Nismo bili plaćenici samo smo branili Hrvatsku od četnika

Davno su počele istrage protiv nas Nizozemski Dragovoljci, putem Veritas i Savo Strbca...čak i do 4 putan moja Nizozemskoa vlada nagovorio na tih istrage! Zajdne je bilo još prošlje ljeto, a između toga još 3 ispitivanje od strana MUP RH, te i jedan nakon završetak Nizozemski istraga! Do moje iznaneđenje, MUP RH je nije imao pojma što sam ja u Nizozemskoj rekao, dok u Niz. su itekako znali što sam ovdje rekao. Radi se o istražni spis "Liss" koje vodio istražni ODO mr. W.N. Ferdinandusse, Nizozemski ODO.

Drugi dokument,koje sam dobio nakon završetak istraga, ali koje neću objaviti, piše slijedeće; potvrđuje da nas 13 Nizozemce nismo bili u akcija Medački Džep, da ne postoje dokaze da smo počinili bilo kakav ratni zločin za vrijeme nas boravak na ovaj podruće, te ujedno da je temeljem istražene dokumentacija utvrđen da mi sismo bili tzv "plačenici" prema opis plačenike iz Genevska Koncencija, jer je dokazano da je jedan od naj kritični točke za to nije ispunjen, i to je naš mjesećni plača koje smo primili, jednaka plača kao i svaki drugi Hrvatski vojnika. To je klučni dio riječ plačenik, riječ govori sam za sebe, te i tako biva opisan u Genevska Konvencija! en.wikipedia.org (Da jesi plačenik, moras ispuniti sve te kriterije, ili iz prva ili iz druga grupa) Sad, što se to vrlo često poćeli koristiti riječ "plačenik" pri pisanje o Strane Dragovoljce u Domovinskog Rata, je indikator za to kuda je opće stav o Domovinskog Rat ide...i taj smjer je itekako pogrešan! Nema poštovanje prema palih, prema ranjenih, prema Branitelje/Dragovojlce, Stranih Dragovoljce, razlika među žrtva i agresor, napadać i branitelj...činjenice gaze ljude koje ih nisu na vlastite kože osjetili nisu, iako jesu vjerovatno vrlo malo jer pre lako se pređe preko toga svega...pročitaj više

GASTON BESSON Francuz s bebom i suprugom Ivanom koju je spasio kao 6-godišnju djevojčicu
GASTON BESSON Francuz s bebom i suprugom Ivanom koju je spasio kao 6-godišnju djevojčicu
Steve ( England), Hassan ( Australia) , and Rod ( Scotland)
Steve ( England), Hassan ( Australia) , and Rod ( Scotland)
6. BOJNA HOS-a U VINKOVCIMA 1991., u kojoj je bilo puno stranih državljana
6. BOJNA HOS-a U VINKOVCIMA 1991., u kojoj je bilo puno stranih državljana
Steve and Rod Morgan
Steve and Rod Morgan
Colton ( USA)
Colton ( USA)
homes and 10.bojna hos in t-town93
homes and 10.bojna hos in t-town93
Van ( Holland ) - HOS Mala Bosna
Van ( Holland ) - HOS Mala Bosna
 5 Foreign Volunteers - HOS Mala Bosna . Rod, Joe, Gaston, Mr Lars, Andreas
5 Foreign Volunteers - HOS Mala Bosna . Rod, Joe, Gaston, Mr Lars, Andreas
R.I.P Farmer Joe (USA) "Farmer" Joe Sidaway served with HOS Posavina and the "Free Crusaders" of 106 HVO
R.I.P Farmer Joe (USA) "Farmer" Joe Sidaway served with HOS Posavina and the "Free Crusaders" of 106 HVO
Me and Louise at friend John Rowleys Grave Lanista he was KIA 1992
Me and Louise at friend John Rowleys Grave Lanista he was KIA 1992
Steve ( England) , Rod Morgan ( Scotland) and Anna - Maria
Steve ( England) , Rod Morgan ( Scotland) and Anna - Maria
BESSON s Françoisom Roulletom (lijevo), koji je poginuo u Brčkom
BESSON s Françoisom Roulletom (lijevo), koji je poginuo u Brčkom
Steve
Steve
Steve and Rod Morgan
Steve and Rod Morgan
Hassan ( Australia )
Hassan ( Australia )
Meho ( Austria )
Meho ( Austria )
Pierre ( France )
Pierre ( France )
 Steve ( England) , Rod Morgan ( Scotland) and Anna - Maria
Steve ( England) , Rod Morgan ( Scotland) and Anna - Maria
Stojan ( Bulgaria )
Stojan ( Bulgaria )
Gaston
Gaston
Johny Lambert USDDR ( grave and died in Turic Posavina )
Johny Lambert USDDR ( grave and died in Turic Posavina )

