacima na traženje obitelji članova skupine. Rođak jednog člana skupine rekao nam je da je danas taj slučaj za njih samo humanitarni problem, da žele pronaći posmrtne ostatke svojih bližnjih budući da svaki čovjek ima pravo na dostojan ukop. Provođenje istrage potvrđeno nam je s nekoliko strana, dok nam je u MUP-u rečeno da on još nije uključen u nju.

Zanimljivo je da je jedan od istražnih sudaca u postupku protiv članova skupine bio i Ivan Fumić, bivši vojni sudac i republički sekretar za pravosuđe, a danas član Predsjedništva Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske. Štoviše, Fumić je jedan od možda posljednjih živućih neposrednih svjedoka toga procesa. Nama je jučer napomenuo da s njime još nitko o Bugojanskoj skupini nije razgovarao, ali i da nema namjeru o tome s bilo kime razgovarati. No, nama je ipak ispričao neke detalje.

Radio sam kao vojni istražni sudac u Zagrebu, ali sam za Bugojansku skupinu poslan nakratko u Sarajevo kao ispomoć. Bio sam jedan od istražitelja i saslušavao sam četvoricu optuženih. Bila je to velika istraga, ne samo protiv te četvorice nego i protiv niza drugih ljudi koji su u Jugoslaviju ušli s putovnicom.

Oni su ljudi htjeli dignuti ustanak oružanim akcijama, ali ne bih rekao da je to bio terorizam.
Suđenja su još bila i u Požegi, Mostaru, Zenici i na nekim drugim sudovima. Moram reći da smo mi znali da se akcija priprema prije nego što su ušli u zemlju. Za to je bio zadužen Franjo Herljević, tadašnji savezni sekretar za unutrašnje poslove, ali služba je zakazala priznaje Fumić i naglašava da je otišao iz Sarajevu kad je počelo suđenje.

Fumić tvrdi da ne zna gdje su završili posmrtni ostaci 18 članova skupine, pa ni tri tijela onih koji su strijeljani u Sarajevu. Samo dodaje kako su, prema tadašnjem zakonu, tijela trebala biti predana obiteljima.Obitelji se pak nadaju da će se naći netko tko nešto o tome zan i javiti kako bi se tijela napokon pronašla. Osim ako ih JNA ili netko od bivših jugoslavenskih državnih službi nije uništio.

Vejsil Keškić rekao je na sudu: Bratstvo je moralo da pripremi narod u zemlji,

ubacivati svoje članove u zemlju i dizati revoluciju.

**********************************************************************************
"Živjela slobodna Hrvatska!"

Jugoslavenska Služba državne sigurnosti (SDS), koja je akciju protiv Bugojanske skupine vodila pod kodnim imenom "Raduša", pokušavala je nametnuti zaključak da su hrvatski gerilci htjeli cijanidom zatrovati beogradski vodovod, što je po svemu sudeći bila neistina. No, SDS je upadom Bugojanske skupine dobio udarac nakon kojega su pljuštale ostavke čelnih ljudi. Činjenica je, naime, da je SDS za skupinu doznao tek pet dana nakon njezina ilegalnog ulaska u Jugoslaviju. SDS je tvrdio da je skupinu kontrolirao od početka, pa da ju je čak namamio u Jugoslaviju. Međutim, HRB je bila jedina hrvatska emigrantska organizacija koju SDS nije uspio probiti. U Jugoslaviju su ušli kao gerilci, svjesni da će zacijelo i poginuti, ali bili su spremni svoje živote dati za Hrvatsku. Tako neki svjedoci tvrde da su trojica u Sarajevu strijeljana s poklikom "Živjela slobodna Hrvatska!"
************************************************************************************************************
*********************************************

Počelo je u 00.05 sati

Naime, spomenuta trojica osuđena na smrt uputila su žalbe i Predsjedništvu SFRJ koje je o njima raspravljalo 5. ožujka 1973. godine. Žalbe Horvata, Keškića i Vlasnovića su odbijene, dok je prihvaćena žalba tada maloljetnog Ludviga Pavlovića te je njegova kazna smrti preinačena u zatvorsku kaznu u trajanju od 20 godina. Đuro Horvat, Vejsil Keškić i Mirko Vlasnović strijeljani su 17. ožujka 1973. godine. U zapisniku o izvršenju smrtne kazne opisan je cjelokupan ritual strijeljanja, onakav kakav se provodio u SFRJ, čak i uz apsurdne činjenice da presude Vojnog suda, koji je sudio civilima, a uz to i građanima s dvojnim državljanstvom, izvršavaju pripadnici civilne policije. U zapisniku sastavljenom 17. ožujka 1973. godine o izvršenju smrtne kazne strijeljanjem navodi se kako je ritual strijeljanja započeo u 00.05 sati. Prethodno je imenovana i komisija pred kojom će pripadnici tadašnje milicije izvršiti smrtnu kaznu nad osuđenim. Komisiju su činili: Velimir Maljukanović, suda Okružnog suda u Sarajevu, Meho Muratbegović, okružni javni tužitelj iz Sarajeva, dr. Milenko Gligorić, liječnik iz Vojne bolnice Sarajevo, Perica Savić, zamjenik upravnika vojnog zatvora u Sarajevu, te Relja Vuksić, daktilograf.

