(12.3.1537.)

BITKA KOD KLISA

BITKA KOD KLISA

Prva polovica XVI. stoljeća u Hrvatskoj je uglavnom bila obilježena čestim turskim napadima na utvrde i gradove što se posebno intenziviralo nakon teškog poraza vojske hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika II. Jagelovića na Mohačkom polju 1526. godine. Turcima ništa nije značila ni promjena vladarske dinastije na prijestolju kada su umjesto, na Mohaču poginulog posljednjeg Jagelovića, 1527. Hrvatskom zavladali pripadnici kuće Habsburg, konkretno Ferdinand I.

Sudbinu većine hrvatskih gradova u to vrijeme dijelila je i tvrđava Klis, smještena na izuzetno nezahvalnoj lokaciji u potpunosti okružena turskim i mletačkim teritorijem. Bez obzira na tu, zemljopisno gledano tešku poziciju, Klis je dugo odolijevao turskim napadima, što oružjem, što pokušajima da se izdajom pojedinaca slomi otpor branitelja utvrde.

Klisom je zapovijedao Petar Kružić, hrabar ratnik sa gotovo dvadesetogodišnjim iskustvom obrane grada, kojega je na dužnost kapetana postavio hrvatski ban Petar Berislavić. Kroz tih dvadesetak godina Kružić je zajedno sa svojim vojnicima vodio teške borbe braneći Klis i njegove žitelje. Gubio je tvrđavu pa je opet vraćao, trudio se na razne načine dopremiti osnovne potrebe za preživljavanje, a da pritom nije imao gotovo nikakve pomoći ni od bivšeg kralja Ludovika II. niti od aktualnog Ferdinanda I. Habsburškog. Jedine osobe koje su Kružiću i gradu pružale materijalnu i vojnu potporu kroz to vrijeme bili su papa Klement VII. i njegov nasljednik na Papinskoj stolici Pavao III. Uz takvu, praktički jedinu pomoć, grad se uspješno branio sve do ljeta 1536. kada pod utvrdu dolaze bosanski i hercegovački sandžaci, te započinju opsadu. Tek se tada Ferdinand I. odlučio nešto poduzeti i Klišanima poslati tri tisuće vojnika, hranu i oružje uz još nekoliko stotina ljudi koje je u pomoć uputio papa Pavao III. Petar Kružić je, ohrabren tolikom vojskom i vjerujući u njihovu hrabrost i iskustvo, napao Turke. U međuvremenu i neprijatelju stiže pojačanje od oko dvije tisuće ljudi, koje vodi Murat-beg i koji odmah žestoko napada branitelje. Svi Ferdinandovi vojnici što su došli pomoći posadi Klisa, vidjevši nove turske snage, jednostavno su se razbježali. Turci, međutim, nisu posustali znajući da je obrana ostala opet samo na onima koji su Klis čuvali i prije. Malobrojni i već iscrpljeni hrvatski branitelji, vidjevši kako oni koji su trebali biti pomoć i podrška bježe, i sami su se odlučili na povlačenje. Petar Kružić je shvatio da više ništa ne može učiniti, pa se i on povukao prema moru. U tom sveopćem metežu turski su vojnici prepoznali kliškoga kapetana, ubili ga i odrubili mu glavu. Onima koji su preživjeli nije preostalo ništa drugo nego nakon višemjesečnih borbi predati i sebe i grad Turcima.

Opsada Klisa trajala je od 31. kolovoza 1536., pa sve do tog kobnog 12. ožujka 1537., kada je grad u potpunosti pao pod tursku vlast. Idućih više od sto godina Klis je uglavnom bio pod Osmanlijama, iako su ga Hrvati u nekoliko navrata s više ili manje uspjeha ponovno vraćali. Konačno oslobođenje od Turaka grad je dočekao tek krajem prve polovice XVII. stoljeća, točnije 1648. godine.