Popis Poginulih Stranih Dragovoljaca

01 / Tahirovic, Assad - ( Australia ) - Poginuo za Hrvatsku
02 / Herman, Ivan - ( Austria ) - zarobljen, mucen i streljan - Ovcara - Poginuo za Hrvatsku
03 / "Meho" - ( Austria ) - zarobljen, mucen i streljan - Poginuo za Hrvatsku
04 / Jardas, Edmond - ( Belgija ) - Poginuo za Hrvatsku
05 / Gogov, Stojan - ( Bulgarska ) - Poginuo za Hrvatsku
06 / DeTomasso, Eric - ( Canada ) - Poginuo za Hrvatsku
07 / Pereversov, Ronnie - ( Canada ) - Poginuo za Hrvatsku
08 / "William" - ( Canada ) - Poginuo za Hrvatsku
09 / "Vlado"- (Czech Republic ) - Poginuo za Hrvatsku
10 / Fredriksen, Brian - ( Danska ) - Poginuo za Hrvatsku
11 / NEPOZNATI Engleski Vojnik - ( England ) - Poginuo za Hrvatsku
12 / NEPOZNATI Engleski Vojnik - ( England ) - Poginuo za Hrvatsku
13 / Arnold, Derek - ( England ) - Poginuo za Hrvatsku
14 / Frame, Malcolm - ( England) - Poginuo za Hrvatsku
15 / "Frank" - ( England ) - Poginuo za Hrvatsku
16 / Lambert, John (England ) - Poginuo za Hrvatsku
17 / "Mak" (England ) - Poginuo za Hrvatsku
18 / Mann, Anthony Grant ( England ) - Poginuo za Hrvatsku
19 / McClutchey, Chris ( England ) - Poginuo za Hrvatsku
20 / Richmond, Cody ( England ) - Poginuo za Hrvatsku
21 / Rowley, John ( England ) - Poginuo za Hrvatsku
22 / Skinner, Edmund( England ) - Poginuo za Hrvatsku
23 / Stallard, David ( England) - Poginuo za Hrvatsku
24 / Thomas, Christian ( England) - Poginuo za Hrvatsku
25 / White, Edward ( England ) - Poginuo za Hrvatsku
26 / NEPOZNATI Francuski Vojnik ( France ) - Poginuo za Hrvatsku
27 / Gay, Dominique ( France ) - Poginuo za Hrvatsku
28 / "Marcel" . ( France ) - Poginuo za Hrvatsku
29 / Metral, Pierre ( France ) - Poginuo za Hrvatsku
30 / Nicolier, Jean-Michel ( France )- Zarobljen, mucen i streljan - Ovcara - Poginuo za Hrvatsku.
31 / Pellay, Jean-Yves ( France ) - Poginuo za Hrvatsku
32 / Pires, Francois - ( France ) - Poginuo za Hrvatsku
33 / Roulet, Francois - ( France ) - Poginuo za Hrvatsku
34 / Jah, Mohammed ( Gambia ) - Poginuo za Hrvatsku
35 / NEPOZNATI Njemacki Vojnik ( Germany ) - Poginuo za Hrvatsku
36 / Bieske, Constantin ( Germany ) - Poginuo za Hrvatsku
37 / Buhner, Andreas ( Germany ) - Poginuo za Hrvatsku
38 / "Cristophe" ( Germany ) - Poginuo za Hrvatsku
39 / "Heinz" ( Germany ) - Poginuo za Hrvatsku
40 / Herrer- Herker, Uwe - ( Germany ) - Poginuo za Hrvatsku
41 / Kolb, Andreas ( Germany ) - Poginuo za Hrvatsku
42 / Linder, Thomas ( Germany ) - Poginuo za Hrvatsku
43 / “Oliver” ( Germany ) - Poginuo za Hrvatsku
44 / Schmidt, Jurgen - ( Germany ) - Poginuo za Hrvatsku
45 / Schteften, Hans - ( Germany ) - Poginuo za Hrvatsku
46 / "Stefan" - ( Germany ) - Poginuo za Hrvatsku
47 / Strassburger, Hans - ( Germany ) - Poginuo za Hrvatsku
48 / Von Besinger, Arnold - ( Germany ) - Zarobljen, mucen, i streljan - Ovcara - Poginuo za Hrvatsku
49 / Wiesenack, Hans - ( Germany ) - Poginuo za Hrvatsku
50 / " Gio" - ( Germany ) - Zarobljen, mucen, i streljan - Poginuo za Hrvatsku
51 / NEPOZNATI Madjarski Vojnik ( Hungaria ) - Poginuo za Hrvatsku
52 / "Janos" - ( Hungaria ) - Poginuo za Hrvatsku
53 / Crowley, Thomas ( Irska ) - Poginuo za Hrvatsku
54 / Mighero, Miko "Gino" ( Italie) - Poginuo za Hrvatsku
55 / Tilder, Johannes ( Nederland ) - Zarobljen, mucen, i streljan - Poginuo za Hrvatsku
56 / Van der Mast, Erwin - ( Nederland ) - Poginuo za Hrvatsku
57 / Fernandes, Alexandre ( Portugal) - Poginuo za Hrvatsku
58 / NEPOZNATI Skotski Vojnik ( Scotland ) - Poginuo za Hrvatsku
59 / Schubert, Christian ( Swizerland ) - Poginuo za Hrvatsku
60 / Wurtemburg, Christian ( Swizerland ) - Poginuo za Hrvatsku
62 / Borovoj, Albert ( Ukraine ) - Poginuo za Hrvatsku
63 / NEPOZNATI Americki Vojnik ( USA) - Poginuo za Hrvatsku
64 / McKenzie, Robert C - ( USA ) Poginuo za Hrvatsku
65 / Webster, Colette ( bolnicar ) - ( USA ) Poginuo za Hrvatsku
66 / Freel, David ( Zimbawe ) - ( USA ) Poginuo za Hrvatsku

