1. Tajne revolucionarne ustaške postojbe (TRUP)
  2. Hrvatsko narodno vijeće (HNV)
  3. Hrvatska narodna fronta (HNF)
  4. Hrvatski narodni odbor (HNO)
  5. Hrvatska republikanska stranka (HRS)
  6. Socijalistička stranka Hrvatske (SSH)
  7. Savez komunista Hrvatske u iseljeništvu
  8. Hrvatski revolucionarni oslobodilački pokret (HROP)
  9. Brojčani pokazatelji hrvatske emigracije od sredine 19. stoljeća do 1948. godine

Tajne revolucionarne ustaške postojbe

(TRUP)

Organizacija je osnovana u travnju 1961. godine u Munchenu, SR Njemačka.

Čelnici su bili

dr. Ante Ilić,

M. Rukavina,

Nahid Kulenović

D. Šarac.

Njima su pripisivane razne diverzantske akcije u Jugoslaviji, ali su dobar dio tih akcija izvodili jugoslavenski provokatori.

Njima je pripisan i bombaški napad na kino "29. novembar" 1967. godine.

Likvidacijom Kulenovića i Rukavine 1969. godine TRUP prestaje postojati.

Hrvatsko narodno vijeće

(HNV)

U pedesetim i šezdesetim godinama pokušavalo se stvoriti opće hrvatsko narodno predstavništvo u kojem bi se okupile sve organizacije emigranata.

To je uspjelo 1974. godine u Torontu kada je nastalo Hrvatsko narodno vijeće.

Prisustvovale su gotovo sve iseljeničke organizacije, članovi HSS-a i brojni nezavisni intelektualci.

Za predsjednika je izabran Ante Došen.

Na prvom redovitom Saboru HNV-a 1975. za predsjednika je izabran haesesovac dr. Dinko Šuljak. Uoči drugog Sabora kandidirali su se i brojni "proljećari" koji su pobjegli iz Jugoslavije poslije izvanredne sjednice Predsjedništva SKH u Karađorđevu ili, kao Bruno Bušić i Franjo Mikulić, nakon što su izdržali zatvorske kazne. Dobili su velik broj glasova i svi su izabrani u vodstvo HNV-a. Zadnji sabor HNV-a održan je 1990. godine u Stuttgartu. Međutim, članstvo je tokom godina stalno opadalo zbog unutrašnjih sukoba.

U Ustavu HNV-s stoji da je glavni zadatak HNV-a "djelatno pomagati hrvatski narod svim prikladnim sredstvima i načinima borbe u njegovu zahtjevu i nastojanju da ostvari svoju slobodnu i samostalnu Državu Hrvatsku"

Hrvatska narodna fronta

(HNF)

HNF osnovao je

Mate Prpić

1967. godine.

Zajedno sa I. Matičevićem je u ljeto 1972. ušli u Jugoslaviju i širili propagandni materijal. Prema službenim jugoslavenskim izvorima ubili su zapovjednika policijske postaje u Karlobagu i vratili se u Njemačku.

U drugoj polovici 1974. ponovno su ušli u Jugoslaviju, ali im je Udba uz pomoć agenta postavila zasjedu.

Obojica su ubijeni.

Uz njih je poginuo i jedan policajac, a više ih je ranjeno.

Njihovom pogibijom HNF je prestala postojati.

Hrvatski narodni odbor

(HNO)

Godine 1950. u Munchenu osnovan je HNO.

Njegovi su osnivači bivši ustaški dužnosnici:

dr. Branko Jelić,

dr. S. Buć,

dr. M. Frković,

dr. Ernest Bauer,

dr. K. Draganović

te još nekoliko istomišljenika.

Smatrali su da bi za hrvatske nacionalne interese bilo najbolje kad bi se Pavelić povukao iz javnog i političkog života.

Program (1956.):

  • borba protiv komunističke tiranije u Domovini i za uspostavu Suverene Hrvatske Države,
  • jednakost svih pred zakonom bez ikakve rasne, narodne i vjerske diskriminacije,
  • načelo demokracije,
  • autonomija BiH unutar Hrvatske,
  • zalaganje za ideal Ujedinjene Europe,
  • apelira na ostanak u Hrvatskoj, itd.

Branko Jelić je bio predsjednik HNO sve do svoje smrti 1972. godine,

kada ga nasljeđuje njegov brat dr. Ivan Jelić.

Poslije njegove smrti pa do raspuštanja organizacije uspostavom Republike Hrvatske,

predsjednik je bio dr. Ernest Bauer.

Godine 1967. dolazi do raskola unutar HNO kada Miroslav Varoš osniva Hrvatski demokratski odbor (HDO). Uskoro nakon osnivanja njemačka policija je kod dužnosnika HDO otkrila eksploziv, pa je organizacija zabranjena. Vrlo je vjerojatno da je Varoš bio Udbin agent. Povezuje ga se s krađom kovčega s dešifriranim podacima o ilegalnoj organizaciji u Domovini i namještaljkom oko ubojstva utemeljitelja HRB-a Geze Pastyja.

Varoš je početkom 1970. pobjegao u Jugoslaviju.

Hrvatska republikanska stranka

(HRS)

HRS osnovana je u siječnju 1951. u Buenos Airesu.

Glavni pokretač i prvi doživotni predsjednik bio je prof. Ivan Oršanić.

Nakon njegove smrti 1968. pa sve do preseljenja stranke u Zagreb 1991. godine

predsjednik je dr. Ivo Korsky.

Oršanić je bio suradnik kardinala Stepinca. Uređivao je nacionalistički časopis "Hrvatska smotra" i smatrali su ga ideologom hrvatskih revolucionarnih organizacija.

