Ispred kuće, pokraj vrata,oca su mi živog pekli,objesili svatri brata,a sestrici - glavu sjekli.
A sirota stara nana,od tuge je oboljela,osušena kao grana,žalost nije preboljela.
Neću više razgovora,u kafani gdje se pije,daj mi nano Francetića,Francetića i legije !
Pa da vidiš one psine,kako bježe preko Drine,kako im se gaće tresu,kada vide "U" na fesu !


HRVATI ISLAMSKE VJERE

Kao što svi znamo, na prostore Balkana u 7. stoljeću poslije Krista doseljavaju se Hrvati koji su krenuli prema Jadranskom moru. Na putu prema moru, mnogo naših predaka svoj mir je našlo na prostoru današnje Bosne. I dan danas možemo naći mnoge dokaze koji potvrđuju da su naši preci naseljavali područje tadašnje Bosne. Naime, najviše je ostataka u srednjoj Bosni. U malom gradiću Žepču zatičemo temelje Katoličke Crkve. Jedna od najstarijih crkava u Bosni i Hercegovini izgrađena je baš tamo početkom 8. stoljeća, da bi dolaskom Turaka na područje BiH bila srušena, a na njezinom mjestu bila napravljena džamija. Mnoga naselja u Bosni su pokazatelj da tu Hrvati vjekovima žive, mnoga nose imena kao što su: Hrvati, Hrvatinici i slična. U Bosanskih muslimana postoji prezime Hrvat, to je još jedan u nizu dokaza da su Bosanski muslimani dio hrvatskog naroda.

Tri stoljeća nakon dolaska Hrvata na ove prostore, po prvi puta se spominje Bosna (10. stoljeće). Najznačajniji bosanski vladari u povijesti bili su katoličke vjere, samim time i Hrvati. Čak jedna bosanska kraljevska loza nosi ime Hrvatinici. Danas se pak Bosanski muslimani pokušavaju odreći svoje nacije i dokazati da su Turci ili Bogumili. Reći da su Bosanski muslimani nastali od Bogumila apsolutno je smiješna stvar; naime pred sam pad Bosne pod Osmanlijama, u Bosni je živjelo oko 800 000 katolika, 100 000 pravoslavaca, dok je Bogumila bilo svega 30.000, i to samo u Hercegovini jer su s područja Bosne bili protjerani. Padom Bosne i dolaskom Turaka na vlast dolaze novi zakoni i pravila. I tako Turci dadu zakon i proglase da svi oni koji odbiju primiti Islam kao svoju religiju moraju plaćati Osmanskom carstvu 15 zlatnika. Kako je većina Bosanskog stanovništva živjela od poljoprivrede i nije si mogla dozvoliti plaćanje 15 zlatnika, počela je prelaziti na Islam, no prelaskom na Islam rasla je i mržnja prema Turcima. Tako bilježimo neke pjesme koje su bile usmjerene Turcima kao što je od Kaime bila pjesma „O Hrvati čujte me, čujte i počujte me: Islamu se prignite, Allahu se dignite! Ne budite din dušmani, prihvatite lijep Kur’an! Svima nam Allah pomog’o, a dušmane odmog’o!“(u ovom slučaju, dušmani su Turci). Također nalazimo mnogo sličnih pjesama, ali i pravih ustanaka protiv Turaka, takav jedan ustanak je izveo i Husein kapetan Gradaščević, kada ga je Turski sultan pitao „zašto daješ pare za izgradnju katoličkih crkava po Bosni“, on mu je ljutito odgovorio: „Sultane oni su moja braća!”. Mnogo je još dokaza zabilježeno kako muslimani sebe nazivaju Hrvatima, u vrijeme Turske vladavine u 17. stoljeću, Turski putopisac Evlija Celebija piše kako u Bosni žive Hrvati ne navodeći pritom nikakve „Bošnjake”, niti muslimane. Dakle i u 17. stoljeću navedeni su kao Hrvati! Otac domovine dr. Ante Starčević ovako je govorio o muslimanima iz Bosne: „Muhamedovci Bosne i Hercegovine, s turskom, s muhamedanskom pasminom ne imaju ništa; oni su hrvatske pasmine, oni su najstarije i najčistije plemstvo, što ga Europa ima!”. Po završetku Prvog svjetskog rata Bosanski muslimani kao i katolici žive u Kraljevini SHS nezadovljni vlasti SHS, a i kasnije bosanski muslimani i katolici kao braća opet jednoglasno staju protiv srpskog terora u Kraljevini Jugoslaviji.

