POGLAVNIKOVA ODREDBA
o stegovnom ustaškom sudu


§ 1.
Osniva se Stegovni sud Glavnog Ustaškog Stana sa sjedštem u Zagrebu za vršenje stegovne sudbenosti u smislu ove odredbe:

1. nad svim Doglavnicima,
2.nad svim poglavnim pobočnicima,
3.nad svim povjerenicima Glavnog ustaškog stana,
4.nad svim odjelnim upraviteljima Glavnog ustaškog stana,
5.nad svim nadzornicima Glavnog ustaškog stana,
6.nad svim nadstojnicima odsjeka Glavnog ustaškog stana,
7.nad svim stožernicima i
8.nad svim stožernim pobočnicima.

§ 2.
Stegovni sud Glavnog ustaškog stana nadležan je za istraživanje, sudjenje i kažnjavanje stegovnih prestupaka ustaških dužnosti, koje počine osobe, navedene u § 1. ove odredbe, izuzjevši prestupke i zločine u smislu kaznenog zakonika od 27. siječnja 1929.
Pod Stegovni sud Glavnog ustaškog stana podpada svaka u § 1. ove odredbe navedena osoba:

1. koja se riječju ili djelom ogriješi o ustaška narodna, politička, kulturna ili vjerska načela i zasade;
2.koja se oda piću, kartanju ili razbludnom životu,
3. koja zloupotrijebi svoj službeni položaj, ustašku odoru ili oružje, odnosno osobnu iskaznicu;
4. koja se ogriješi o stegovne dužnosti prema svojim predpostavljenim ili uopće prema položajem starijim dužnostnicima;
5. koja svojim nastupom krnji ustašku stegu ili bratsku uzajamnost;
6. koja se kao nedostojna uvuče u ustaške redove; .
7. Koja zlonamjerno prešuti kakav prestupak ili zločin svoj ili druge koje osobe, navedene u § 1. ove odredbe, ili takvoj osobi svojim svjedočanstvom, odnosno preporukom, pomogne uvući se u ustaške redove:
8. koja se ne pokori nalogu ili ne izvrši nalog predpostavljenog ili položajem starijeg ustaškog dužnostnika, ako je izdani nalog službenog značaja i
9.koja kleveće kojeg pripadnika Ustaškog hrvatskog oslobodilačkog pokreta, ili mu svijesno naškodi.

§ 3.
Kazne stegovnih prestupaka ustaških dužnosti jesu:
1.ukor,
2.oduzeće oružja na stanovito vrijeme,
3.oduzeće odore i osobne iskaznice na stanovito vrijeme,
4.lišenje čina i
5.odpust ili isključenje iz ustaških redova.
U koliko osudjena osoba za vršenje ustaške službe dobiva novčana beriva, mogu joj ova biti djeiomično ili podpuno uskraćena u savezu s kojom od gore navedenih kazni.

§ 4.
Na ćelu Stegovnog suda Glavnog ustaškog stana stoji pročelnik.
Pročelnika, odnosno njegova zamjenika, imenuje na neodredjeno vrijeme Poglavnik ili onaj, koga Poglavnik za to odredi, i to iz redova ustaških dužnostnika, navedenih u § 1. ove odredbe, a na prijedlog Glavnog ustaškog stana.
Stegovni sud Glavnog ustaškog stana sudi u vijeću, koje se sastoji od predsjedatelja, odnosno njegova zamjenika, i četvorice članova vijeća, odnosna njihovih zamjenika, te perovodje.
Predsjedatelja, odnosno njegova zamjenika, i osam članova vijeća, odnosno njihove zamjenike, imenuje na neodredjeno vrijeme Poglavnik ili onaj, koga Poglavnik za to odredi, i to iz redova viših ustaških dužnostnika, a na prijedlog Glavnog ustaškog stana. Predsjedatelj ili dva člana vijeća moraju biti svršeni pravnici.
Izmedju imenovanih sastavlja pročelnik suda odnosno njegov zamjenik, vijeće za svaki pojedini slučaj. Najmanje dva člana vijeća ne smiju imati niži činored od optuženika. Pročelnik suda dužan je brinuti se, da Glavni ustaški stan predloži Poglavniku predsjedatelja, odnosno njegova zamjenika, i odredjeni broj članova vijeća, odnosno njihovih zamjenika.
Ostalo osoblje suda postavlja pročelnik, odnosno njegov zamjenik.

