uskoro

Vilko Rieger

Juraj Rukavina

 

 

Trojica muslimana generala NDH

Hrvata islamske vjeroispovijesti među generalima NDH

(tada se kao etnička pripadnost još nisu koristili nazivi: Musliman ili Bošnjak)

bila su trojica:

1. Junuz AJANOVIĆ

2. Salko ALIKADIĆ

3. Muhamed HROMIĆ

Desetorica Srba generala NDH

U generalskome zboru oružanih snaga NDH Srba je, prema nekim tvrdnjama, bilo 10, što je 7,63 posto od ukupnoga broja: 

1. Milan DESOVIĆ

2. Đuro DRAGIČEVIĆ

3. Fedor DRAGOJLOV

4. Đuro GRUIĆ,

5. Jovan ISKRIĆ

6. Mihajlo LUKIĆ

7. Lavoslav MILIĆ

8. Dušan PALČIĆ

9. Zvonimir STIMAKOVIĆ

10. Milan UZELAC

Među generalima NDH 28 Židova

Od svih generala NDH, Židova je, prema nekim tvrdnjama, bilo 28., u postocima 21,4 posto, Popis donosimo abecednim redom po prezimenima:

1. Hinko ALABANDA

2. Ladislav ALEMAN 

3. Edgar ANGELI 

4. Emanuel BALLEY

5. Oton ĆUŠ

6. Julije FRITZ

7. Josip GRAMBERGER

8. Ferdinand HALLA

9. Dragutin HELBICH

10. Đuro ISSER   

11. Oskar KIRCHBAUM

12. Rudolf KRAUS-TUDIĆ

13. Rikard KUBIN

14. Josip METZGER

15. Milan MIESLER

16. Milan PRAUNSPERGER

17. Julio RESCH

18. Dragutin RUMLER

19. Julio SACH

20. Julio SIMONOVIĆ

21. Nikola STEINFEL

22. Ivan ŠARNBEK

23. Ivo ŠNUR

24. Josip ŠOLC

25. Kvintijan TARTAGLIA

26. Rudolf WANNER

27. Mirko ZGAGA

28. Božidar ZORN  

 

Katoličkih je Hrvata, očekivano, bilo je najviše –90:
 
1. Kosta BADER, 2. Mihovil BAJD, 3. Vilko BEGIĆ, 4. Zdenko BEGIĆ, 5. Pavao BEGOVIĆ, 6. Petar BLAŠKOVIĆ, 7. Rafael BOBAN, 8. Dragutin BRKIĆ, 9. BONA-BUNIĆ Eduard, 10. Ivan BROZOVIĆ, 11.  Slaviša CESARIĆ, 12. Nikola CRISOMALI, 13. Matija ČANIĆ, 14. Maksimilijan ČIČERIĆ BAČANI, 15. Milan ČUDINA, 16. Ćiril DANDA,
17. Franjo DOLAČKI, 18. Stjepan DOLEŽIL, 19. Roman DOMANIK, 20. Stipe DUIĆ, 21. Jure FRANCETIĆ, 22. Stjepan GAŠČIĆ, 23. Mirko GREGORIĆ, 24. Stjepan GRLIĆ, 25. Anto GRUM, 26. Artur GUSTOVIĆ, 27. Rudolf HERCEG, 28. Ivo HERENČIĆ, 29. Ante HOČEVAR, 30. Đuro JAKČIN, 31. Dragutin KLAIĆ, 32. Josip KOPAČIN, 33. Krešimir KOŠAK, 34. Vladimir KREN, 35. Petar KVATERNIK, 36. Slavko KVATERNIK, 37. Vladimir LAXA, 38. Josip LEMEŠIĆ, 39. Vjekoslav LUBURIĆ, 40. Franjo LUKAC, 41. Rudolf LUKANC, 42. Bogdan MAJETIĆ, 43. Emilio Ivan MARIAŠEVIĆ, 44. August MARIĆ, 45. Ivan MARKULJ, 46. Ivan MATAGIĆ, 47. Ante MATASIĆ, 48. Vladimir METIKOŠ, 49. Stjepan MIFEK, 50. Ante MOŠKOV, 51. Matija MURKOVIĆ, 52. Ante NARDELI, 53. Miroslav (Fridrich) NAVRATIL, 54. Franjo pl. NIKOLIĆ, 55. Franjo NIKOLIĆ, 56. Viktor NOVAK, 57. Bogumil NOVAKOVIĆ ĐURABOJSKI, 58. Miroslav (Fridrich)OPAČIĆ, 59. Franjo PACAK, 60. Martin PARAC, 61. Marko (Markan) PAVLOVIĆ,  62. Vilko PEČNIKAR, 63. Ivan PERČEVIĆ, 64. Krunoslav Stjepan PERČIĆ, 65. Alexandar PERKOVIĆ, 66. Maksimilijan PETANJEK, 67. Vjekoslav PETKOVIĆ, 68. Viktor Ivan PREBEG, 69. Antun PROHASKA, 70. Ivan PRPIĆ, 71. Emil RADL, 72. Tomislav ROLF, 73. Dragutin RUBČIĆ, 74. Adolf SABLJAK, 75. Đuro SERTIĆ, 76. Mile SERTIĆ, 77. Tomislav SERTIĆ, 78. Vjekoslav SERVATZY, 79. Slavko SKOLIBER, 80. Frane SUDAR, 81. Franjo ŠIMIĆ, 82. Rudolf ŠIMIĆ, 83. Miroslav ŠOŠTARIĆ, 84. Slavko ŠTANCER, 85. Ivan TOMAŠEVIĆ, 86. Ante VOKIĆ, 87. Mato VRKLJAN, 88. Stjepan VUČETIĆ, 89. Mirko VUKOVIĆ, 90. Mario ZLOBEC.