PONOVO ZAJEDNO Dvadesetak stranih dobrovoljaca na Ovčari
PONOVO ZAJEDNO Dvadesetak stranih dobrovoljaca na Ovčari

BROJNI STRANCI bili su dragovoljci u Domovinskom ratu i nedavno su osnovali udrugu, a Nacional donosi priče petorice bivših boraca HV-a koji su početkom 90-ih ratovali na najtežim ratištima i sad samo žele da ih ne smatraju poludjelim plaćenicima

U četvrtak, 19. studenoga u ranim popodnevnim satima, petnaestak sredovječnih stranaca sa zelenim beretkama na glavama okupilo se na Spomen-području Ovčara. Dovezli su se iz Vinkovaca osobnim automobilima, ondje se postrojili i položili vijence i svijeće u znak poštovanja prema žrtvama koje su srpski zločinci likvidirali na Ovčari nakon pada Vukovara.

Osim ekipe Nacionala i nekoliko ljudi koji su se ondje zatekli kako bi osobno odali počast žrtvama, ondje nije bilo drugih novinara ili javnih osoba. Bili su to strani dragovoljci koji su se u Domovinskom ratu borili za slobodu Hrvatske. Prvi put počeli su se okupljati prije tri godine, a od prije nekoliko tjedana uspjeli su i formalno registrirati Udrugu stranih dragovoljaca Domovinskog rata.

“Svake godine kad se sretnemo neki moji ratni prijatelji sjednu za stol i počnu plakati. Pričaju, evociraju uspomene i plaču. I to zna potrajati, jer su emocije odveć jake”, izjavio je za Nacional Gaston Besson, dragovoljac Domovinskog rata i vinkovački zet koji za sebe kaže da je postao stopostotni Šokac.