§ 5.
Optuženiku pristoji pravo tražiti izuzeće predsjedatelja i članova vijeća, ako postoje opravdani razlozi sumnje u njihovu nepristranost. O tome, da li postoje opravdani razlozi sumnje u nepristranost predsjedatelja i članova vijeća, odlučuje pročelnik suda, odnosno njegov zamjenik.
Predsjedatelj i članovi vijeća, odnosno njihovi zamjenici, dužni su sami odkloniti sudjelovanje u radu vijeća u slučaju, koji traži ili opravdava njihovo izuzeće.

§ 6.
Nakon podnesene prijave, ili po saznanju počinjenog stegovnog prestupka, pročelnik suda, odnosno njegov zamjenik, ili po njegovoj odredbi jedan član vijeća vrši izvide i prikuplja dokazna sredstva, nakon čega pročelnik suda, odnosno njegov zamjenik, odredjuje sudbenu raspravu, na koju se pismeno pozivlju predsjedatelji i članovi vijeća, optuženi i predloženi svjedoci.
Ako predsjedatelj vijeća nakon proućenja istražnih spisa stekne uvjerenje, da nema mjesta stegovnom postupku, bilo uslijed pomanjkanja stvarnih dokaza, bulo uslijed očite nekrivnje. optuženika, imade on u tajnoj sjednici vijeća predložiti obustavu stegovnog postupka protiv optuženika, a taj svoj prijedlog imade stvarno i uvjerljivo obrazložiti. Ako vijeće takav prijedlog većinom glasova prihvati, imade se stegovni postupak protiv optuženika obustaviti. Raspravni tok takvog obustavnog prijedloga, kao i odluka vijeća o tom prijedlogu, imade se zapisnički ustanoviti.

§ 7.
Svakom optuženiku dopuštena je osobna obrana, a može se u svoju obranu pozvati za svjedoke, koji će na raspravi, a po potrebi već i u istrazi, preslušati, ako predhodno dadu zapisničku izjavu, da će iskazati čistu i pravu istinu, te da za svoj svjedočili iskaz primaju i unašaju svu odgovornost.

§ 8.
O toku čitavog istražnog i raspravnog postupka imade se voditi točan zapisnik. Istražni zapisnik podpisuju voditelji istrage i sudjelujuće osobe, a raspravni zapisnik predsjedatelj i svi članovi vijeća, te optuženik i preslušani svjedoci, dok osudu potpisuju predsjedatelj vijeća i perovodja.

§ 9.
Ako je poziv na raspravu optuženiku osobno i pravodobno uručen, a on ne dodje na raspravu, niti svoj nedolazak dovoljno ne opravda, može se rasprava provesti i u njegovoj otsutnosti, te izreći i proglasiti osuda, ako vijeće drži, da prisutnost optuženika nije potrebna radi razjašnjenja stvari i utvrdjenja istine. U ovakvu će se slučaju osuda dostaviti optuženiku u pismenom odpravku.

§ 10.
Nakon dovršene rasprave povlači se vijeće na vjećanje, te donosi u tajnoj sjednici i svoju izreku o krivnji i kazni.
Nakon što predsjedatelj vijeća, ili po njemu odredjeni član vijeća, ukratko ponovi posljedak rasprave te izloži bitna obilježja predmetnog stegovnog prestupka, pristupa se glasovanju o krivnji optuženika.
Izreka vijeća o krivnji i kazni donosi se većinom glasova na temelju slobodnog osvjedočenja članova vijeća. Prvi glasuje najmladji član vijeća, a zatim redom po starosti slijedeći, dok predsjedatelj glasuje posljednji.
Ako je izreka vijeća o krivnji donesena većinom glasova, stavlja predsjedatelj vijeća prijedlog o kazni, o kojem se prijedlogu glasuje na naprijed navedeni način.
Tok vijećanja, posljedak glasovanja i izreka vijeća o krivnji j kazni imade se
zapisnički ustanoviti.
Nakon toga predsjedatelj vijeća proglasuje optuženiku optužbu s razlozima.

§ 11.
Protiv osude Stegovnog suda Glavnog ustaškog stana nije dopušten nikakav pravni lijek,no svaka se osuda imade izložiti Poglavniku na potvrdu. Kada Poglavnik osudu potvrdi, ona postaje pravomoćna i ovršiva.
Samo Poglavnik može putem milosti dosudjenu kaznu ublažti ili je djelomično ili sasvim oprostiti, odnosno može ukinuti osudu i odrediti ponovnu raspravu pred drugim vijećem.

