Prva Dobrovoljaćka Albanska Brigada Gospić
Prva Dobrovoljaćka Albanska Brigada Gospić

Poginuli Albanci na Ličkom ratištu 1991
Poginuli Albanci na Ličkom ratištu 1991

rođ.1966 godine u Grabovcu, Kosovo

Poginuo je 1998. godine u bitci kod Junika,Kosovo

brigadni general Oslobodilačke vojske Kosova

general Hrvatske vojske

Bekim Berisha bio je Hrvatski branitelj tjekom Domovinskog rata i general Oslobodilačke vojske Kosova. Borio se i u Bosni i Hercegovini, a nakon toga i na Kosovu. Poginuo je 1998. godine u bitci kod Junika.Nakon što je završio srednju školu u Peći (Kosovo) odlučio je otići u Hrvatsku kako bi nastavio svoje obrazovanje. U Hrvatskoj se upisao na Zagrebačko sveučilište na studijveterine. Uspješno je završio svoj studij a u međuvremeno se bavio svojim najdražim hobijima (borilačke vještine i vojska). Nakon nekoliko godina boravka u Hrvatskoj Bekim je otišao u Nizozemsku gdje se je zaručio.

Ubrzo nakon toga, a nakon osamostaljenja Hrvatske i Slovenije, na području Jugoslavije je započeo rat, pa se Bekim Berisha, unatoč pristojnom životu u Nizozemskoj, kao dragovoljac uključio u obranu Hrvatske. Sudjelovao je u vojnim akcijama u obrani Siska (Komarevo)57.samb, te u Vukovaru gdje se iskazao kao vrijedan i hrabar vojnik, nakon čega se priključuje hrvatskim specijalnim postrojbama. Tijekom Domovinskog rata dao je izjavu za BBC u kojem je izjavio da Hrvatskoj vojsci ide jako dobro, a nekoliko dana poslije Hrvatska vojska je započela akcije oslobađanja okupiranog dijela teritorija gdje je Bekim opet bio u prvim redovima.

Sudjelovao je i u ratu u Bosni i Hercegovini, a tijekom borbe na Koštorskom 1992. ranjen je sa 6 metaka nakon čega je prebačen na liječenje u Hrvatsku. Dva tjedna poslije se vratio u prve borbene redove. Nakon Domovinskog rata dobio je čin generala Hrvatske vojske.

 

Nekoliko godina kasnije rat je također izbio i u tadašnjoj Autonomnoj pokrajini Kosovo, pa se Bekim Berisha priključuje Oslobodilačkoj vojsci Kosova gdje svojim ranije stečenim iskustvom na ratištima po Hrvatskoj i BiH želi pomoći svojim sunarodnjacima u borbi za nezavisnost te siromašne pokrajine. U Kosovo je ušao ilegalno preko Albanije te postao jedan od glavnih organizatora Oslobodilačke Vojske Kosova (alb. Ushtria Çlirimtare e Kosovës (UÇK)). Zajedno sa nekolicinom svojih vojnika te dobrim prijateljem Bedri Shalom, Bekim se utaborio u Arčavama, malom gradu na poljima Drenice te počeo organizirati obranu tog područja.

Međutim u to vrijeme OVK je imao većih problema u zapadnom dijelu Kosova, Metohiji, koja je bila pod velikim pritiskom srpskih snaga. Zajedno sa svojim prijateljem Bedri Shalom, Bekim Berisha se zaputio u selo Glođan udaljeno tek nekoliko minuta od njegovog rodnog grada Grabovca, gdje se priključio ostalim vojnicima OVK među kojima je bio i Ramush Hajredinaj i njegova braća. Uspjeli su obraniti Glođan od teških artiljerskih napada Srpske vojske. Tijekom Glođanske bitke Bekim Berisha se pokazao kao jedan od ključnih boraca i zapovjednika u redovima OVK, a bio je zaslužan za logistiku, komunikaciju te raspored snaga.