Džafer beg Kulenović, kasniji doglavnik NDH, je 1939. godine, u novinarima tri puta ponovio citat: „Gospodo, ja sam Hrvat i hrvatski nacionalist, i ne samo da sam ja Hrvat i hrvatski nacionalist, nego su Bosanski muslimani kao cjelina Hrvati, dio hrvatskog naroda!“. Početkom Drugog svjetskog rata Bosanski muslimani su opet kao uvijek zajedno sa svojom braćom katolicima stali protiv četničkog i partizanskog terora. Već u prvim danima NDH, vrlo velik dio muslimana je podržava i pristupa u hrvatsku vojsku. U najelitnijoj ustaškoj postrojbi Crnoj Legiji bilo je oko 40% muslimana koji su se i tada naravno nazivali Hrvatima. Zapovjednik Crne Legije Bečir Lokmić bio je musliman. U državnoj vladi NDH bio je pozamašan broj Hrvata islamske vjeroispovijesti, najznačajniji su Osman beg Kulenović, Ademaga Mesić i Ibrahim Pjanić. Sam Poglavnik dr. Ante Pavelić je u čast muslimanima napravio džamiju u Zagrebu. Na njenom otvorenju Poglavnik je rekao: „Preuzvišeni, presvietla gospodo visoki dostojanstvenici Islamske vjerske zajednice u Hrvatskoj! Braćo muslimani! S najvećim veseljem i radošću pristupam pred ovo svetište hrvatskog naroda, pred ovo svetište Islama, veseleći se što mi se izpunila davna želja, da se u glavnom, priestolnom gradu Zagrebu otvori hram u kojem će pripadnici islamske vjeroizpoviesti moći vršiti svoje vjerske dužnosti, moći udovoljavati svojim dužnostima prema vječnom Allahu, gdje će moći u molitvama nalaziti okrepe i utjehe za svoj zemni život i odavati hvalu Svevišnjemu Stvoritelju svega.

Preuzvišeni! (obraćajući se ef. Aganoviću) Veselog srdca predajem Vam ključeve ove prve džamije u glavnom hrvatskom gradu i molim Vas da je Vi otvorite i predate na uporabu vjernicima. Siguran sam da time činimo Bogu veleugodno djelo, siguran sam da će mnogi i mnogi, da će svi pripadnici islamske vjeroizpoviesti koji se nalaze u ovom gradu, a i oni, koji će iz ostalih dielova naše države u Zagreb dolaziti, nalaziti u ovoj džamiji najveću utjehu, da će nalaziti ovdje utjehu svome srdcu, svojoj duši i da će pred Previšnjim Allahom iznositi svoje skromne molitve za dobro i sreću hrvatskoga naroda, hrvatske države i islamskog svieta u hrvatskoj državi i po cielom svietu.“ Jednom prilikom Poglavnik je za muslimane rekao: „Gospodo! Muslimani Hrvati nisu samo dio hrvatskog naroda, oni su jedinstvena sastavna srčika hrvatskog naroda. Bosna nije pripojena Hrvatskoj, nego je Bosna Hrvatska, središte i težište hrvatskog naroda i Nezavisne Države Hrvatske. Nas vjera ne može dieliti. Ne može vjera razdjeljivati jednaku krvnu braću. Ne može vjera razdjeljivati ono što je jedno te isto. Vjera jest emanacija, izraz poštovanja prema Svevišnjemu, gospodaru svega živog i mrtvog, a mi Njegovi stvorovi svi smo jednaki pred Njim, a kad smo iste krvi, onda smo jednaki i medjusobno. Za nas, za hrvatsku državnu vladu, za hrvatsku državu i za mene ne postoji muslimansko pitanje, jer je to hrvatsko pitanje. Ne postoji pitanje muslimanske vjere, jer je ona hrvatska u hrvatskoj domovini i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Ne postoji nikakvo niti pokrajinsko, ne postoji niti ustrojbeno pitanje u tom pogledu. Vi ste cjelina, kao što su i pripadnici katoličke vjere u hrvatskom narodu cjelina, ne samo sastavni dio naroda, cjelina života i cjelina zajedničkog bivstvovanja u zajedničkoj nam domovini. Meni je stalo do toga da se braća muslimani podignu, da se podignu narodni široki slojevi, da im bude pristupačno sve što je u ovo novo vrieme potrebno za čestit i u svemu dostojan život čovjeka, a što nije u protimbi s propisima i zakonima vjere“.

Raspadom NDH i uspostavom Jugoslavije muslimani gube svoju hrvatsku naciju i ne mogu se izjašnjavati nikako drugačije do Jugosloveni. Tek su 1971. dobili nekakvu “muslimansku naciju”. Početkom Domovinskog rata u Hrvatskoj, a nešto kasnije i u BiH katolci i muslimani opet kao brat do brata staju u borbu protiv četnika, na svim područjima BiH se bilježi izvrsna suradnja između ABiH i HVO-a. No, ona je prekinuta i ubrzo počinje rat između katolika i muslimana. Istina, rat traje samo nešto više od godine, ali se osjete dugotrajne posljedice te zavađa obje strane koje nikada nisu željele jedna drugoj zlo, već su htjele pobjeđivati zlo. Za rat između muslimana i katolika jedni optužuju Matu Bobana, drugi pak Aliju Izetbegovića, ali jedna je prava istina, ta da je rat između muslimana i katolika izazvao jugoslovenski KOS, i sam je Slobodan Milošević u Haagu 2002. godine rekao da je on u ratu pobijedio jer je zavadio Hrvate i muslimane. Na žalost, svi znamo kako u nekim mjestima, posebice u Hercegovini, postoji velika mržnja između muslimana i katolika. O svakom pojedincu ovisi budući odnos katolika i muslimana u Bosni. Danas se svega 10.000 ljudi izjašnjava Hrvatima islamske vjere.