§ 12.
Ova odredba zadobiva pravnu moć danom proglašenja u Narodnim novinama i njome se stavljaju izvan snage svi dosadanji propisi o stegovnoj sudbenosti nad osobama, navedenim u §1. ove odredbe.



Imenovanje dužnostnika
Stegovnog suda Glavnog Ustaškog Stana


Zagreb, 27. kolovoza.

Objavljuje se ova Poglavnikova odredba:
U smislu § 4. Odredbe o Stegovnom sudu Glavnog ustaškog stana imenujem dužnostnicima Stegovnog suda Glavnog ustaškog stana ustaše:
Pročelnikom ustašu Josipa Brkića, viećnika Stola sedmorice u m., iz Zagreba
Zamjenikom pročelnika ustašu dr. Grga E r e š a, svršenog pravnika iz Zagreba.

Predsjedateljem vieća ustašu Krunoslava Lokmera, odvjetnika iz Otočca.
članom vieća: ustašu dr. Mladena Lorkovića, ministra vanjskih poslova NDH ustašu prof. Ivana Oršanića, Poglavnog pobočnika iz Zagreba, ustašu Marka Došena, doglavnika, predsjednika Hrvatskog državnog sabora iz Zagreba, ustašu Mira Matijevića, stožernog pobočnika za grad Zagreb iz Zagreba, ustašu Josipa Cara, nadsavjetnika HrvatsKih držanih žeIjeznica iz Zagreba, ustašu Miju Bzika poglavnog pobočnika iz Zagreba, ustašu dr. Ibrahima Buždića, sveučilišnog profesora iz Zagreba, ustašu Jozu Kožanktovića, odvjetnika iz Zagreba.

Zamjenicima članova vieća: ustašu Juru P a v i č i ć a, ravnatelja Državne tiskare iz Zagreba, ustašu mr. Božidara Ka v r a n a, stožernika stožera grad Zagreb iz Zagreba, ustašu Ivana Javora, pooglavnog pobočnika iz Zagreba, ustašu Milana (?)remana, nadsavjetnika ministarstva iz Zagreba, ustašu Andriju Betlehema, Doglavnika, seljaka iz Peteranca, ustašu ing. Milivoja Sažunića, stožermKa ustaškog stožera Livac-Zapolje iz Nove ora-dišKe, ustašu Ivana Pregradu, povjerenika u Glavnom ustaškom stanu iz Zagreba, ustašu dr. Šimu Cvitanovića, povjerenika u Glavnom ustaškom stanu, ravnatelja državne bolnice iz Zagreba.

Za Dom spremni!
Dano u Glavnom Ustaškom Stanu.

STRIJELJAN USTAŠKI DUŽNOSTNIK

OGLAS

Dana 8. kolovoza o. g. osudio je prijeki sud u Zagrebu na smrt
JOSIPA SMOLČIĆA
ustaškog povjerenika za kotar Donja Stubica, radi obljube, što se prihvatio ustaške dužnosti unatoč nečasnog predživota i što je zlorabio povjerenu mu vlast.
Osuda nad njime izvršena je strijeljanjem
Iz Ministarstva unutarnjih poslova.

OSUDJEN JE I STRIJELJAN
EUGEN GUIĆ

bivši rimokatolički svećenik koji je izvršio niz zločina izđavajući se za ustaškog dužnostnika.

Zagreb, 5. rujna.

Izdan je ovaj oglas:
Pokretni prijeki sud u Zagrebu osudio je dana 3. rujna 1941. na kazan smrti strijeljanjem Eugena Guića, 36 godina starog, bivšeg rimokatolikog svećenika, koji je već prije povraćen u laički stalež, rodom iz Fojnice sa nastanom u Kaknju, radi toga što je:
u noći izmedju 26. na 27. travnja 1941. u vlaku koji je imao krenuti u pravcu Lašva—Gore oboružan revolverom i ručnom bombom oduzeo vlakovodji istoga vlaka Janjić Savi iznos od po prilici 550.— Kn., a nadzorniku brzojava Franji Vrebcu oduzeo 450.—Kn. u gotovom i jedan sat u vrijednosti od 1.000.— Kn., nadalje iste noći u mjestu Biliševu upao u trgovinu Ostoje Djurdjevića te uperivši na njega revolver i pušku, oduzeo mu 16.500.— Kn. u gotovom novcu, 3.000 komada cigareta, 1 sat i 18 pari ženskih čarapa, nadalje iste noći provalio u stan grčko-istočnog svećenika Miladina Minića i uperivši na njega revolver oduzeo mu 1.700.— Kn. a njegovoj ženi 1.111.— Kn., te konačno istoga svećenika ispalivši u njega hitac iz vojničke puške, na mjestu ubio, izdavajući se za ustaškog dužnostnika.