Zapovjednik operacijske zone Metohija Ramush Hajredinaj odlučio je poslati Bekima i Bedrija u obližnje selo Junik, važan strateški položaj za obje sukobljene strane. Zahvaljujući Bekimu Junik je dugo ostao nepokoren te odoljevao jakim i snažnim napadima Srpske vojske. Berisha je inzistirao je da OVK bude mobilnija, da mijenjaju strategije te da više rade na protunapadima umjesto da se zabarakidiraju u Juniku. Tijekom svibnja 1998. godine nakon nekoliko napada srpske snage su potpuno opkolile Junik te ga neprestano napadale teškim topništvom.

 

Tijekom teške i krvave borbe kod Junika 29. svibnja 1998. godine ranjen je Bedri Shala, Bekimov veliki prijatelj, te je povučen sa bojišnjice. Kada je ta vijest dospjela do Bekima sa manjom grupom suboraca je krenuo u protunapad srpske tenkove koji su već prodrli u južni dio sela Junik. Tijekom te bitke Bekim nije uspostavljao kontakt sa svojim suborcima nego se smjestio u jednu kuću nekoliko metara od tenkova te ih neprestano napadao svojim RPG-om te snajperom. Nakon nekoliko sati teške borbe srpski tenkovi su porušili kuću a u tim napadima je Bekim izgubio desnu ruku i bio ranjen na više mjesta. Većina njegovih suboraca iz te grupe je poginula dok je nekolicina preživjelih Bekima odnijela natrag u kamp gdje zbog teških rana umire.

Bekim Berisha je pokopan u Juniku, ali je nakon toga premješten njegov rodni Grabovac. Posmrtno mu je dodijeljen čin brigadnog generala Oslobodilačke vojske Kosova.

Pokojni predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman navodno je Berishu opisao kao borca koji je vrijedio kao 1000 vojnika. Berishin bivši zapovjednik pokojni general Janko Bobetkotakođer je žalio zbog njegove smrti izjavljujući da je Berisha bio jedan od najboljih i najpouzdanijih vojnika kojeg je on ikad sreo.

 

Posmrtno Odlikovan Tajanstveni Heroj Koji Je Golim Rukama Vadio Iz Zemlje Granatu

 Čet, 01.08. 2013.

Pokojni predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman navodno je Berishu opisao kao borca koji je vrijedio kao 1000 vojnika. Berishin bivši zapovjednik pokojni general Janko Bobetko također je žalio zbog njegove smrti, izjavljujući da je Berisha bio jedan od najboljih i najpouzdanijih vojnika kojeg je on ikada sreo.

Za teško ranjavanje u Domovinskom ratu u srijedu je Redom hrvatskog križa posmrtno odlikovan Bekim Beriša, za svoje suborce – Šok (na albanskom – prijatelj). Ranjen je u akciji 16. 6. 1992. godine prilikom izvršavanja borbenih zadaća na istočno-slavonskom bojištu. Trnovit put do priznanja ovog heroja Domovinskog rata ovim je odličjem dobilo epilog, iako je u braniteljskim krugovima ovo ime poznato već više od dvadesetak godina. Šira javnost o njemu zna malo ili ne zna uopće, ali riječ je o možda najintrigantnijoj i najtajanstvenijoj osobi Domovinskog rata koja ni nakon svoje smrti ne prestaje izazivati zanimanje pojedinaca poput Ivice Pandže Orkana, čije zanimanje za lik i djelo Bekima Berishe ne jenjava.

Jedini vojnik kojeg su odlikovala tri predsjednika

- Bekim Berisha rođen je 16. lipnja 1966. godine u mjestu Graboc kod Peći na Kosovu. Na Kosovu ga zovu Abeja, mi u Hrvatskoj smo ga zvali Šok. Njemu je na Kosovu podignuto osam spomenika, po njemu je nazvana Vojna akademija Kosovske vojske, jedna kosovska vojna postrojba i jedna vojarna u Prištini, o njemu su ispjevane i uglazbljene četiri narodne pjesme, a TV Priština o njemu je snimila dokumentarni film. On je ujedno i jedina osoba koja je odlikovana od čak tri predsjednika, albanskog, hrvatskog i kosovskog. Obrazovan je, a govorio je četiri ili pet jezika. To dovoljno govori o kakvoj je osobi riječ, mada je njegov život dobrim dijelom tajnovit i nije lako posložiti sve kockice. S obzirom na to da se radi o svojevrsnoj veličini i legendi, ja kao njegov suborac osjećam potrebu saznati što više o čovjeku koji je tako zdušno branio Hrvatsku i potruditi se da se na njega ne zaboravi – rekao je Ivica Pandža Orkan, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, hrvatski ratni vojni invalid, ratni dozapovjednik obrane Sunje i sunjske bojišnice.