"Članovi ustaškog pokreta do 1941.

Andrija Artuković, Delko Bogdanić, Edo Bulat,Marko Došen, Viktor Gutić,

Ivo Korsky, Slavko Kvaternik, Mladen Lorković, Ademaga Mešić,  Ante Pavelić,

Tomislav Rolf, Juraj Rukavina, Vjekoslav Servatzy, Stjepan Javor, Vilko Rieger, Ante Vokić.

Glavni ustaški stan

Glavni ustaški stan bio je vrhovni organ jedine političke organizacije u NDH-a, dok je prije uspostave NDH bio vrhovni organ ustaške organizacije u emigraciji.

Glavni ustaški stan činili su: poglavnik, doglavnici, poglavni pobočnici i povjerenici. Poglavnik je bio vrhovni čelnik ustaške organizacije i on je imenovao ostale članove Glavnog ustaškog stana. Glavni ustaški stan samo je nominalno bio vrhovni organ ustaške organizacije, jer se nikada nije sastajao, niti je obavljao funkciju koja mu je bila namijenjena. Poglavnik je organizacijom rukovodio sam. Bez obzira na to što članovi Glavnog ustaškog stana nisu djelovali kao kolektivni organ, oni su bili skupina najutjecajnijih ljudi u NDH koji su vršili razne funkcije u aparatu vlasti.

Poglavnik je bio Ante Pavelić.

Doglavnici su bili Mile Budak, Ademaga Mešić, Jozo Sunarić, Marko Došen, Slavko Kvaternik, Luka Lešić, Andrija Betlehem.

Oni su činili Doglavničko vijeće u koje su povremeno uključivani i novi članovi (Mate Frković, Lovro Sušić, Ljudevit Šok, Vilko Begić, Stipe Matijević, Ivan Ćelan, Janko Tortić, Jure Pavičić).

Neki su od njih bili tijekom vremena razriješeni članstva u Vijeću (Matijević, Ćelan, Sunarić, Kvaternik).

Pobočnički zbor sačinjavali su poglavni pobočnici Mladen Lorković, Ivan Oršanić, Mijo Bzik, Alija Šuljak, Ivan Javor, Vjekoslav Blaškov, Hakija Hadžić i Mira Vrličak-Dugački.

Članovi Glavnog usaškog stana bili su i povjerenici i ta je skupina bila najbrojnija.

Od ukupno 131 generala HOS-a do sada utvrđena sudbina za 112

UMIROVLJENI GENERALI U VREMENU 1941. - 1945.

 

5. Edgar Angeli, 21. IV. 1944.

6. Kosta Bader, 5. I. 1944.

7. Emanuel Balley, 6. X. 1942.

12. Petar Blašković,     V. 1942.

19. Matija vitez Čanić, 10. I.1945.

20. Maksimilijan Čičerić, 10. XII. 1941.

36. Stjepan Grlić, 10. I. 1945.

40. Ferdinand pl. Halla, 20. VII 1943.

42. Rudolf Herceg, 10. XI. 1941.

44. Ante Hočevar, 15. III. 1943.

46. Gjuro Isser, 5. I. 1944.

50. Dragutin Klaić, 10. V. 1943.

52. Krešimir Košak, 8. VII. 1944.

53. Rudolf Kraus-Tudić 15. IX. 1942.

55. Rikard Kubin, 4. X. 1944.

57. Slavko vitez Kvaternik, 6. I. 1943.

58. Vladimir vitez pl. Laxa, 10. V. 1943.

59. Josip Lemešić, 7. VI. 1944.

61. Rudolf pl. Lukanc, 1. III. 1943.

63. Mihajlo Lukić, 22. VII. 1943.

72. Milan Miesler, koncem 1941.

78. Fridrih Navratil, 2. V. 1944.

77. Franjo pl. Nikolić, XI. 1944., ponovna udjelba II. 1945.

83. Miroslav Opačić, 15. II. 1944.

92. Prof. Maksimilijan Petanjek, 7. III. 1945.

93. Vjekoslav pl. Petković, 13. VI. 1942.

97. Ivan Prpić, 15. II. 1944.

98. Emil Radl, 15. II. 1944.

105. Gjuro Sertić, 16. II. 1943.

108. Dr. Mile Sertić, 29. IX. 1942.

109. Julio Simonović, 1. II. 1943.

114. Ivan Šarnbek 1. XI. 1944.

119. Miroslav Šoštarić, 22. II. 1943.

121. Kvintijan Tartaglia, 30. VI. 1941.

128. Rudolf Wanner, 1. XI. 1944.

 Ubijeni od vlasti NDH

 