“Ove godine skupilo nas se oko 25. Svake smo godine malo bolje organizirani i dobivamo sve više javne podrške. Ove godine nakratko su nam se pridružili i podržali nas vinkovački gradonačelnik, nekolicina generala, kao i predstavnici Crkve. Nakon više od godine dana administrativne borbe uspjeli smo registrirati Udrugu stranih dragovoljaca Domovinskog rata. Svi koji su stigli iz inozemstva sami su si platili put. Prije 17 godina počeli smo se vraćati svaki u svoju zemlju i činilo mi se isprva da će na koncu ispasti kao da nismo ni postojali. stranicu do brojke od 465 ljudi koji su u Hrvatsku došli ratovati kao strani dragovoljci, imamo njihove osobne podatke, ponešto fotografija iz ratnih dana, kao i ime jedinice u kojoj su ratovali. Od te brojke čak su 64 čovjeka poginula, a 84 bila ranjena, uglavnom teže. Unatoč svemu, samo nas dvadesetak imamo status branitelja, što možemo zahvaliti kompliciranoj hrvatskoj administraciji. To je prava sramota, ako se uzme obzir da je hrvatska država dala status branitelja za 500.000 ljudi od kojih najveći dio uopće nije vidio frontu”, izjavio je za Nacional Besson.

On tvrdi da nije samo komplicirana administracija kriva za poteškoće u ostvarivanju njihovih prava. Neki od njih žive u inozemstvu i nemaju vremena ishoditi sve potrebno, a neki su ratovali i pod lažnim imenima kako bi izbjegli da ih po povratku u njihove zemlje ne strpali. Međutim, zahvaljujući internetu počeli smo se povezivati, kreirali svoju internet stranicu te počeli komunicirati. Nakon dvije godine rada i komunikacije došli smo ju u zatvor zbog ratovanja u Hrvatskoj. “Neki su nas ljudi zbog odlaska u Hrvatsku nazivali ludima, plaćenicima, ili naprosto fašistima, što je neistina. Bilo je nekih luđaka koji su došli iz inozemstva u to vrijeme, ali oni nisu ni stigli do fronte, nego su stvarali probleme po Zagrebu i uglavnom se napijali. Najveći dio nas bio je raspoređen po raznim brigadama, na bojišnicama, i borio se za slobodu Hrvatske. Danas najvećem broju nas nije u cilju dobiti mirovinu ili privilegije, nego nam je samo stalo da nas u Hrvatskoj ne zaborave”, kaže Besson. Gaston Besson stigao u Hrvatsku krajem listopada 1991. kao fotoreporter koji je surađivao s nekoliko francuskih novina, uključujući i Paris Match. Izvještavao je s nekoliko raznih ratišta

          OD LEGIJE STRANACA DO CRESKIH SUPOVA

Što o nama misli Poljak koji je branio Hrvatsku i ovdje ostao

Prokrijumčario se preko poljsko-njemačke granice, završio nakratko u Legiji stranaca, zapravo je htio ići u Nigeriju, no onda ga je put nanio prema Beogradu. Mogao je dotamo samo preko Zagreba, gdje je zaglavio na... 22 godine. Trzezbor Piekutowski poznaje novije hrvatske prilike vjerojatno bolje od većine Hrvata. Tavorio je po frontovima Domovinskog rata, a poslije živio od Zadra i Cresa do Bjelovara i Zagreba

Što se čovjeku treba dogoditi da se sa 23 godine zatekne u zemlji čiji jezik ne zna, u koju nije namjeravao doći, koju do maloprije nije znao niti raspoznati na zemljopisnoj karti i da u kratkom roku završi na frontu boreći se za neovisnost iste? Pretpostavljamo, nešto nevjerojatno. A nevjerojatno je riječ koja savršeno opisuje životni put Trzezbora Piekutowskog, među prijateljima poznatijeg kao Borek.