Samostalno odlazio u okupirani teritorij i izvršavao diverzije

Berisha se u pojavio 91. u Komarevu u koje je, navodno, stigao iz Belgije i pristupio prvim dragovoljcima u Hrvatskoj, pripadnicima sisačkog 57. samostalnog bataljuna Zbora narodne garde. Suborci ga pamte kao samozatajnog i skromnog 25-godišnjaka koji je počeo kao običan vojnik, ali se ubrzo ispostavilo da je sve, samo ne običan. Samostalno i na svoju ruku odlazio je u izviđanja i izvršavao diverzije, ali o tome nije puno pričao. Stanovnici Komareva još pamte kako je Šok golim rukama iz zemlje iskopao neeksplodiranu granatu, i to s neviđenom lakoćom i hladnokrvnošću. U proljeće 92., Bekim osjeća zov još jedne zemlje koja vapi za pomoći i u kojoj bjesni rat – Bosne. U Bosanskoj Posavini se ponovo iskazuje u borbi protiv bosanskih Srba, ali njegov ratni put tu ne završava. Odlazi na ratom zahvaćeno Kosovo i postaje jedan od prvih zapovjednika Oslobodilačke vojske Kosova. S vremenom postaje general kosovske OVK i kao takav daje svoj život u junačkoj akciji kada je napustio svoje suborce i sasvim sam iz jedne kuće pružao otpor gađajući tenkove snajperom i RPG-om. Tog 29. svibnja 1998. Berisha je poginuo u kući koju su tenkovi u potpunosti razrušili.

Pronađena crna torba otkrila tko je zapravo Bekim Berisha

- Nije se sa sigurnošću znalo od kud je i kojim povodom Bekim došao u Hrvatsku, sve do 2007. kada se dogodilo čudo. U podu jedne stare kuće u Komarevu koja se adaptirala pronađena je prašnjava, crna torba puna vrijednih osobnih stvari, dokumenata, fotografija i raznoraznih svjedočanstava. Bila je to Bekirova torba. Nitko ni sada ne zna kako je i kada Bekim svoju crnu aktovku sakrio u drvenoj kući u kojoj nije spavao, niti boravio te nije jasno zašto se po nju nikada nije vratio. U pronađenoj crnoj aktovci pronašla se njegova međunarodna studentska iskaznica izdana na Hotelijerskom fakultetu u Rijeci 19. 10. 1989. godine, nađena je njegova iskaznica Ferijalnog saveza Hrvatske prema kojoj je živio u Opatiji, na Novoj cesti 166. Posebno je zanimljivo da je u crnoj aktovci pronađena putna karta kojom je Bekim Berisha iz Bruxellesa u Belgiji 7. 8. 1991. godine došao u Zagreb, čime je razjašnjena enigma njegovog dolaska u Hrvatsku.
Među pronađenim dokumentima nalazi se i potvrda Policijske uprave Sisak MUP-a Republike Hrvatske od 30. 8. 1991. godine kojom tadašnji policijski načelnik Đuro Brodarac potvrđuje da je Bekim Berisha od 10. 8. 1991. vojni obveznik te mu se ta potvrda izdaje u cilju ostvarivanja prava na dohodak. Vođen znatiželjom, a i voljom da Bekimova obitelj ostvari neka prava, tada sam shvatio da takav jedan heroj u Hrvatskoj nema status hrvatskog branitelja Domovinskog rata, njegova obitelj nije dobila njegovu Spomenicu Domovinskog rata, u Hrvatskoj nije ostvario niti status hrvatskog ratnog vojnog invalida, niti pravo na dionice i druga zakonska prava koja mu nedvojbeno pripadaju na temelju njegovog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i njegovog ranjavanja u Domovinskom ratu. Ti i ostali pronađeni dokumenti poslužili su Bekimovoj obitelji da u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Prištini na Kosovu pokrene upravni postupak za priznavanje statusa hrvatskog branitelja Bekimu Berishi i za ostvarivanje svih pripadajućih zakonskih prava.
Evo, tek sada je upisan u registar, a i odlikovan je Redom hrvatskog križa što me neizmjerno veseli. Nekako, čini mi se da je pravda zadovoljena – završava Orkan.