49. Oskar Kirchbaum, ubijen 1944.                                 

124. Ante Vokić, ubijen 1945.

   Ubijeni u atentatu        

 

60. Vjekoslav vitez Luburić                                       115. Franjo vitez Šimić    

Bez suđenja ubijeni u Beogradu

 

107. Tomislav Sertić

120. Slavko vitez Štancer

Ukupno 14 generala HOS-a ubijeno u Beogradu

Osuđeni u Beogradu na vremenske kazne

25. Franjo Dolački, umro 3. XII. 1950. u koncentracionom logoru Stara

Gradiška

61. Rudolf pl. Lukanc, osuđen na 3 godine. Robijao u koncentracionom

logoru Mitrovica. Pušten pred smrt. Dolazi kući u Zagreb i umire u 79.

godini života  na  8. VIII. 1948.

 

112. Zvonimir Stimaković, izdržao svih 20 godina u koncentracionom logoru

Stara Gradiška. Umro u Zagrebu u 83. godini života na18. X. 1974.

 


 

                  

Uspjeli se spasiti i umrli prirodnom smrću  

2. Hinko Alabanda, Njemačka, u Műnchenu VIII. 1959.

7. Mihovil Bajd, Venezuela

15. Ivan Brozović, Austrija

17. Slaviša Cesarić, Argentina, Buenos Aires

19. Matija vitez Čanić, Argentina, Buenos Aires, 3. V. 1964.

28. Gjuro Dragičević, Austrija

29. Fedor vitez Dragojlov, Argentina, Buenos Aires, 8. XII. 1961.

43. Ivo Herenčić, Argentina, Buenos Aires, 8. XII. 1978.

88. Vilko Pečnikar, Italija, poginuo u prometnoj nesreći 25. V. 1984.

90. Krunoslav vitez Peričić, Austrija, St. Andra, 6.VII.1971.

101. Dragutin vitez Rubčić, Argentina, Buenos Aires, 5. IX. 1986.

Ubijeni u emigraciji od Jugoslavenskih tajnih službi

60. Vjekoslav vitez Luburić, mučki ubijen 20. travnja 1969.

 

U domovini ubijeni na različite načine u jugokoncentracionim logorima

25. Franjo Dolački, umro 3. XII. 1950. u koncentracionom logoru Stara

Gradiška

33. Josip Gramberger, umro od upale pluća1958. u koncentracionom logoru

Goli Otok

42. Dr. Rudolf Herceg, umro 13. I. 1949. u vojnom zatvoru Nova Ves 17

92. Prof. Maksimilijan Petanjek, umro 24. IV.1947. nakon što je bio pretučen u

koncentracionom logoru Lepoglava. Njega i pukovnika Zlatka Šintića,

štapovima su pretukli, komandant logora Josip Špiranac i braća Mrkoci

94. Anton Prohaska, umro od batinanja 1. X. 1951. u logoru Mitrovica

 

Umrli u Domovini nakon puštanja iz koncentracionih logora

24. Milan pl. Desović, umro nedugo nakon izlaska na slobodu iz Stare

Gradiške 1960.

46. Gjuro Isser, umro 19. I. 1963. u Brodu n/s

47. Jovan Iskrić, umro 14.VI. 1961. u Zagrebu

50. Dragutin Klaić. umro 1.III. 1976. u Zagrebu

61. Rudolf pl. Lukanc, umro u Zagrebu 8.VIII. 1948. nakon izlaska iz

koncentracionog logora Mitrovica

85. Dušan Palčić, umro 27. II. 1963. u Zagrebu

94. Dr. Milan pl. Prausperger, umro 21.IX. 1960. nakon izdržanih 6 godina

robije u Staroj Gradiški, od 16 osuđenih.

98. Emil Radl, umro u Zagrebu 17. VIII. 1950.

106. Dr. Mile Sertić, umro u Zagrebu 9. III. 1949.

109. Zvonimir Stimaković, umro u Zagrebu 18. X. 1974. nakon izdržanih 20

godina robije u koncentracionom logoru  Mitrovica

114. Ivan Šarnbek, umro u Zagrebu 19. I. 1970.

119. Miroslav Šoštarić, umro u Zagrebu 19. VI. 1958.

123. Milan Uzelac, umro u Zagrebu 7. I. 1954.

 

U Hrvatskoj umrli prirodnom smrću, a nisu bili zatvarani

65. August Marić, umro u Zagrebu 17. XI. 1957. godine. Nije se povlačio i

nije bio zatvaran.

97. Ivan Prpić, umro u Zagrebu 10. I. 1967. godine. Nije se povlačio i nije

bio zatvaran.

       

Umrli prirodnom smrću između 1941.-1945.