SA PROSVJEDA U TORONTU

PROSVJEDI ZA ALIJU IZETBEGOVIĆA ZBOG KOJIH SE ON NA KRAJU ZNAMO KAKO ZAHVALIO
PROSVJEDI ZA ALIJU IZETBEGOVIĆA ZBOG KOJIH SE ON NA KRAJU ZNAMO KAKO ZAHVALIO

HRVATSKA  DŽAMIJA  U  TORONTU

Hrvatska džamija u Torontu
Hrvatska džamija u Torontu

Među 64 džamije Južnog Ontarija su 4 hrvatske:

najstarija džamija Kanade u Etobicoke kod Toronta se čak i zove

Hrvatska džamija koja slavi 35 godina postojanja 

pročitaj više >>>>>

HRVATSKI ISLAMSKI CENTAR MELBOURN

PISMO GENERALU LUBURIĆU OD NJEGOVOG VOJNIKA

Meho Zulić
Meho Zulić



» Dragi generale!

Evo da Ti se javim, kao stari Tvoj vojnik. Ono što danas radiš samo je nastavak onoga što smo skupa u Banja Luci radili 1943. i 1944. godine. Ja sam Tebe vidio svojim očima, kada si ulazio u Banja Luku na čelu vojske i unišao si prvi, boreći se kao lav, dvadeset metara pred vojskom. To su moji najljepši vojnički spomeni i ja sam sretan da su to moje oči vidile. Kad sam dobio Tvoje pismo plakao sam od radosti kao da mi je pisao rođeni brat. Dobio sam paket sa knjižicama Smrt Muhameda Pejgambera i smrt Hazreti Fatime, što si poslao Tvojim vojnicima muslimanima na dar. Ja sam to odmah odnio u našu džamiju i razdijelio. Ljudi su se jako veselili, brate rođeni, da ih se njihovi vojnički zapovjednici sjećaju i da se uzdržava vjera. Dobro je, brate, da ljudi ne ostave Boga! Neka se štuje Boga, a čuva Hrvatsku! Tko veli da je Srbin, neka ide u Srbiju, tko veli da je Slovenac neka ide u Sloveniju, a tko veli da je Turčin, neka ide, brate u Tursku, a neka ostanu Hrvati, pa neka slavi svaki svoje u svojoj svetoj kući. Kada sam malen bio, majka me je naučila tako, da sam Hrvat i da sam muslimanske vjere. Tako ću ja i ostati, dragi moj brate, pa što Allah da«.

Selam ćeš mi svima Tvoj

Meho Zulić

PROGLAS USTAŠKOG MUFTIJE

HAFIZA AKIFA HANDŽIĆA

USTAŠAMA MUSLIMANIMA , ZAGREB 1943

Ustaše muslimani!


Prije kratkog vremena je proučen prvi ,,EZAN'' na džamiji koju zida naš Poglavnik svojim Hrvatima Islamske vjere. Ta džamija, koja će biti za naviek pravi dokaz velike ljubavi koju goji naš Ustaški Poglavnik naspram nas muslimana nezavisne Države Hrvatske, treba da bude i novi znak jednakosti i još čvršće povezanosti, a našem narodnom neprijatelju dokaz vjerske snošljivosti. Jedino ovim putem, putem kojega je obilježio nama spasitelj Hrvatskog naroda, možemo i moramo ići, da bi sebi osigurali mjesto, koje nam pripada. Budite ponosni, da se nalazite u redovima ustaša kao muslimani, jer time ste dokazali, da ste shvatili ozbiljnost vremena, koje preživljujemo.

Budite ponosni, da ste se našli blizu svog Poglavnika, koji jednako misli na nas sve Hrvate, bez razlike na vjeru, a koji nadasve cieni čovječnost, pravdu, izpravnost, iskrenost, odanost, požrtvovnost i poštenje, a to je sve što te vjera uči. Zato ako želiš biti dostojan tog častnog ustaškog imena, ogrni se odorom pravih ustaških načela, jer ćeš samo tako postići ciljeve ustaštva. Tvoj Poglavnik, koji te prati u svakom pokretu, tvoj je zaštitnik, a ti učini sve što od tebe traži tvoja hrvatska gruda i tvoja vjera, pripravan za njih dati sve svoje, pa i život svoj. Danas sutra kada zaori pet puta ,,EZANI MUHAMEDIJA'' u bielom našem gradu Zagrebu, tvoje ustaško islamsko srce, tvoj pravi ,,IMAN'' će te razplakati od veselja, što si dočekao, da ti je tvoj Vođa, tvoj ideal, tvoja duševna snaga sagradila ovako Bogu ugodnu džamiju, kojoj nema primjera na daleko. Obraćam ti se kao tvoj vjerski starješina u Ustaškom Pokretu sa riečima: ,,Kada čuješ rieči ,,ALLAHU EKBER'' sa munara Poglavnikove džamije u Zagrebu, odgovori: ,,Bože, hvala ti, koji si izpunio naše nade, nas ustaša muslimana, da smo i ovo dočekali''. Na to ćeš čuti moj odgovor: ,,Ustaše muslimani! Ponosite se, jer vidite, da se vaš vjerski život učvršćuje i na munari džamije ustaškog Poglavnika u Zagrebu. Ostanite vjerom u Boga, čvrsto uz Poglavnika i naša je pobjeda''. Bog neka čuva Poglavnika, Nezavisnu Državu Hrvatsku i naše oružane snage.

ZA POGLAVNIKA I DOM - SPREMNI!