Pokojni predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman navodno je Berishu opisao kao borca koji je vrijedio kao 1000 vojnika. Berishin bivši zapovjednik, pokojni general Janko Bobetko, također je žalio zbog njegove smrti, izjavljujući da je Berisha bio jedan od najboljih i najpouzdanijih vojnika kojeg je on ikad sreo.

30. siječnja 1954.Karač, Vučitrn,

general Hrvatske vojske

Rahim Ademi je rođen u selu Karaču, u općini Vučitrn, na Kosovu. Završio je Vojnu akademiju u Beogradu 1976., smjer topništvo, nakon čega je raspoređen na službu u Rogoznicu kraj Šibenika. Tu se i oženio i sa suprugom Anitom dobio dvije kćeri.[1] Dragovoljno je pristupio u HV (ZNG RH) u ljeto 1991., napustivši djelatnu službu u JNA po čijim je evaluacijama bio jedan od najsposobnijih topničkih časnika (vježbovno natjecanje s konca 1980-tih na kojem je bio drugi). Svoju hrabrost i strategiju kao zapovjednik HV odmah je pokazao obranivši grad Šibenik u napadu JNA i četnika u rujnu 1991., kao i zauzimanje nekoliko vojarni JNA u Šibeniku i okolici. 28. svibnja 1992. postaje brigadir Hrvatske vojske. Za zamjenika zapovjednika Zbornog područja Gospić imenovan je 1993. godine. Svoje vojno umijeće je pokazao i u mnogo puta u 1993. Operacija Maslenica, kao i Operacija Medački džep, a potom i na području BiH u operacijama HV koje su vođene od studenoga 1994. do studenoga 1995. na potezu od Livanjskog polja - Dinare prema Mrkonjić Gradu tj. uOperacija Zima '94., kao i u svim važnim operacijama na području BiH i RH:

  • Operacija Skok-1
  • Operacija Skok-2
  • Operacija Ljeto '95.
  • Operacija Oluja
  • Operacija Una
  • Operacija Maestral
  • Operacija Južni potez

General Ademi svoje zadaće u Domovinskom ratu uglavnom je odrađivao na prvim crtama bojišnice, a ne iz skloništa MORH.

Odlukom predsjednika Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška smijenjen je s dužnosti zamjenika zapovjednika Zbornog područja Gospić, kao žrtva koju je Hrvatska priložila međunarodnoj zajednici zbog prijetnja sankcijama, zbog navodnih zločina nad srpskim civilima u Medačkome džepu. Tijekom operacije Džep '93 u rujnu 1993. imao je čin brigadira. Tvrdi kako nije zapovijedao akcijom te da je zapovijedni lanac išao ovako Bobetko - Domazet - Norac. U više intervjua isticao je kako smatra da je žrtvovan jer je Albanac, da je zbog toga sporije napredovao u HV-u od ostalih, te da mu 1998. nisu dozvolili da razgovara s haaškim istražiteljima. Ademi se tijekom suđenja branio sa slobode. Bilo mu je zabranjeno komunicirati s javnošću čega se strogo pridržavao.

 

21. svibnja 2001. je sud u Haagu digao optužnicu protiv njega. Ademi se 25. srpnja 2001. predao Haaškom sudu, a u veljači 2002. su ga pustili na slobodu s obvezom da ne ometa postupak. Sedam godina kasnije, 30. svibnja 2008. oslobođen je svih optužbi.