 

6. Kosta Bader, 13. III. 1944. u Zagrebu

12. Petar Blašković, 3. IV. 1945. u Zagrebu

48. Juraj Jakčin, 16. II. 1944. u Sofiji

53. Rudolf Kraus-Tudić, 1944. u Zagrebu

55. Richard Kubin, koncem 1944. u Zagrebu

58. Vladimir vitez pl. Laxa, 8. V. 1945. u Zagrebu   

69. Ante pl. Matasić, 24. VI. 1942. u Zagrebu

72. Milan Miesler, 3. III. 1944. u Zagrebu

76. Matija Murković, 10. VII. 1944. u Zagrebu

93. Vjekoslav pl. Petković, 13. II. 1943.u Zagrebu 

102. Dragutin Rumler, 16. V. 1944. u Zagrebu

Poginuli u borbama protiv neprijatelja Hrvatske

 

4. Husein vitez Alikadić, poginuo 16. IX. 1941.

13. Rafael vitez Boban, poginuo koncem 1946.

14. Dragutin Brkić

16. Eduard markiz vitez Bona-Bunić,

poginuo 22. X. 1944. u Travniku

21. Milan Čudina, 9. V. 1945. u Zidanom Mostu

30. Stipe vitez Duić, 28. IX. 1934. ubili ga policijski agenti u lječilištu

31. Jure vitez Francetić, umro od zadobivenih rana 27. XII 1942.

36. Stjepan Grlić, poginuo koncem 1946.

51. Josip Kopačin, poginuo 26. VI. 1943.

     u borbi s četnicima kod Vlasenice

56. Petar Kvaternik, ubijen 10. IV. 1941. u Crikvenici

67. Ivan Matačić, poginuo 2. X. 1941.

68. Ivan vitez Matanović,

99. Julio Resch

104. Julio Sachs, poginuo 21. IV. 1944. prilikom zračnog napada na Brod

116. Rudolf Šimić, poginuo 8. II. 1945.

117. Ivo vitez Šnur, teško ranjen u borbi pokraj Španovice  umro u bolnici

31. V. 1944. u Zagrebu

129. Mirko vitez Zgaga, poginuo u obrani Gospića 24. X. 1943 od topovske

granate

130. Mario Zlobec, poginuo 11. VII. 1942.

Izvršili samoubojstvo prije predaje

Englezima u Austriji

 

40. Ferdinand pl. Halla, 14 V. 1945.                         

87. Markan Pavlović, 17. V. 1945.

100. Tomislav Rolf, 22.V. 1945.

Od Engleza izručeni i ubijeni

kod Šentvida (Savinske Alpe)


11. Pavao Begović

27. Roman Domanik

34. Stjepan Gaščić

36. Stjepan Grlić ??

81. Viktor Novak

113. Frane Sudar

Od Engleza izručeni i ubijeni

kod Škofje Loke kraj

Kranja 23. V. 1945.

 

1. Jusuf Ajanović

10. Zdenko Begić

23. Ćiril Danda

44. Ante Hočevar

74. Lavoslav Milić

84. Franjo Pacak

95. Viktor Prebeg ???

131. Božidar Zorn

 

Od Engleza izručeni i ubijeni u Zagrebu

 

9. Vilko vitez Begić, 1946.

11. Pavao Begović, 1946.

22. Oton Čuš, 31. I. 1949.

26. Stjepan Doležil, VI. 1945.

54. Vladimir vitez Kren, 10. IX. 1948.

57. Slavko vitez Kvaternik, 7. VI. 1947.

71. Josip Metzger, ubijen u lipnju 1945.

73. Stjepan Mifek, ubijen 8.V. 1945.

75. Ante Moškov, 1948.

78. Miroslav Navratil, 17. VI. 1947.

79. Franjo pl. Nikolić, 18. VII. 1948.

89. Ivan pl. Perčević, 17. VI. 1947.

103. Adolf vitez Sabljak, u lipnju 1947.

108. Vjekoslav Servatzy, u lipnju 1945.

107. Slavko Skoliber, 24. IX. 1945.

111. Nikola vitez Steinfeld, 7. VI. 1945.


 

Od Engleza izručeni i ubijeni u koncentracionom logoru ''Glavnjači'' u Beogradu. Nakon mučenja ubijeni lopatama i toljagama 24. rujna 1945.

 

32. Julije Fritz

35. Mirko Gregorić

37. Gjuro Grujić

39. Artur vitez Gustović

45. Muhamed Hromić

64. Bogdan Majetić

66. Ivan vitez Markulj

70. Vladimir vitez Metikoš

77. Ante Nardeli

110. Slavko Skoliber

118. Josip Šolc

122. Ivan Tomašević


 


listu ministara hrvatske drzavne Vlade - NDH - od travnja 1941. do svibnja 1945 godine, tako, da oni Hrvati koje ovo bude zanimalo, mogu imati pri ruci za svaku prikladnu priliku.

NDH je imala ukopno 40 ministara, ukljucivsi u taj broj i Poglavnika dra. Antu Pavrlica. Dva ministra su umrla prirodnom smrcu za vrijeme rata: Dr. ljudevir Solc, ministar postrojnik, umro 12 rujna 1943. i dr. Ante Filipancic, ministar drzavne riznice, umro 13 travnja 1944. - druga dva dr. Mladen Lorkovic i Ante Vokic nasilnom smrcu u svibnju 1945.

Sudbina Marijana Simica, prvog naseg ministra Obrta, Veleobrta i trgovine, do danas je nepoznato.