USTAŠKI MUFTIJA IMAM POGLAVNIKOVIH TJELESNIH SDRUGOVA H. hf. Akif Handžić

Hrvatska Državna Tiskara, Zagreb

članska iskaznica - HRVATSKO MUSLIMANSKO DRUSTVO

muslimanska organizacija HSS

domobranska vojna iskaznica

HRVATI MUSLIMANI U ČASTNIČKOM ZBORU HRVATSKIH ORUŽANIH SNAGA NDH


Važniji položaji koje su muslimani u NDH zauzimali

Dr. Osmanbeg i dr. Džaferbeg Kulenović dopredsjednici Hrvatske državne vlade

ing. Hilmija Bešlagić, dr. Mehmed Alajbegović i dr. Meho Mehičić njezini podvladonosci

Asim Ugljen bio je predsjednik Vrhovnog suda NDH

Ademaga Mešić bio je doglavnik

prof. Alija Šuljak (HSS) poglavni pobočnik u Glavnom ustaškom stanu

 Dr. Ismetbeg Gavran Kapetanović bio je drugi dopredsjednik Hrvatskog državnog sabora i veliki župan Vrhbosne (Sarajevo)

Avdo Abdulah Ferizbegović veliki župan Velike župe Usora i Soli u Tuzli

Husein Alić veliki župan Velike župe Sana i Luka u Banjoj Luci

Mesud Kulenović (HSS) saborski bilježnik

dok su ukupno 15 Hrvata muslimana bili članovi Hrvatskog državnog sabora

Prof. Hasan Šuljak   (HSS) bio je hrvatski poslanik u Budimpešti

dr. Salih Baljić obći poslanik u Ljubljani

Dvadesetak Hrvata muslimana bili su viši častnici Hrvatskih oružanih snaga

medju njima i trojica krilnici (Salih Alikadić, Junuz Ajanović i Muhamedbeg Hromić).

Tu su još bili: zapovjednik

Bećir Lokmić Crna legija , Ibrahim Pjanić,Mehmed Riđanović,Muhamed Hadžiefendić,

pukovnik-muftija Akif Handžić (Poglavnikova vojnica, omiljena osoba iz Poglavnikovog osobnog kruga).

Nadalje, sredbotvorba proustaške vlasti na području BiH je takva da je gotovo sva u rukama Muslimana.

A i nakon završetka rata, uz Hrvate postoje u BiH dvije ustaške skupine Muslimana pod zapovjedničtvom Sićaje u Rami i Rame Bibera u Sarajevskoj skupini.

Ne treba zaboraviti niti druge vojne jedinice, razne muslimanske vojnice, koje su također bile na strani ustaške NDH, a kojima su zapoviedali pukovnik Avdaga Hasić u Kladnju,pukovnik Ibrahim Pirić-Pjanić u Posavini,

U Konjicu Kusturica,u Bjelimićima Šemso Šurković,u Srebrenici Bektašević,u Tuzli Topčić,u Sandžaku Pačariz,

zatim tu su još Krupa, Novi, Bihać, Priedor, Banja Luka, i t. d.

Sveučilištni profesor Hamdija Kreševljaković bio je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti,predstojnik Zavoda za liečničku lučbu prof. Ibrahim Ruždić,

a drugi brojni Hrvati muslimani izticali su se u hrvatskom javnom životu

(na pr. književnici prof. Alija Nametak, Salih Alić i Enver Čolaković, ravnatelj kazališta u Sarajevu Ahmed Muradbegović, ter slavni zabavni glasbenik Meho Sefić).

Odnos islamskih prvaka prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

Islamski vjerski starješina - reis-ul-ulema Fehim Spaho iztakao se u iznašanju četničkih množtvenih zlodjela protiv Hrvata muslimana.

Zagrebački muftija Ismet ef. Muftić bio je u travnju 1941. član privriemenog Hrvatskog državnog vodstva (umorili su ga partizani g. 1945.).Abdulah Čamo bio je imenovan prvim domobranskim muftijom.

Tu je pukovnik-muftija Akif Handžić. Zamjenik reis-ul-ulema,ustaški pukovnik dr. Mehmed Ridžanović zastupao je Islamsku vjersku zajednicu u brojnim svečanim nastupima u NDH,

a izaslanstvo muslimanskog visokog svećenstva izdalo je u ožujku g. 1945. izjavu u prilog Nezavisne Države Hrvatske. Sbog toga su brojni muslimanski svećenici bili osudjeni na smrt i zatvoreni nakon partizanskog zaposjednuća NDH.

Pavelić je godine 1941., prilikom odluke o izgradnji džamije u Zagrebu rekao: ,,Ovaj hram umjetnosti nosi na sebi žig robovanja, jer se zove imenom >>kralja oslobodioca''. Ja ne mogu ovaj žig dostojnije izbrisati, nego da iz ovog hrama učinim džamiju. Zašto? Zato, jer je muslimana u Srbiji nestalo onda, kada je srušena zadnja džamija. Kao znak da ih u hrvatskom narodu ne će nestati, postavlja se u glavni grad njihova džamija. Muslimanska krv naših muslimana je hrvatska krv.

Muslimanska vjera je dakle hrvatska vjera, jer su u našoj zemlji njeni pripadnici hrvatski sinovi !!!