ODLIKOVAN 

  • Red kneza Domagoja s ogrlicom

29. listopada 1966.Čuška kod Peći,

Brigadir Hrvatske vojske, bivši zapovjednik OVK i premijer Kosova

Aktivno djeluje u obrani Hrvatske. Ima čin general-pukovnika i dobitnik je najviših hrvatskih državnih odličja: Reda Bana Jelačića, Reda Nikole Šubića Zrinskog, Medalje za izuzetni pothvat.

 

Rođen je 29. listopada 1960. u mjestu Ćuška kod Peći na Kosovu. Osnovnu školu završio je u svom rodnom mjestu a vojnu gimnaziju u Beogradu.  Vojnu akademiju bivše JNA pohađao je u Beogradu i Zadru gdje je i diplomirao 1984. kao topnički časnik. U Georg Marshal Centru u Njemačkoj završio je „Senior Executive Course“. Bio je nastavnik u Školi rezervnih oficira u Zadru od 1984. do 1990.

 

JNA je napustio 1990. a slijedeće godine priključuje se Zboru narodne garde.  Aktivno djeluje  u obrani Hrvatske. Bio je u 112. brigadi. Zadnji je izišao iz Novigrada uoči njegova pada. 1992. zapovjednik je pješačkog bataljuna. 1993. je dobio čin pukovnika. Imenovan je za čelnika 9. topničke brigade  u Gospiću. Ranjen je u operaciji „Medački džep“. 1995. postaje načelnik stožera Zbornog područja Gospić. Sudjelovao je u „Oluji“ kao i u kasnijim operacijama u Bosni i Hercegovini do Daytonskog sporazuma.  Napredovao je do čina brigadira.

1999. napušta Hrvatsku vojsku i priključuje se Oslobodilačkoj vojsci Kosova (OVK). U travnju te godine imenovan je za načelnika Glavnog stožera OVK. Vodio je transformaciju OVK u Kosovski zaštitni korpus (KZK).  U rujnu 1999. imenovan je zapovjednikom tog korpusa. Ima čin general-pukovnika.

 

Od 2006. do 2008. na dužnosti je predsjednika vlade Kosova. Sudjeluje u pregovorima o statusu Kosova na mnogim međunarodnim konferencijama. Pod njegovim vodstvom obavljene su pripreme za proglašenje državne neovisnosti.  Od 2008. Predsjednik je Socijaldemokratske partije Kosova. Na dužnost ministra zaduženog za Kosovske snage sigurnosti postavljen je 24. veljače 2011.

Srpske vlasti optužile su ga za navodne zločine počinjene u vrijeme sukoba na Kosovu. Za njim su raspisale međunarodnu tjeralicu. Zbog toga je dva puta bio uhićen, jednom u Sloveniji a drugi put u Mađarskoj, a više puta je zadržan na međunarodnim prijelazima. Svaki put je pušten nakon intervencije predstavnika Ujedinjenih naroda, koji imaju vlast na Kosovu (UNMIK).

Dobitnik je najviših hrvatskih državnih odličja: Reda Bana Jelačića, Reda Nikole Šubića Zrinskog, Medalje za izuzetni pothvat. Od kosovskog predsjednika dobio je Medalju za vojnu službi. Bivši zapovjednik NATO-a za Europu Wesley Clark dodijelio mu je Orden za odličnost.

Svoju suprugu Dragicu, Zadranku, upoznao je prije rata. Imaju troje djece, dva sina i kćer. Ceku ima i dvije adrese. Jednu u Zadru, gdje su mu rođena djeca i gdje se školuju,  i drugu u Prištini, gdje mu je trenutno radno mjesto.

2 pukovnika i branitelji u posjeti suborcima na Kosovu

UDRUGA ALBANACA BRANITELJA HRVATSKE U DOMOVINSKOM RATU

HVALA VAM


U novom poglavlju nova vojska

Republika e Kosovës

Liria e Kosovës dhe të popullit shqiptar

Ushtria e Kosovës

zastava flamur  UÇK


Ushtria Çlirimtare e Kosovës UÇK