Dr. Sava Besarovic, pravoslavni Hrvat, nije se povlacio iz Zagreba, pa su ga Srbijanci ubili. (Za ovaj slucaj sam cuo toliko puta i pricalo se je da su ga iz osvete sto je bio ministar NDH, ubili srpski a ne hrvatski, makodenski, slovenski partizani, moja opaska)

Ostalih 34 uspijeli su se spasiti i izmaknuti sigurnoj smrti povlacenjem 1945. Od tih je 12 izruceno Jugoslaviji: Dr. Mehmed Alajbegovic, dr. Mile Budak, dr. Pavao Canki, dr. Vladimir Kosek, dr. Osman Kulenovic, Zivan Kuvedzic, Vojskovodja Slavko Kvaternik, dr. Julije Makanec, dr. Nikola Mandic, general Miroslav Navratil, dr. Mirko Puk i doadmiral Nikola Steinfl. I njih su sve poubijali.

Umrli u inozemstvu, emigraciji:

Dr. milan Zanic - Fermo, Italija, 1.8. 1946.

Dr. Mile Starcevic - Buenos Aires, 9.3. 1953.

Dr. Stipe Peric - Buenos Aires, 12. 6. 1954.

Dr. Dzafer Kulenovic - Damask, 3. 1o. 1956.

Dr. Ante Niksic - Buenos Aires, 28. 1. 1962.

Janko Tortic - Los Angeles (SAD), 30. 9. 1962.

Dr. Jozip balen - Tukman (Arg), 25. 10. 1963.

Dr. Meho Mehicic - Salzburg (AUSTRIJA), 17.10. 1967.

Dr. Ivo Petric - Buenos Aires, 29.5. 1968.

Prof. St. Ratkovic - Varma (Italija), 1.11. 1968.

Dr. Dragutin Toth - Kordoba (Arg) 12.2. 1971.

Dr. Lovro Susic - Karakas (Ven) 8.1. 1972.

Dr. Stjepan Hefer - Buenos Aires, 31.7. 1973.

Dr. Jozo Dumandzic - Buenos Aires, 8.9. 1977.

Ing. Himilija Beslagic - Buenos Aires, 1.12. 1977.

Dr. Josip Cabas - Buenos Aires, 24.12. 1980.

Ing. Ivica Frkovic - Buenos Aires, 21.11. 1980.

 

Dr. Andrija Artukovic,

Dr. Edo Bulat,

Dr. Mate Frkovic,

 

Od posljedica srbokomunistickog atentata (Buenos Aires 10.4.1957.) umro je i Poglavnik dr. Ante Pavelic u Madridu, 28.12.1959.

 

Kako se moze iz gornjeg popisa vidjeti da je vlada NDH imala dva ministra ing., jednog ministra prof. dva ministra bez doktorske titule, jednog generala. Svi ostali su bili sa dokturskom titulom, dakle skolovani ljudi, i kao takovi zrtve jugoslavenske mrznje i terora, koji zasluzuju da ih se sjetimo u ovoj svetoj Misi zadusnici zrtava Kriznog Puta.

prisega-vlade-ndh
prisega-vlade-ndh

MARKO DOŠEN POZDRAVLJA POGLAVNIKA
MARKO DOŠEN POZDRAVLJA POGLAVNIKA

============================================================

Ajanović, General Junuz (1890-1945)
Alikadić, General Salko (1896-1941)
Bader, General Kosta (1874-1944)
Begić, General Vilko (1874-1946)
Blašković, General Pero (1883-1945)
Boban, General Rafael vitez (1907-1946)
Brozović, General Ivan (1891- )
Bunić, General Eduard (1894-1944)
Čanić, General Matija (1901-1964)
Cesarić, General Slavko (1897- )
Čuš, General Oton (1902-1949)
Danda, General Ćiril (1893- )
Desović, General Milan (1895-1960)
Dolački, General Franjo (1884-1950)
Doležil, General Stjepan (1888-1945)
Domanik, General Roman (1891- )
Dragičević, General Đuro (1890-1980)
Dragojlov, General Fedor (1881-1961)
Fritz, General Julije (1900-1945)
Gaščić, General Stjepan (1898- )
Gregorić, General Mirko (1897-1945)
Grlić, General Stjepan (1894-1946)
Gruić, General Đuro (1887-1945)
Gustović, General August (1889-1945)
Herceg, General Rudolf (1877-1949)
Herenčić, General Ivo (1910-1978)
Hočevar, General Ante (1880- )
Hromić, General Muhamed (1893-1945)
Iser, General Đuro (1887-1963)
Iskrić, General Jovan (1884-1961)
Kirchbaum, General Oskar (1895-1943)
Klaić, General Karlo (1889-1976)
Kopačin, General Josip (1898-1943)
Košak, General Krešimir (1884- )
Kvaternik, Marshal Slavko vitez (1878-1947)
Laxa, General Vladimir (1869-1945)
Lemešić, General Josip (1875-1949)
Luburić, General Vjekoslav (1914-1969)
Lukanc, General Rudolf (1879-1948)
Lukić, General Mihajlo (1886-1961)
Majetić, General Bogdan (1896-1945)
Marić, General August (1885-1957)
Markulj, General Ivan (1889-1945)
Matagić, General Ivan (1888-1941)
Matasić, General Ante (1862-1942)
Metikoš, General Vladimir (1899-1945)
Metzger, General Josip (1883-1945)
Mifek, General Stjepan (1899-1945)
Milić, General Lavoslav (1890-1964)
Mizler, General Milan (1868-1944)
Moškov, General Ante (1911-1948)
Murković, General Matija (1882-1944)
Nardeli, General Ante (1901-1945)
Navratil, General Miroslav (1893-1947)
Nikolić, General Franjo (1888- )
Nikolić, General Franjo (1899-1945)
Novak, General Viktor (1886- )
Opačić, General Miroslav (1888- )
Pacak, General Franjo (1885- )
Palčić, General Dušan (1881-1963)
Perčević, General Ivan (1881-1947)
Perčić, General Stjepan (1891-1971)
Perković, General Aleksandar (1878- )
Petanjek, General Maksimilijan (1884-1947)
Petković, General Vjekoslav (1860-1943)
Praunsperger, General Milan (1881-1960)
Prebeg, General Viktor Ivan (1889-1945)
Prohaska, General Antun (1888-1951)
Prpić, General Ivan (1887-1967)
Radl, General Emil (1884-1950)
Rolf, General Tomislav (1899-1945)
Rumler, General Dragutin (1883-1944)
Sabljak, General Adolf (1886-1947)
Sach, General Julio (1898-1944)
Šarnbek, General Ivan (1896-1970)
Sertić, General Mile (1879-1949)
Sertić, General Tomislav (1898-1945)
Servatzy, General Vjekoslav (1886-1945)
Šimić, General Franjo (1900-1944)
Skoliber, General Slavko (1896-1945)
Šnur, General Ivan (1900-1944)
Šolc, General Josip (1898-1945)
Šoštarić, General Miroslav (1877-1958)
Štancer, General Slavko vitez (1872-1945)
Stimaković, General Zvonimir (1891-1974)
Tomašević, General Ivan (1892-1945)
Vučković, General Mirko (1891-1945)
Wanner, General Rudolf (1884- )
Zgaga, General Mirko (1890-1943)
Zorn, General Božidar (1900- )