Nakon uspostave Banovine Hrvatske interniran je u logor Kruščica u Bosni do uspostave NDH. Pavelić ga postavlja za ministra propagande, ali ga nakon samo dva mjeseca na pritisak Nijemaca smjenjuje. Odbio je hrvatsku promidžbu podvrći njemačkim interesima. Uz dogovor s Pavelićem osniva Ustašku mladež. Sa padom NDH prekinuo je odnose sa Pavelićem i već u logoru u Italiji planira HRS. HRS nastavlja Radićevu misao da narod treba "osvijestiti, dati mu organizaciju, snagu". Stranka je tokom godina okupljala sve generacije emigranata. HRS je nastojala članove politički izgrađivati – tiskom, predavanjima, političkim tečajevima i sl.

Na taj je način,"od običnih radnika stvarala političke intelektualce.

" Dio programski načela glasi:

  • kao i svaki povijesno izgrađeni narod tako i hrvatski ima pravo da odlučuje o sebi;
  • Hrvatska kao savezna država sastavljena od Hrvatske i Bosne i Hercegovine;
  • nemoguće je popraviti ili preurediti Jugoslaviju;
  • hrvatski sabor treba birati predsjednika, a on postavlja vladu koja mora biti prihvaćena od sabora;

itd.

Socijalistička stranka Hrvatske

(SSH)

Geza Milošić je nakon Karađorđeva pobjegao u SR Njemačku i tamo osnovao SSH u nadi da će euro-socijalističke ideje privući radnike na privremenom radu.

Stranka se raspala nakon samo nekoliko godina.

12. prosinca 1971. sjednica u Karađorđevu na kojoj je Tito donio konačnu odluku o početku javnog obračuna s Hrvatskim proljećem.

Savez komunista Hrvatske u iseljeništvu

Inozemnu sekciju SKH osnovali su Velimir Tomulić i Tomislav Sedlo.

Pokrenuli su list "Socijalistička Hrvatska" u kojem su promicali prosovjetski socijalizam i da Hrvati moraju pomoć na Istoku, budući da je Moskvi cilj oslabiti Jugoslaviju.

Za Tomulića se kasnije otkrilo da je radio za američku CIA-u.

Tomislav Sedlo je kasnije prokazan kao suradnik Udbe, ali i stranih obavještajnih službi.

Inozemni SKH je raspušten nakon što je na međunarodnoj konferenciji u Helsinkiju potvrđeno da se europske granice ne smiju mijenjati silom i stoga se Hrvati ne mogu nadati pomoći s Istoka.

Hrvatski revolucionarni oslobodilački pokret

(HROP)

Organizaciju je osnovao Vladimir Sečen u drugoj polovici sedamdesetih nakon neuspjelog natjecanja za predsjednika HOP-a.

Sečen je bio časnik HOS-a u NDH, a nakon 1945. emigrira u Južnu Ameriku.

Bio je aktivan u vojsci Dominikanske Republike i smatran je stručnjakom za protugerilsko ratovanje.Navodno je živio kao umirovljeni pukovnik američke vojske na Floridi.

HROP prestaje postojati nakon likvidacije njegovih važnijih članova i suradnika iz redova HOP-a.

Brojčani pokazatelji hrvatske emigracije od sredine 19. stoljeća do 1948. godine

Emigracija iz Hrvatske nakon Drugog svjetskog rata svrstava se u dio "suvremenih" migracija koje su započele još krajem 19. stoljeća. Uzrok iseljavanja najčešće je ekonomske prirode. Većinom seljačko stanovništvo na našem području moralo je u potragu za novim obradivim površinama ili za bilo kakvim poslom. Zemlje iseljenja su češće nove velike prekomorske države, nego recimo prenapučena stara Europa. Točan broj iseljenika teško je dati zbog nedostatka pouzdanih podataka, a za neke krajeve i razdoblja bilo kakvih podataka. Izvori podataka o broju iseljenika u razdoblju od sredine 19. stoljeća do kraja Drugog svjetskog rata su: službena statistika Austro-Ugarske i stare Jugoslavije, registri brodskih kompanija i slobodna procjena političara i javnih djelatnika. Često su autori zbog nepostojećih službenih podataka radili samostalne procjene, pa je došlo do ocjene da je iseljavanje iz te Hrvatske, posebice iz Dalmacije poprimilo katastrofalne razmjere. Tako primjerice Holjevac navodi da se sa područja Dalmacije, Istre i kvarnerskih otoka do Prvog svjetskog rata iselilo 350.000 stanovnika (to je oko 44% stanovništva tih pokrajina godine 1910.).

Brojka je svakako pretjerana jer bi inače to rezultiralo i smanjenjem apsolutnog broja stanovnika tih krajeva. Najrealniji i najargumentiraniji broj iseljenika donosi Nejmašić u svojim člancima objavljenim u časopisu Migracijske teme.

Prema tim podacima u razdoblju od sredine 19. stoljeća do prvog posljeratnog popisa stanovništva 1948. godine, sa područja Hrvatske iselilo je oko 825.000 stanovnika. Nejmašić u svojim radovima koristi brojne službene podatke Hrvatske, Jugoslavije i stranih država, kao i dosad objavljene radove na tu temu.

Broj osoba

  • prekomorskim iseljavanjem do Drugog svjetskog rata.......................................................450.000
  • iseljavanjem u europske zemlje do Drugog svjetskog rata ..................................................25.000
  • iseljavanjem "austro-ugarskog" stanovništva povezano s Prvim svjetskim ratom .............100.000
  • iseljavanjem povezano s Drugim svjetskim ratom ..............................................................250.000                                                                                                                                                                                                                                                                      Ukupno:   825.000