Evo nepodpuna lista muslimana viših častnika Hrvatskih Oružanih Snaga NDH:
General Junuz Ajanović, zapovjednik XII divizije u Brčkom. (Obješen u Beogradu 1945. s 38 hrvatskih generala i viših časnika). Predsjednik komunističkog suda koji ih je osudio na smrt bio je Miloš Minić, kasniji Titov ministar.
General Muhamed Hromić bio je pročelnik odjela u Ministarstvu Hrvatskih Oružanih Snaga za vezu s njemačkim vojnim jedinicama na području NDH. General Hromić je poslije povlačenja hrv. vojske u Austriju izručen od strane Engleza Titovim dželatima i, poslije strašnih mučenja, obješen.

Nepodpuna lista muslimana viših častnika HOS-a:
1) Pukovnik Osman Čengić, zapovjednik konjaničkog sklopa u Sarajevu (Titovi dželati objesili su ga 1945.).
2) Pukovnik Hasim Torlić, zapovjednik Banja Luke (nestao u Titovim kolonama smrti).
3) Pukovnik Ismet ef. Muftić, vojni muftija HOS-a (Titovi dželati objesili su ga 1945. na ulaznim vratima u džamiju na trgu Kulina bana). Kako bi što više hrvatskom narodu povriedili rane, sinovi i kćeri boljševičkih krvnika taj trg danas zovu “Trg žrtava fašizma”.
4) Pukovnik Salko Alikadić, zapovjednik pješačke pukovnije (pao u borbi na Ozren planini kod Gračanice 1941.)
5) Pukovnik Avdaga Hasić, zapovjednik XII. ustaškog zdruga i zamjenik zapovjednika XII. divizije u Brčkom (izvršio samoubojstvo  u Lavamündu u Austriji, pokopan u Wolfsbergu).
Ovdje želim napomenuti da sam 1960., neznajući da idem na put preko masovnih grobova mojih sunarodnjaka i bližih rođaka i hrvatskih vitezova poput pukovnika Avdage Hasića, generala Tomislava Rolfa, prešao austrijsku granicu baš u Lavamündu odakle sam bio odpremljen zatvor u Wolfsbergu.
6) Pukovnik Ibrahim vitez Pirić-Pjanić, zamjenik zapovjednika XII ustaškog zdruga (umro u Njemačkoj 1977.). Imao sam posebnu čast upoznati ovog hrvatskog viteza prilikom njegova posjeta Kanadi. Tom prilikom opisao mi je kako je pukovnik Hasić izvršio samoubojstvo: “Kad smo se poslije borba, najprije u Posavini, a onda dalje kroz šume, probili do Austrije, Englezi su već bili razoružali našu vojsku i vratili je Titinim partizanima. Kad je to vidio, Avdaga mi reče - Ibro izgleda da Hrvatske više nema. Rekoh mu da i meni tako izgleda. On na to zaplaka i, onako sam sebi reče - E Avdo kad nema Hrvatske ne treba ni tebe - izvadi svoj samokres i izpali sebi u sljepoočicu”.
7) Pukovnik Asim Tanović, zapovjednik VII. ustaške pukovnije (obješen 1945.).
8) Pukovnik Husein beg Biščević, zapovjednik 4. puka i zamjenik zapovjednika XIII. dobrovoljačke divizije (nestao u Titovim kolonama smrti).
9) Pukovnik Šemso Hasandedić, zapovjednik grada Sarajeva (obješen 1945.).
10) Pukovnik Muharem Aganović, zapovjednik oružničkog krila za iztočnu Bosnu (zarobljen, mučen i osuđen na 18. godina “strogog zatvora” - umro u zatvoru).
11) Pukovnik Šemso Hajrović, sudac vojnoga suda (obješen u Mostaru 1945.).
12) Pukovnik Muhamed Riđanović, liječnik (nestao u Titovim kolonama smrti).
13) Dopukovnik Akif Handžić, vojni muftija HOS-a za Bosnu i Hercegovinu (obješen na Baš Čaršiji u Sarajevu 1945.)
14) Dopukovnik Muhamed Hadžiefendić, zapovjednik tuzlanske dobrovoljačke pukovnije. (strijeljan od partizana 1943., nakon izdaje pukovnika Sulejmana Filipovića koji je grad predao partizanima)
15) Dopukovnik Mihat Topčić, zapovjednik ustaške milicije u Posavini (poginuo u obrani Modriče).
16) Dopukovnik Sirija Hadžić, zapovjednik Požege (zarobljen od titovih partizana 1944., strašno mučen - živ oguljen u partizanskoj komandi u Zvečevu nedaleko od Požege).
17) Dopukovnik Ferid Cerić, zamjenik zapovjednika 6. domobranske pukovnije (nestao u Titovim kolonama smrti).