============================================================

35 hrvatskih mučenika iz zagrebačkog zatvora Nova Ves, uz sva usputna ponižavanja i vrijeđanja, otpremljeno vlakom u Beograd, gdje im je upriličeno tzv. suđenje... Fotografija vijesti ...i gdje je 18 generala osuđeno na smrt, što je uz teška mučenja izvršeno 24. rujna 1945.

Za tjelesne ostatke im se ne zna do dana današnjeg.

Ostali su osuđeni na tešku robiju, gdje ih je većina umrla ili ubijena.

Ti časnici mučenici su: Artur Gustović, Đuro Grujić, Tomislav Sertić, Ivan Markulj, Ivan Tomašević, Slavko Skoliber, Zvonimir Stimaković, Mirko Gregorić, Bogdan Majetić, Franjo Dolacki, Muhamed Kromić, Antun Nardelli, Julio Fritz, Josip Šolc, Vladimir Metikoš, Rudolf Lukanec, Miroslav Sacher, Ivan Severović, Romuald Manola, Ivan Kurelac, Dragutin Mesić, Rudolf Setz, Mićo Mičić, Zvonimir Jakšić, Vladimir Majer, Petar Sabljak, Anđelko Grabić, Ivan Pojić, Nikola Mikec, Zlatko Šintić, Franjo Džal, Antun Schuh, Hinko Hubl, Julio Niderlender, Dragutin Čanić.

 

Kako su nas ubijali Mjesec svibanj u domovini Hrvata je najljepši mjesec u kojemu sve cvjeta i rađaju se novi životi. Ali na žalost hrvatski narod nikada ne će moći zaboraviti najstrašniji svibanj 1945. kada je cijela Hrvatska pretvorena u stratište i poprište pokolja jugokomunističkog, ustvari velikosrpskog genocida nad Hrvatima. Kao jedna od potvrda tome slijedi i ovaj zapis jednoga od rijetkih preživjelih. Njegovi zapisi ostaju u crnoj kronici hrvatskoga naroda tih zločina nad Hrvatima.

Dana 7. srpnja 1945. svanulo je divno jutro. Kroz rešetke malih prozora Nove Vesi u Zagrebu tek se nazirala zora. U sobi tiho disanje hrvatskih uznika. Tek pokoji bi se trznuo u snu, vjerojatno sanjajući o svojima kod kuće koji ne znaju što se s njima dogodilo niti gdje se sada nalaze, jesu li na životu ili ne. »Diži se, brže, ustajte koljači!«, prolama se najednom hodnikom i već se otključavaju teška vrata uzničke sobe. Jedan partizan od kojih petnaestak godina, sa šmajserom ulazi u sobu i nastavi nas buditi najpogrdnijim psovkama i lupanjem kundakom po nogama. Začuđeni što to ima značiti, jer do sada su one koje su odvodili na strijeljanje u skupinama prozivali i odvodili uvijek oko ponoći. Dižemo se još sneni i užurbano oblačimo ono malo odjeće što nam je još ostavljeno.