Šutjeli pri strijeljanju

Prije početka rada komisije, starješina grupe pripadnika milicije raportirao je Velimiru Maljukanoviću da je grupa spremna izvršiti zadaću. Prvi koji je poveden na strijeljanje bio je Đuro Horvat. On je iz vojnog zatvora, koji je danas pretvoren u Sud BiH, automobilom uz pratnju prevezen do Rakovice, mjesta egzekucije. U zapisniku se navodi da je Horvat tijekom odvođenja, vezanja za drvo i vezanja marame na oči, samo šutio. Streljačkim vodom je zapovijedao Ahmet Pilić. Strijeljanje Đure Horvata izvršila je grupa od osmorice pripadnika milicije. Polovina grupe bila je opskrbljena s bojevnim streljivom, a raspored pušaka izvršen je tako da se nije znalo koji je pripadnik milicije dobio bojevno streljivo. Strijeljanje je izvršeno iz jednog plotuna s tim što je starješina grupe ispalio još po jedan metak u Horvata. Na kraju zapisnika navodi se da je Đuro Horvat pri samom činu strijeljanja šutio. Čin strijeljanja dogodio se u 00.40 sati u Rakovici, nakon što je vojni liječnik dr. Gligorić konstatirao da je nastupila smrt, tijelo Đure Horvata položeno je u sanduk i odmah izvršen i pogreb na mjestu izvršenja kazne.

Prikrivanje tragova

Nakon strijeljanja Horvata, komisija se vratila u vojni zatvor i na isti način kao kod Đure Horvata utvrđivala identitet Vejsila Keškića. I Keškić je na isti način automobilom koji je imao i pratnju odvezen u Rakovicu. No, i Keškić je, kako se navodi u zapisniku, prilikom vezivanja za drvo i stavljanja poveza preko očiju, šutio. Keškić je strijeljan u 01.40 te je odmah pokopan na mjestu izvršenja kazne. Nakon strijeljanja Vejsila Keškića, komisija se vratila u vojni zatvor i na isti način postupila i u slučaju Mirka Vlasnovića. Pri izlasku iz zatvora Vlasnović je rekao „zdravo" jednom oficiru JNA koji se tu zatekao. Vlasnović je sve vrijeme šutio, ali izlazeći iz automobila i idući prema mjestu izvršenja kazne, Vlasnović je nekoliko puta izustio „jao, moja majko". Vlasnović je strijeljan točno u 02.15 sati u Rakovici. Kakve li ironije, nakon svega sastavljen je zapisnik o pokopu u kojem se navodi kako je sve riješeno za dva i pol sata. Mjesto izvršenja smrtne kazne Rakovica bilo je dobro osigurano, a prilikom izvršenja kazni nije bilo incidenata. Tijela su pokopana jedno pored drugog. Sve grobnice su dobro zatrpane i očišćene tako da nema tragova izvršenju smrtne kazne i pokapanja tijela, navodi se u zapisniku o pokopu. Na pokopu su bili predsjednik komisije Velimir Maljukanović i zapisničar Relja Vuksić.

U srijedu, 1. lipnja 2011., u 12.oo sati održana je komemoracija u šumi Garanas u austrijskoj pokrajini Štajerskoj, na mjestu kampa gdje su pripadnici Skupine Fenix obavili posljednje pripreme prije upada u Jugoslaviju.

Oružane akcije hrvatskih emigranata

7. 6. 1947. 3. 7. 1948. operacija "Deseti travanj"; u Jugoslaviju preko Mađarske i Austrije u nekoliko grupa ušlo preko stotinu hrvatskih emigranata, pod vodstvom Božidara Kavrana i Ljube Miloša, a cilj je bio dizanje ustanka i rušenje Jugoslavije; Vrhovni sud i Vojni sud u Zagrebu većinu ih je u kolovozu i rujnu 1948. osudio na smrt;

7. 7. 1963. skupina Tolić Oblak; u Hrvatsku ušla skupina od devet naoružanih članova HRB-a na čelu s Ilijom Tolićem i Josipom Oblakom, a pripadali su joj još Dražen Tapšanji, Mirko Fumić, Krešimir Perković, Rade Stojić, Stanko Zdrilić, Branko Podrug i Vlado Leko; uhićeni su neposredno nakon dolaska u Hrvatsku te osuđeni na dugogodišnju robiju;

29. 10. 1974. pokraj Gospića poginuli su Ivan Matičević i Mate Prpić, članovi HRB-a, koji su nekoliko godina zaredom dolazili iz Njemačke u Hrvatsku i izvodili razne oružane akcije;

TAJNO SKRIVAN DO 1978. I UBIJEN

Otkako je skinuta prašina s policijsko-pravosudno-političko-udbaškog spisa o Bugojanskoj skupini hrvatskih domoljuba koji su 1972. pokušali prodrmati tadašnju Jugoslaviju zbog sustavnog zatiranja Hrvata, u javnost su procurile i nove pojedinosti koje su počeli iznositi akteri davnih zbivanja o velikoj potjeri, likvidaciji, ali i višegodišnjem skrivanju u tajnome zatvoru jednoga od aktera ove najveće pobune u bivšoj Jugoslaviji.