Osuda nad istim izvršena je istoga dana u propisanom roku.
Zagreb, 8. rujna 1941.

Iz Ministarstva unutarnjih poslova
broj 27330-1941.

od ustaškog stegovnog i kaznenog suda provedene su rasprave i donesene su slijedeće osude:

Morovičan Đuro, dovodnik 8. motorizirane satnije kažnjen je za djela iz §27 i 33t reč. 2. kz. na 5 godina strogog zatvora, gubitak časnih prava i odstranjenje iz ustaških redova.

Balaško Franjo, dorojnik 21. jurišnog sata kažnjen je zbog djela iz §-a 3. zakonske odredbe o Usiksu na 3 mjeseca i 15 dana zatvora.

Zubić Stjepan, čarkar Samokretnog sata zbog djela iz (131 od II. kz. na 3 mjeseca strogog zatvora i odstranjenje iz ustaških redova.

Erceg Luka, vodnik Osječke bojne kažnjen je zbog §. 269.1 i 2 kz. na jednu godinu i 6 mjeseci zatvora i gubitak časnih prava na 2 godine te lišenje čina i odstarnjenje iz ustaških redova.

Klarić Josip, čarkar Samokretnog sata zbog djela iz (205 kz. na jednu godinu zatvora.

Nemec Vinko, čarkar Samokretnog sata Poglavnikove tjelesne bojne kažnjen je zbog djela iz § 177;II kz. na 3 mjeseca strogog zatvora.

Klepac Dragutin, čarkar 1. konjaničkog sklopa Poglavnikove bojne zbog djela iz § 106/II. kz. na jednu godinu strogog zatvora.

Rukavina Jure i Balić Frane, agenti ustaške nadzorne službe, za djela iz § 385. kz. svaki na pet mjeseci zatvora.

Rubinić Stjepan, politički povjerenik i ravnatelj župskog redarstva u Gospiću, zbog djela iz § 3 Zakon. odredbe o Usiksu na isključenje iz ustaških redova.

Premota Rudolf, čarkar 40. sata, zbog djela iz § 59. od I. voj. k. z. na jedan mjesec i dvanaest dana zatvora.

Nadj Josip, čarkar stožernog sata, zbog djela iz § 130. voj. kz. na pet godina teške tamnice, gubitak časnih prava na pet godina i odstranjenje iz ustaških redova.

Badanjak Ivan, rojnik 12. sata, zbog djela iz § 59. voj. kz. na jednu godinu i jedan mjesec strogog zatvora te lišenje čina i odstranjenje iz ustaških redova.

Pazdrijan Milan, čarkar, zbog djela iz § 177. od U. k. z. na 15 dana strogog zatvora.

Cvrtala Antun, vodnik 26. sata, zbog djela iz § 130. voj. kz. 314., 318., 214. k. z. i 59. od I. voj. k. z. na tri godine strogog zatvora, lišenje čina i odstranjenje iz ustaških redova.

Topalović Salih, dorojnik, zbog djela iz § 3. Zakon, odredbe o Usiksu na tri mjeseca zatvora.

Dragić Stjepan, čarkar, zbog djela iz § 3. Zakon, odredbe o Usiksu na dva mjeseca zatvora.

Zmajić Pavle, vodnik 42. sata, zbog djela iz ( 121. i 123. voj. k. z. na šest mjeseci strogog zatvora ,lišenje čina i odstranjenje iz ustaških redova.

Čemeljić Albert, rojnik 12. sata, zbog djela iz § 3. Zakon, odredbe o Usiksu na 2 (dva) mjeseca zatvora.

Manjkaš Vjekoslav, čarkar 9. sata, zbog djela iz § 3. Zakon, odredbe o Usiksu na dva mjeseca zatvora.

Vitez Mirko, čarkar 16. sata, zbog djela iz § 64. voj. k. z. na dvije godine strogog zatvora i odstranjenje iz ustaških redova.

