NOVAC

 Nekoliko redaka o kovanju novaca 1941.-1945. godine

Naš proslavljeni kipar i medaljer Ivo Kerdić i majstor graver Teodor Krivak preuzeli su 1941. godine dužnost pripremanja prijedloga modela, izradu kalupa i probnih otkova kovanog novca NDH. U našoj numizmatičkoj literaturi može se pročitati da su taj posao obavljali u radionici i kovnici SPU u Zagrebu. Zatim se može pročitati da su partizanske jedinice nakon dolaska u Zagreb 1945. godine došle u SPU, te sve nađene modele, kalupe i probne otkove novca odnijeli ili uništili. Nitko od pisaca takvih podataka nije pokušao istražiti vjerodostojnost takvih podataka, nego su oni uzimani iz prvih izvora i ponavljani u daljnjim člancima raznih autora pa je to bio učinio i pisac ovih redaka. U vrijeme preuzimanja dužnosti za pripremanje modela, pravljenje kalupa i otkivanja probnih otkova novca NDH, ŠKOLA PRIMIJENJENE UMJETNOSTI u Zagrebu još nije postojala! Postojala je Obrtna škola, kojoj je 1945. godine ime promijenjeno u Industrijska škola, a tek 1948. godine promijenjeno joj je ime u SPU. U obrtnoj školi kao i kasnije u industrijskoj školi, odnosno SPU, postojao je Odjel za obradu plemenitih metala, a u programu svoga rada nisu imale odjele za izobrazbu i školovanje medaljerske, kiparske i graverske umjetnosti! Tek u proljeće 1956, godine zaključeno je da se u ŠPU urede radionice za izobrazbu navedenih kadrova, koje bi se odvojile od SPU te u program rada uvele navedene predmete. Uz pomoć nekoliko majstora gravera iz IKOM-a u Zagrebu, nabavljeni su prijeko potrebni alati i strojevi te su radionice pri ŠPU u Zagrebu započele raditi ujesen 1956. godine. Nameće se logično pitanje, gdje su Kerdić i Krivak izrađivali modele, rezali kalupe i kovali probne otkovc novca koji je s vremenom trebalo staviti u optjecaj, ako u njihovo vrijeme radionice SPU još nisu niti postojale? Graver majstor Teodor Krivak posjedovao je svoju radionicu u Preradovićevoj ulici br. 2, u kojoj je kovao medalje i odlikovanja. U njoj su najvjerojatnije rezani kalupi i kovani probni otkovi predviđenog novca NDH, a Kerdić, koji je bio profesor na likovnoj akademiji u Ilici u Zagrebu, najvjerojatnije je u radionicama Akademije izrađivao crteže i modele predviđenog novca, a u ljevaonici iste ustanove na temelju gipsanih modela dao izliti brončane odljeve. Smanjivanje brončanih odljeva na potrebnu veličinu učinio je najvjerojatnije Krivak u svojoj radionici, jer je za taj proces posjedovao odgovarajuće strojeve. Probni otkovi mogli su biti otkovani u radionici Teodora Krivaka, no kovanje redovitog novca od 2 kune koji je bio u optjecaju, kao i kasnije kovanaca od 500 kuna, obavila je kovnica poduzeća MEGA u Zagrebu, a koji je posao kovanja obavljao majstor Ivo Kotnik.

Teodor Krivak i Ivo Kerdić surađivali su s NOP-om za cijelo vrijeme trajanja NDH i činili sve da do kovanja sitnog novca ne dođe.

U tom cilju napravili su velik broj prijedloga istih novčanih vrijednosti novca, kojima odgovorni za kovanje novca nisu bili zadovoljni te su od obojice majstora tražili ispravke ili poboljšanja prijedloga.

Tako je vrijeme prolazilo, a do kovanja predviđenih vrijednosti od 0,25 i od 0,50 banica, od 1 kune, 2 kune, 5 i 10 kuna nije niti došlo.

Sabotiranje izlaženja sitnog novca za vrijeme NDH tako je potpuno uspjelo.