18) Dopukovnik Adnan Đemičić, zamjenik zapovjednika oružničkog krila za iztočnu Bosnu (osuđen na 16 godina “strogog zatvora” - umro u zatvoru).
19) Bojnik Hasan Saračević, zapovjednik ustaške bojne (nestao u Titovim kolonama smrti).
20) Bojnik Nedžib Tafro, zamjenik zapovjednika dojavne škole u Požegi (zarobljen od četnika - partizana u Foči 1941. - živ klan i nedoklan polumrtav bačen u Drinu).
21) Bojnik Ahmed Cerić, obskrbni častnik XIII. divizije (sudbina nepoznata).
22) Bojnik Osmanagić, zapovjednik oružničkog krila u Tuzli.
23) Bojnik Tahir Alagić, proslavljeni zapovjednik XIV. oklopnog odjela 369. dobrovoljačke legionarske “Vražje divizije” (Vratio se 1948. u Hrvatsku u “Kavranovoj grupi”. Strijeljan u Zagrebu u rujnu 1948.).
24) Bojnik Idriz Delić. (Poginuo 1943. na Grmeč planini u proganjanu Tita i njegovih bandita.)
25) Bojnik Hasan Ćatović - i još niz drugih.

HRVATI MUSLIMANI U ČASTNIČKOM ZBORU HRVATSKIH ORUŽANIH SNAGA NDH

HRVATSKI VELIKANI O MUSLIMANIMA


Poglavnik,7.kolovoza 1941

Gospodo!

Muslimani nisu samo dio hrvatskog naroda,oni su jedinstvena sastvana srčika hrvatskog naroda.

Bosna nije pripojena Hrvatskoj,nego je Bosna Hrvatska,središte i težište hrvatskog naroda i Nezavisne Države Hrvatske.

Nas vjera ne moze dieliti.

Ne može vjera razdieljivati jednaku krvnu braću.Ne moze vjera razdieljivati ono što je jedno te isto.Vjera jest emanacija,izraz pošotvanja prema Svevišnjem,gospodaru svega živog i mrtvog,a mi Njegovi stvorovi svi smo jednaki pred Njim,a kad smo iste krvi,onda smo jednaki i međusobno. Za nas,za hrvatsku državnu vladu,za hrvatsku državu,i za mene ne postoji muslimansko pitanje,jer je to hrvatsko pitanje.Ne postoji pitanje muslimanske vjere,jer je ona hrvatska u hrvatskoj domovini i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.Ne postoji nikakovo pokrainsko,ne postoji niti ustrojbeno pitanje u tom pogledu.

Vi ste cielina,kao sto su i pripadnici katoličke vjere u hrvatskom narodu cielina,ne samo sastavni dio naroda,cielina života i cielina zajedničkog bivstvovanja u zajedničkoj nam domovini. Meni je stalo do toga,da se braća muslimani podignu,da se dignu narodni široki slojevi,da im bude pristupačno sve,što je u ovo novo vrijeme potrebno za čestit i u svemu dostojan život čovjeka,a što nije u protimbi s propisima i zakonima vjere.


Otac Domovine Dr.Ante Starčević

"Kakvi Turci vlastelini u Bosni?!

Ono je hrvatsko najstarie i najčistie plemstvo sablje u čitavoj Europi.

Eto gospodine,pasmine muslimana u Bosni:to je pokoljenje onih lavova,koji od Avara osvojiše desnodunavsku Hrvatsku!"

Gradonačelnici Sarajeva od 1941. do 1945.

         Dr. Atih Hadžikadić                   Hasan Demirović                        Mustafa Softić

            (1941. - 1941.)                    (1941. - 1941.)                         (1942. - 1945.)

HRVATI ISLAMSKE VJERE

Otac domovine i hrvatstva dr. Ante Starčević ovako govori o bosansko-hercegovačkim Muslimanima:
"U Bosni je najoholije plemstvo što ga je Europa ikada imala. To plemstvo, muhamedovci, takovu ima ćud za gospodovati, da je ono u XV. vieku istu vjeru žrtvovalo svojemu gospodstvu. Ovaj duh žive i danas u tom plemstvu: i najsiromašniji balija Bosne drži do sebe barem koliko i najprvi lord englezki. Makar i ne bilo Turčina ni drugoga nikoga izvana, misliti da bi današnji Srbijanci, kakovi su, to plemstvo mogli nadvladati i držati, to misliti bila bi skrajna ludost, to pokušati bilo bi grieh smrtni proti pučanstvu Srbije, o tomu raditi, na to trošiti bilo bi u vodu bacati novac i praznu slamu mlatiti.
Muhamedovci Bosne i Hercegovine, s turskom, s muhamedanskom pasminom ne imaju ništa; oni su hrvatske pasmine, oni su najstarije i najčistije plemstvo, što ga Europa ima.
- Kakovi Turci, vlastelini u Bosni? Ono je hrvatsko, najstarije i najčistije plemstvo sablje u svoj Europi.
Muhamedovci Bosne, izuzev pojedine došlace, nisu turske pasmine; oni su pravi hrvatski plemići; oni su najstarije i najčistije plemstvo Europe; među njimi su riedki, kojim mnoge europejske dinastije nisu premlade; proslavljeni na sablji, samo ako im se prilika pruži, oni će se proslaviti u svakoj grani znanja i umieća; ne bude li te prilike, i oni moraju postati pripuzi, kako su drugi hotice postali i ostali" (Ante Starčević: Izabrani spisi, priredio dr. Blaž Jurišić, HIBZ, Zagreb, 1945.).
Nas pak zanima, što o svomu podrijetlu i narodnostnoj pripadnosti govore sami bosansko-hercegovački Muslimani. Najprije čujmo, što o tomu kažu turski pisci i putopisci.