Isto nas je začudilo kada je komesar stigao i počeo prozivati:

1. Artur Gustović,

2. Đuro Grujić,

3. Tomislav Sertić,

4. Ivan Markulj,

5. Ivan Tomašević,

6. Slavko Skoliber,

7. Zvonimir Stimaković,

8. Mirko Gregorić,

9. Bogdan Majetić,

10. Franjo Dolacki,

11. Muhamed Kromić,

12. Antun Nardelli,

13. Julio Fritz,

14. Josip Šolc,

15. Vladimir Metikoš,

16. Rudolf Lukanec,

17. Miroslav Sacher,

18 Ivan Severović,

19. Romuald Manola,

20. Ivan Kurelac,

21. Dragutin Mesić,

22. Rudolf Setz,

23. Mićo Mičić,

24. Zvonimir Jakšić,

25. Vladimir Majer,

26. Petar Sabljak,

27. Anđelko Grabić,

28. Ivan Pojić,

29. Nikola Mikec,

30. Zlatko Šintić,

31. Franjo Džal,

32. Antun Schuh,

33. Hinko Hubl,

34. Julio Niderlender,

35. Dragutin Čanić.

Ukupno nas 35.

Bili smo svi visoki časnici Vojske NDH.

Sami generali i pukovnici koji smo se tada nalazili u Novoj Vesi u Zagrebu.

Ostali su samo pukovnici

Švarc, Gestaldić i Lorin te mlađi časnici.

Nakon proziva podijeliše nam svakome po pola kile kruha i po jedan komadić marmelade. Potom nas odvedoše u dvorište zatvora koje je bilo načičkano partizanima sa šmajserima i torbicama za kruh, po čemu smo odmah zaključili da se radi o nekom maršu. O maršu u nepoznato, vjerojatno na strijeljanje. Ali zašto po danu i to sa kruhom i marmeladom? Pa niti komesarovo mitingovanje nije nam objasnilo cilj našega puta. I da će svatko biti na licu mjesta strijeljan koji se ne bude pokoravao nalozima pratnje. Iz zgrade smo pošli jedan iza drugoga u jednoredu, na razmaku od dva koraka, a pored svakoga po jedan partizan s lijeva i jedan s desna. Na zagrebačkoj katedrali je upravo otkucavalo četiri sata ujutro. Ulice su bile puste. Naši koraci odzvanjaju uobičajenim ritmom, jedan-dva. Jer smo još uvijek bili vojnici. Ako netko od nas pogleda lijevo ili desno, prolazeći pored kuće kojega znanca, ne bi li ugledao poznato lice i u nadi da ga dotični vidi i javi njegovima da je još živ, odmah dobiva kundakom u rebra, uz najpogrdnije psovke i prijetnje da će ga strijeljati ako samo još jednom pogleda na stranu. Na Jelačićevu trgu skrećemo prema Zrinjevcu. Sada znamo, idemo prema kolodvoru. Dakle, nekamo ćemo putovati. Ali kuda? Na kolodvoru nas strpaše u jedan vagon za stoku. Zatvoriše vrata i prozore. Uskoro nas priključiše za jedan vlak koji nas odmah nekuda poveze. To je za mnoge bio posljednji rastanak sa Zagrebom. Naš vlak vrlo sporo napreduje. Svaki čas zastajemo. Na kolodvorima se čuje kako se plešu partizanska kola. Drugoga dana pred večer stigosmo u Osijek. Ovdje nas po prvi put puštaju iz vagona da se napijemo vode i ostalo, jer smo bez ičega kupajući se u znoju ljetne žege. Nakon jednoga sata krećemo dalje. Sada nam ostavljaju prozore otvorene, pa nam je ipak malo udobnije. Ali i to nam se osveti. Skoro na svakoj postaji viču žene i muškarci: »Ustaše vode na sud. Da im oči iskopamo. Mi ćemo im suditi!« To sve govore bacajući kamenje i blato na naše prozore, tako da smo sakrivali glave rukama.

Tako je išlo sve do sljedećega podneva, kada stigosmo u Zemun, na kolodvor. Sada nam tek posta jasno da nas vode u Beograd na suđenje, da nam sude Srbijanci, u čijoj zemlji kao hrvatski vojnici nismo nikada bili. Kada smo izišli iz vagona, skupila se oko nas masa srbijanskog naroda. Svi mlataraju štapovima i šakama, pljujući po nama hrvatskim časnicima, uz najpogrdnije srbijanske psovke, tražeći da nam oni odmah sude. Slučajno se okrenuh prema našemu vagonu i tada mi posta jasno zbog čega ono po kolodvorima pri prolazu našega vagona. Na vagonu je bilo bojom ispisano »Vodimo ustaške koljače na suđenje!«, »Smrt Ustašama!«, kao i druge slične parole. I to sve ogromnim slovima. Stražari su očito uživali sa srbijanskom masom koja nas je dočekala na kolodvoru u hrvatskom Zemunu. I jedva su nas uspjeli očuvati od te gomile. I tako krenusmo u koloni po dva put zemunskog mosta. Ispred naše kolone vozi se jedan partizanski oficir koji stalno pojačalom ponavlja: »Narode, vodimo ustaše, dođite ih vidjeti!« I zaista, narod se skupljao sa svih strana cijelim našim putem do beogradskog kolodvora, pa i dalje do našega zatvora. U početku se čuje samo pokoje mrmljanje i povik protiv nas. Što smo se više približavali središtu Beograda to masa postaje sve veća i otrovnija. Pred samim beogradskim kolodvorom dođe do vrhunca napetosti strasti i psovki. Počeše nas zasipati kamenicama od kojih jedna pogodi i stražara. Tek tada komesar naredi stražarima da potjeraju ljude od nas, ali kamenice sipaju po nama kao kiša.