Srećom, ostali su probni otkovi svih predviđenih nominala u raznim varijantama (ispravci, nadopune, poboljšanja) i u raznim metalima.

Zahvaljujući njima, djela Ive Kerdića, koja se maštovitošću i kompozicijom mogu držati vrhunskim umjetničkim djelima i na širim područjima, ostala su hrvatskoj numizmatičkoj povijesti i baštini.

Godine 1945. osnovan je u Zagrebu IKOM (Industrijska kovnica Orešković Marko).

Za prvog direktora IKOM-a bio je postavljen Teodor Krivak.

Uz strojeve i alat iz svoje radionice, koje je darovao IKOM-u, uspio je nagovoriti i dio zagrebačkih zlatara da preuzmu radna mjesta u IKOM-u, da sobom dragovoljno donesu svoj alat i strojeve te da ga stave na raspolaganje svom novom poslodavcu.

Nešto kasnije, zlatarima koji nisu tako postupili alat i strojevi bili su konfiscirani.

Autor: Irislav Dolenec Izvor: Numizmatičke vijesti, 2001.god.

Hrvatska kuna iz II svjetskog rata

Hrvatska kuna je bio novac iz vremena NDH (Nezavisne Države Hrvatske). Ulaskom njemačkih trupa 1941. godine proglašava se Nezavisna Država Hrvatska, koja traje do 1945., a ovaj je novac rezultat njenog postojanja.

1 kuna = 100 banica.

Galerija novčanica Hrvatska kuna:

Kliknite na sličice dolje, kako biste vidjeli novčanice uvećane.
Slijede kronološkim redom:

50 kn
50 kuna 26.05.1941. 50 kuna
26.05.1941.
100 kn
100 kn 26.05.1941. 100 kuna
26.05.1941.
500 kn
500 kn 26.05.1941. 500 kuna
26.05.1941.
1000 kn
1000 kn 26.05.1941 1000 kuna
26.05.1941.
10 kn
10 kn 31.08.1941. 10 kuna
31.08.1941.
50 bn
50 banica 25.09.1942 50 banica
25.09.1942.
1 kn
1 kn 25.09.1942. 1 kuna
25.09.1942.
2 kn
2 kn 25.09.1942. 2 kune
25.09.1942.
5.000 kn
5.000 kn 15.07.1943. 5.000 kuna
15.07.1943.
1.000 kn
1.000 kn 01.09.1943. 1.000 kuna
01.09.1943.
5.000 kn
5.000 kn 01.09.1943. 5.000 kuna
01.09.1943.

Hrvatski dinar

Hrvatski dinar je papirni novac (zapravo bon) iz vremena borbe

hrvatskog naroda za slobodu i osamostaljenje od bivše Jugoslavije, tijekom

90-ih godina prošlog stoljeća.

Uveden je u uporabu: 23. prosinca 1991. godine,

a zamijenila ga je hrvatska kuna i lipa: 30. svibnja 1994. godine. Kovanice nisu izrađivane.

 

1 Hr din
1 Hr din 1 Hr din
08.10.1991.
5 Hr din
5 Hr din 5 Hr din
08.10.1991.
10 Hr din
10 HR din 10 Hr din
08.10.1991.
25 Hr din
25 Hr din 25 Hr din
08.10.1991.
100 Hr din
100 Hr din 100 Hr din
08.10.1991.
500 Hr din
500 Hr din 500 Hr din
08.10.1991.
1.000 Hr din
1.000 Hr din 1.000 Hr din
08.10.1991.
2.000 Hr din
2.000 Hr din 2.000 Hr din
15.01.1992.
5.000 Hr din
5.000 Hr din 5.000 Hr din
15.01.1992.
10.000 HR din
10.000 HR din 10.000 Hr din
15.01.1992.
50.000 Hr din
50.000 Hr din 50.000 Hr din
30.05.1993.
100.000Hr din
100.000 Hr din 100.000 Hr din
30.05.1993.

1944 - 1953

1955 - 1990