Povjestnik Aali i putopisac Evlija Čelebija

Osmanskoturski povjestnik Aali (1542.-1599.), rodom iz Galipolja, trideset je godina živio u Bosni na dvoru bosanskih valija (namjestnika). On je prvi u turskoj povijesti bosansko-hercegovačke Muslimane nazvao Hrvatima. U svomu djelu Tarihi Aali on piše (prijevod dr. Safvet-bega Bašagića):
"Što se tiče plemena Hrvata, koji se pripisuje rijeci Bosni, njihov se značaj odrazuje u veseloj naravi; oni su po Bosni poznati i po tekućoj rijeci prozvati. Duša im je čista, a lice svijetlo; većinom su stasiti i prostodušni; njihovi likovi kao značajevi naginju pravednosti. Golobradi mladići i lijepi momci poznati su (na daleko) po pokrajinama radi naočitosti i ponositosti, a daroviti spisatelji kao umni i misaoni ljudi. Uzrok je ovo, što je Bog - koji se uzvisuje i uzdiže - u osmanlijskoj državi podigao vrijednost tomu hvaljenom narodu dostojanstvom i čast njihove sreće uzvisio kao visoki uzrast i poletnu dušu, jer se među njima nasilnika malo nalazi. Većina onih, koji su došli do visokih položaja (u državi) odlikuje se velikodušjem to jest čašću i ponosom; malo ih je, koji su tjesnogrudni, zavidni i pohlepni. Neustrašivi su u boju i na mejdanu, a u društvu, gdje se uživa i pije, prostudušni. Obično su prijazni, dobroćudni i ljubazni. Osobito se odlikuje ovo odlično pleme vanrednom ljepotom i iznimnim uzrastom... Bez sumnje Bošnjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu, odlikuju se kao prosti vojnici dobrotom i pobožnosti, kao age i zapovjednici obrazovanošću i vrlinom; ako dođu do časti velikih vezira u upravi su dobroćudni, ponosni i pravedni, da ih velikaši hvale i odlični umnici slave" (Krunoslav Draganović - O. Dominik Mandić, Herceg-Bosna i Hrvatska, Laus, Split, 1991.).

Elvija Čelebi (Čelebija), glasoviti turski putopisac XVII. st., putovao je Bosnom 1660. i 1661. U svomu putopisu više puta spominje Hrvate u Bosni. Tako kaže, da je "jezik bosanskog i hrvatskog naroda" čist. Njemu je dakle jezik Bošnjaka i Hrvata jedan te isti, hrvatski. Livno i Bihać su mu hrvatski gradovi. Hrvate on nalazi i u Boki Kotorskoj. Navodi, da su stanovnici Herceg-Novoga Arnauti, Bošnjaci i Hrvati. Čelebija dva puta spominje muslimane u Bosni, koje naziva Hrvatima. U neposrednoj blizini Foče na Drini, u starom gradu Plaču, njemu (Čelebiji) "dadoše 50 hrvatskih momaka pod oružjem za pratioce". Na Gatačkomu polju "dobi 300 lijepih po izbor hrvatskih gazija (junaka)". Pridjevak gazija (junak) mogao se dati jedino muslimanima. Fehim ef. Spaho, reis-ul-ulema (vrhovni vjerski poglavar) svih muslimana u kraljevskoj Jugoslaviji, u svomu članku Hrvati u Evlija Čelebijinu putopisu kaže: "Za proučavanje naše hrvatske prošlosti osobito je značenje, da nam se otvore i učine pristupnim turski izvori" (Hrvatsko kolo XIII., Draganović-Mandić).

Bosansko-hercegovački Muslimani XVI. i XVII. st. o svomu podrijetlu i pripadnosti