Večernjak je došao u posjed potpuno novih dokumenata koji nikad u javnosti nisu objavljeni, a koji će najvjerojatnije pomoći da se tijela četvorice članova Hrvatskog revolucionarnog bratstva, čiji su članovi činili okosnicu Bugojanske skupine, konačno pronađu i dostojno pokopaju. Riječ o dokumentima bivše zloglasne Udbe i zapisnicima koje je osobno potpisao tadašnji ministar unutarnjih poslova SR-a BiH Franjo Herljević.

Naime, najveće otkriće predstavlja policijski zapisnik iz kojeg je razvidno da je jedan od spomenute petorke držan u zatvoru sve do 1978. godine i tek tada pogubljen. Dostupnih zapisa o tome o kojem je članu Bugojanske skupine riječ, kojem očito nije niti bilo suđeno, kao i o tome kakva je bila njegova uloga, nema. Zahvaljujući jednom živom svjedoku, pronađeno je i mjesto gdje je pokopan. Prema riječima don Ante Jelića, dosada su mnogi članovi obitelji likvidiranih pripadnika Bugojanske skupine dali DNK, što će pomoći u identificiranju njihovih zemnih ostataka.

Imena egzekutora i njihova zapovjednika su poznata, ali zbog daljnjeg otkrivanja istine o sudbini ostalih pripadnika skupine Feniks, njihova imena će biti izostavljena, kao i imena mrtvozornika, liječnika koji je liječio ranjenike iz obje sukobljene strane. Više>>>

.

Sve je to OK, kada se misli o onima, koji su dali živote za dašnje bolje, no, ovo nije slučajno objavljeno sada pred izbore, ustalom kao šta je i do sada rađeno. ''Desnici'' je ponestalo drugih argumenata za prikupljnje glasova, i sada kao otkrivaju novosti o UDBA-i, koja je još uijek u podsvjesti svih Hrvata.

Da su drugovi mislili ovo ozbiljno odraditi, tada bi objavili imena onih iz Hrvatske i BIH, koji su služili zloglasnoj UDBA-i i bili neposredni učesnici monstruoznih likvidacija.

Ne, oni to neće napraviti, jer je ovo igrokaz za ovce, a ralog navode ''zbog daljnje istrage'' neće to još objaviti.  

Kako to da nitko nije istražuio ono šta se može relativno lako istražiti, a povezano je sa ovim slučajem? Šta je sa UBOJSVOM ''LUTKA''?

Evo dio šta je Pertatović objavio, koje je u kotekstu istog slučaja, pa tko ima muda neka izvoli raditi i odraditi.

Šta kažu ONI?

Kako to da se 'istraživačko' novinarstvo nije pozabavilo malo dublje o ovom slučaju, sa saradnicima SDB-a, od kojih se mnogo moglo doznati, a pogotovo od ovoga?

.


Još nešto bitno, i javno je objavljeno, a što je opet sve u kontekstu ovog slučaja, a kao novinari to nisu vidjeli ni pronašli na internetu.

.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Dali se uopće netko od novinara upitao, kako to da se uvijek ista imena vrte oko ovog i sličnih događaja, iz ranije, ali i nedavne prošlosti?

Zbog čega je obrat teza u novinama?

Umjesto da u prvi red postave naredbodavce, učesnike i egzekutore, oni stavljaju nešto sasvim drugo. Žrtve su važne, njih nitko nemože vratiti i oživiti, ali egzekutori i učesnici ove akcije koji su živi i nadohvat su ruke, slobodno šetaju kao poštovani građani, a i njihova kopilad je na funkcijama. 

Svakako treba uz ovo povezati i neke LIKVIDACIJE iz novije prošlosti, koje su povezane sa UDBA-inim žbirevima, Blađ, Paradžik, Lutak, Miro,..  

.

Znajući koliko u RH istrage traju, kakve su i tko sa njima rukovodi, teško da će osim ove propagande za izbore, za nešto drugo ovaj članak poslužiti, a kad se znade tko u rukama drži bezbednost i paravosuđe, pogotovo je sve jasno. Da je Sanader ozbiljno mislio, nebi rekao da je Faber njegov kandidat, već bi ih davno sve počistio iz sustava sigurnosti, pa je i to dokaz da je ovo igrokaz za ovce.

Jel' netko ozbiljno porazgovarao sa Ružicom Andrić?

Pogledajte malo u medijima, kada se i u kojem periodu pojavljivaju ovakvi članci, a da nikada i ništa konkretna poslije objave, nije napravljeno po tim pitanjima.

.

Zbog ovakvih igara, nećemo još izlaziti sa dokumentima u javnost, već onda kada orjunaši iz 'desnice' iscrpe sve svoje 'domoljubne' teme, a ono šta bude zadnje, to ostaje u glavama ovaca, jer su kratke pameti. Da to nije tako, ovi 'desničari' nebi i drugi put zaredom bili na vlasti.