Pocrnjić Nikola, čarkar 5. sata, zbog djela iz § 64. voj. k. z. na tri mjeseca zatvora.

Zagorac Stjepan, ustaški vodnik, zbog djela iz § 64. od. I. voj. k. z. na deset mjeseci strogog zatvora, lišenje čina i odstranjenje iz ustaških redova.

 

 

 

 

 

OSUDE USTAŠKOG STEGVNOG I KAZNENOG SUDA:

Dana 25. travnja 1942. održana je rasprava pred Ustaškim stegovnim i kaznenim sudom protiv Seferović Mahmuta, čarkara 1. Satnije 13. Bojne i Palić Muhameda,čarkara 44. sata za to, što su dana 27. siječnja 1942. pošto su se prije toga dogovoirili otišli u kuću Milke Pribić u Bihać i dok je II. optuženi Palić čuvao stražu pred kućom, I. optuženi Seferović pozvao je oštećenu Milku, da pođe s njime, jer da je navodno zove njegov poručnik, pa kad su došli na most na rijeci Uni, on ju je sa bodežom na puški ranio i bacio je u rijeku Unu, a zatim se povratio u njezinu kuću, pa pošto je prestrašio njezine ukućane da dolazi 500 ustaša istima kazao da izađu iz kuće i pobjegnu, a on onda ušao u kuću i iz iste uzeo raznih odjevnih predmeta, i 720 Kuna gotovog novca i protupravno si prisvojio, zatim što je neustanovljenog dana i mjeseca 1942. dao kišnu kabanicu kao dio ustaške odore Mehić Čavkiću iz Bihaća, da ju proda za 400 Kuna, čime su počinili kazneno djelo oba osuđenika predviđeno i kažnjivo po § 163 reč, 2. V. kz. a II. optuženi Palić Muhamed i kazneno djelo predviđeno i kažnjivo po § 131 od I. V. kz.

Nakon provedene rasprave donijela je Porota osudu, kojom se čarkar Mahmud Seferović za gornje djelo kažnjava sa 16 godina teške tamnice i isključenjem iz ustaških redova, a čarkar Palić Aleksandar za gornje djelo sa 2 godine dana zatvora i isključenje iz ustaških redova.

 

 

STRIJELJANJE DIVLJIH USTAŠA

Zagreb, 22. rujna.
Ministarstvo unutarnjih poslova,
Ravnateljstvo za javni red i sigurnost izdalo je ovaj

OGLAS

Redarstvenim izvidima ustanovljeno je, da su divlji ustaše:
1. Smajil Jusić, musliman, star 37 godina, zemljoradnik, rodom iz Luparde, živi u Capragu,

2. Ivan Gržanić, rimokatolik, star 20 godina, stolarski pomoćnik, rodom iz Senja, živio u Capragu,
na području Velike Župe Gora samovoljno ubijali grčko-istočnjake, te iste pljačkali.

Gore navedeni predani su Pokretnom prijekom sudu u Zagrebu, koji ih je nakon provedene rasprave osudio dana 20. rujna 1941. na smrt.

Osuda nad istima izvršena je strijeljanjem dana 21. rujna 1941.

OD POKRETNOG PRIJEKOG SUDA OSUDJEN NA SMRT. ZBOG TEŠKOG ZLOČINA NAD JEDNOM. OBITELJI

Zagreb,11. listopada. — Ministarstvo unutarnjih poslova objavilo je ovaj

Oglas

Dne 1. listopada osudjen je po Pokretnom prijekom sudu u Zagrebu Zvonimir Devčić, rkt., mornar, rodjen u Karlobagu, 27 godina star, na kazan smrti strijeljanjem, što je noću izmedju 13. i 14. rujna 1941., predstavivši se lažno kao detektiv ustaškog redarstva, samovozom odvezao iz stana Mišković Andriju i Dragicu iz Zagreba, Alagovićeva ulica br. 7 prema Savi i na obali Save, blizu Trojanske ceste, izvukao iz samovoza najprije Andriju Miškovića i zaklao ga vojničkim nožem i bacio u Savu, a zatim na isti način usmrtio Dragicu Mišković, a sve u nakani, da se domogne njihove imovine, koju si je djelomično i prisvojio.

Istog dana u propisanom roku nad njim izvršena je kazna smrti.

Zagreb, 6. listopada 1941.
Iz ministarstva unutarnjih poslova
Broj: 37220-41.