Jedan oveći kamen pogodi Julija Niderlendera i pukovnik odmah pade. Iza smrtnog udarca po Julija, stražari uzeše oružje »na gotovs« po naredbi komesara. Po nama kamenje prestade padati, niti ima više smrtnih slučajeva. Tako stigosmo u logor na Banjici.

Pukovnik Julio umre pola sata nakon našega dolaska u Banjicu. Jedva smo ga nosili, jer smo bili na izmaku snaga. U logoru na Banjici nas svakoga dana posjećuju neki Srbijanci s psovkama i najpogrdnijim uvredama, a Srbijanke su još prostije. Nakon nekoliko dana premjestiše nas u Dobrinjčevu ulicu, a potom u Đusinu u sudski zatvor. »Posjeti« ne prestaju.

Konačno, početkom rujna, dođe nas posjetiti i javni tužitelj, partizanski pukovnik, Crnogorac Malović.

I reče nam kako čaršija traži da nam sudi kao što se sudilo i nekakvom četničkom centralnom komitetu Srbijanaca, te da više nismo zarobljenici nego ratni zločinci. To nas naivne malo i ohrabri, jer smo mislili da će nas ipak na sudu suditi, čemu do sada nismo bili navikli. Pored toga suđenje četničkom komitetu nije bilo drastično. Samo jedan je bio osuđen na smrt i pomilovan, a koliko nam je poznato nekima su bile izrečene minimalne kazne od šest mjeseci zatvora. Dana 13. rujna počelo je suđenje, sada trideset i četvorici hrvatskih generala i visokih časnika Vojske NDH u Beogradu. I to suđenje je bilo javno. Gradska općina stavila je na raspolaganje svoju veliku dvoranu za suđenje hrvatskim časnicima u Beogradu. Dovode nas u maricama. Masa srbijanskog naroda, s obje strane, sve do prvog kata gdje nam sude.

Ulaze suci. Na čelu im predsjednik partizanski pukovnik Hrnčević, bivši domobranski sudski časnik. Dodijelili su nam čak i branitelja i sudi se »po zakonu«. Javni tužitelj je Crnogorac pukovnik Malović. On traži za svakoga od nas, osim apotekarskog pukovnika Pajića, smrtnu kaznu. Nakon pročitane optužnice koju nismo mogli niti shvatiti, niti razumjeti slijedi ispitivanje pojedinaca. Neki od nas su se počeli pozivati na svjedoke, što se nikome nije dopustilo. Samo je sud dovodio nekakve svoje svjedoke, koje nitko od nas nije nikada niti očima vidio. Tako je to išlo punih sedam dana, cijeli tjedan. Još uvijek smo vjerovali da ćemo se ipak moći braniti. Neki se počeše žaliti protiv novinarskih izmišljotina, dočim nas pukovnik Hrnčević uvjerava da ćemo to moći reći kasnije u obrani. Na kraju sedmoga dana svi su rekli svoje. Jedino se pukovnik Miletić drži svoje uloge branitelja i na kraju hoće dokazati kako djela navedena u optužnici uglavnom ne postoje niti u dokazima i da se nama zapravo ne bi smjelo niti suditi, jer da smo vojni zarobljenici. Svi ostali branitelji govore kao i javni tužitelj. Jedan poručnik poče riječima kako ga je sram braniti nas hrvatske ustaše, najzloglasnije koljače. Njega pukovnik Hrnčević ne prekida kao pukovnika Miletića, kojemu je zabranio govoriti.

Nakon te sudske ceremonije pozvaše prvo generala Gustovića. »Osjeća li se krivim?« Odlučnim »Ne!«, odgovori ovaj hrvatski general. »Dobro, sjednite!« Više mu ništa ne dopusti reći general Hrnčević, osim te jedne jedine riječi »Ne«.

Osamnaest hrvatskih generala osudiše na smrt, dok je najmanja kazna bila tri godine strogog zatvora. One koje osudiše na smrt odmah povezaše lancima i staviše u smrtne okove smrtne ćelije u Đusinoj ulici. Pri povratku srpska masa u Beogradu nas tuče i pljuje po nama, kao i po svima od rodbine koji su bili došli na suđenje. Sve molbe za pomilovanje su odbijene.

Smrtne presude su izvršene 24. rujna. Ostali smo otpremljeni u zatvor Srijemske Mitrovice. Nakon odsluženih godina robovanja ili s pomilovanjima pušteni smo. U zatvoru su umrli general Dolacki i pukovnik Šintić, dok je u zatvoru ubijen pukovnik Čanić. Odmah poslije izlaska iz zatvora umro je general Lukanec.

I zemni ostatci pobijenih hrvatskih generala i visokih časnika leže u Beogradu i Srbiji. Kada će biti vraćeni i dostojno pokopani u svojoj zemlji Hrvatskoj?