Mehmed-paša Sokolović, veliki vezir Osmanskoga Carstva, izdaje 1566. naredbu u povodu harzaula (obtužbi) grčkoga patriarha, u kojoj kaže: "Car daj eferman, da rimski fratri po Budimu, Temišavaru i Dubrovniku i uopće od naroda hrvatskoga ne pitaju milostinju, ako taj narod spada na grčkog patrijara... Nu ako pak narod pod patrijara ne spada, zabranjeno mu je napastovati fratre i njihov puk" (Draganović-Mandić). Sokolović sve Slavene u turskomu Budimu, Temišvaru i Dubrovniku smatra Hrvatima. Također Hrvatima smatra i narod, koji od Budima do Dubrovnika - dakle i u Bosni - po turskoj zemlji stanuje.
Hodavendija, čauš (pobočnik) bosanskoga paše Sofi Mehmeda, musliman iz Bosne, piše 20. rujna 1589. mletačkomu providuru (poglavaru) u Zadar po dva pisma turskom jazijom (pismom) i bosančicom. Na kraju pisma veli: "Zato mi, rečeni Hodavendi čauš, hotismo učiniti viru od toga posla i dvoje knjige pisati turske, a dvoje hrvatske, rukom Ali čehaja" (Draganović-Mandić; dr. Ferdo pl. Šišić, Herceg-Bosna prigodom aneksije, Zagreb, 1908.). Hodavendija, dakle, jezik bosansko-hercegovačkih muslimana naziva hrvatskim.
Muslihudin bin Ali, banjalučki muderiz (profesor medrese), u predgovoru svoga spisa napisana 1609. kaže i ovo: "Sva dosadanja djela i knjige došle su od Arapa i Perzijanaca iz raznih pokrajina i Herata, a ovaj je sastavak nikao u pokrajini Hrvata" (Draganović-Mandić). To znači, da on svoju domovinu Herceg-Bosnu smatra zemljom Hrvata.
Ivan Zovko u svojoj knjižici Hrvatstvo Herceg-Bosne po narodnoj predaji i običajima (Mostar, 1899.) spominje još dvojicu Muslimana, koji bosansko-hercegovačke Muslimane smatraju Hrvatima. To su:
Šejh Sudi - "Kako se općenito drži, on je rogjen u selu Sudići, koje spada pod sarajevski kotar. Od toga sela potječe mu i samo ime. Megju muslomanima Herceg-Bosne on je glasovit, kao muverrih (povjesničar), od kojega se sačuvao i dan danas tevarih (povijest) u rukopisu, gdje se izrično spominje Hrvatstvo Bosne i Hercegovine i kako su Bosanci i Hercegovci Hrvati."
Šejh Jujo (1650.-1707.) - "Bio je na daleko poznat u islamskom svijetu po narodnom tevatru (predaji), kao evlija (dobri). On je poznat i pod imenom Hadži Juja efendija. I ovaj dakle islamski muverihh, koji je cijeloga svoga vijeka ibadet (bogosluženje) Bogu činio, izrično nazivlje u svojim spisima Hercegovce i Bošnjake Nam-Hrvatima, dakle porijeklom, koljenom Hrvatima. Mezar (grob) ovog čuvenog evlije nalazi se u Mostaru."
Slično kao i putopisac Evlija Čelebija, naziva i znameniti turski povjestnik Ibrahim ef. Pečevija (Alajbegović), pisac XVII. st., jezik Hrvata bosanskim i hrvatskim. (Draganović-Mandić)
Mnogi se glasoviti turski paše i veziri nisu stidjeli svoga hrvatskoga podrijetla, pa su uza svoja imena stavljali pridjevak Hrvat. O njima piše dr. Safvetbeg Bašagić u svomu djelu Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (Zagreb, 1931.). Evo ih nekoliko: Mahmutpaša Hrvat, koji "stoji na čelu svim vezirima, učenjacima i pjesnicima iz naših krajeva", vezirom je postao nakon zauzeća Carigrada 1453.; Memipaša Hrvat iz Gradačca; Rustempaša Hrvat, rodom iz Sarajeva (kako misli Hamdija Kreševljaković); Sijavušpaša Hrvat; Tahvilpaša Kulenović Hrvat, sadrazam (veliki vezir) sultana Selima II.
Iz carskih fermana (naredbi, zapovijedi) osmanskoturskih sultana i starih pisama jasno se vidi, da su hrvatskoga roda i koljena begovi Kulenovići, Kapetanovići, Evlijići, Filipovići i mnogi drugi. Sarajevski Mutevelići potomci su Muradbega Fardića, Hrvata iz Šibenika. Potomci srednjovjekovnoga bosanskohrvatskoga plemstva su Kopčići, Kulovići Hrasnice, Gradaščevići, Korići, Dugalići (Malkoči), Starčevići, Dženetići (nekad Rajkovići). Neka su prezimena sačuvana samo u bosanskih katolika i muslimana: Đikići, Svrze, Čengići, Križevci.
Begovi Kulenovići bijahu hrvatski plemići, kojima su praoci bili hrvatski plemići još u doba hrvatskih narodnih vladara. Nakon Pacta conventa, ne htijući prihvatiti ugarskoga kralja za svoga kralja, odselili su se u Bosnu. U doba bosanskohrvatskoga kraljevstva pripadali su stališu velikaša. Velika je mogućnost, tako se govorilo, da je iz njihova roda Kulin-ban, po kojemu su dobili prezime Kulenović (Kulinović). "Begovi Kulenovići nikada nisu nijekali svoje hrvatstvo, nego su ga uvijek izticali. Malo je poznato, da je Ibrahim-paša Kulenović na saboru u Frankfurtu godine 1562. ponosno govorio 'svojim hrvatskim jezikom'" (dr. Džafer Kulenović, Izbor iz djela, Uzdanica d.d., Zagreb, 1992.).

klikni na sliku
klikni na sliku

El-hidaja u NDH:

Muslimansko svećenstvo pozdravlja svoga Poglavnika i Nezavisnu Državu Hrvatsku. Svečana sjednica >>El-hidaje<<. - Brzojavni pozdravi Poglavniku, Podpredsjedniku vlade, Doglavnicima Mili Budaku i Ademagi Mešiću.

,,Nakon svečane službe Božije u Begovoj džamiji za Poglavnika i Nezavisnu Državu Hrvatsku održana je 11. svibnja svečana sjednica >>El-Hidaje<< organizacije islamskog svećenstva Nezavisne Države Hrvatske. S te svečane sjednice upućeni su pozdravni brzojavi Poglavniku dr. Anti Paveliću, Podpretsjedniku vlade Nezavisne Države Hrvatske g. dr. Osmanbegu Kulenoviću, Doglavniku i ministru za bogoštovlje i nastavu g. Mili Budaku i Doglavniku Ademagi Mešiću.''


KLIKNI NA SLIKU
KLIKNI NA SLIKU