Bila je 1991. i prijatelj mu je upao u sobu s prijedlogom da se pridruže Legiji stranaca. Prešli su poljsko-njemačku granicu ilegalno, po noći, lunjali Berlinom, autostopirali do Strassbourga gdje su im časne sestre pokazale put do ureda za regrutiranje, pod uvjetom da putem zajedno pjevaju crkvene uspješnice. Sljedeća postaja – Marseille. Boreku Legija nije najbolje sjela. U razgovoru s dvojicom stasajućih hrvatskih legionara koji su razmišljali o povratku u domovinu s obzirom da se zakuhavao rat pobrkao je riječi croix i Croatie (križ, odnosno Hrvatska) pa je pomislio kako ovi žele pobjeći u neku misiju Crvenog križa. Njemu je pak to dalo ideju da ode u Nigeriju. Ipak, nedugo prije polaska broda iz Marseillesa, hrvatski dvojac mu je objasnio kako se na Balkanu sprema rat te da im se pridruži na prvoj liniji. Za to je trebalo izvaditi odgovarajuće papire, a jugoslavensko veleposlanstvo u Lyonu ga je uputilo u Beograd. Vlak je išao preko Mađarske i kroz Zagreb. Dalje je trebalo autobusom. Svećenik koji je također putovao u Hrvatsku objasnio je Boreku na tečnom francuskom o čemu se točno radi u sukobu naroda na prostoru ex-Jugoslavije te je ovaj odlučio ostati u Zagrebu.

Nećemo ulaziti u peripetije s fronta. Dovoljno je tek reći da se Boreku zgadila korupcija, spletkarenje i općenito način na koji je funkcionirala postrojba za strance u kojoj je zatekao. Vratio im je oružje i otišao. Ratni vihor ga je potom kao HOS-ovca, a onda i pripadnika 4. gardijske brigade vodio po čitavoj Hrvatskoj i Bosni. 'Počeo sam se baviti stvarima koje volim. Aktivizmom, elektronikom. Okružio sam se ljudima koji se bave prirodom i otkantao staru ekipu. Nisam mogao prihvatiti te teme i tu razinu razmišljanja', priča Borek koji je tada počeo odlaziti sam na Velebit po nekoliko mjeseci i pisati svoje buduće memoare.

Kako je naučio hrvatski? U rovovima, kaže Borek, i nastavlja: 'Pričao sam s ljudima, čitao knjige, rješavao križaljke, koristio jezik. Kada sam čuo neku riječ onda bih je odmah upotrijebio. Bio sam smiješan, ali bolje da se ljudi smiju nego plaču.'

Borek se u međuvremenu sasvim udomaćio u Hrvatskoj. Čak je i ozakonio sedmogodišnju vezu s jednom Zadrankom te nakon godinu dana prošao i obrnutim smjerom - do razvoda. Ono što mu je stvarno promijenilo život, bio je angažman na Cresu, u Istraživačko–edukacijskom centru za zaštitu prirode koji se bavi zaštitom bjeloglavih supova. Posao je dobio nakon što je nazvao Centar, ponudio svoju dobru volju i obavio razgovor s Goranom Sušićem. 14 godina poslije Centar se raspao, a hrvatske putešestvije zatekle su Boreka u Bjelovaru gdje je sina u predškolskoj dobi naučio ne samo latinicu već i glagoljicu. Nije sjedio besposlen, pokrenuo je firmu za dubinska čišćenja, neuspješno, pa sada uči svirati flautu i čeka bolje dane u iznajmljenom stanu u Gračanima.

Dvadesetdvogodišnji staž u Hrvatskoj priuštio je Boreku i ove zanimljive spoznaje: 'Hrvati su poprilično miran narod. Poljaci su prgavi. Ne treba im dugo da se zavade. Ovdje možeš proći kroz grad, a da ti nitko ništa ne dobacuje ili te pokuša opljačkati. Drugo, i Hrvati i Poljaci vole puno pričati, samo što to potonji rade na drugačiji način. Poljaci su užasno osjetljivi na psovke pa kada vam netko dobaci 'kurva' ili nešto slično, situacija može postati nasilna. Ovdje mi je trebalo neko vrijeme da se naviknem kako si ljudi psuju mater svakodnevno, ali... iz dragosti. Nitko se uopće ne ljuti na to.'

Prelazimo s mentaliteta na zemljopis i Borek počinje tiradu o Balkanu kao europskoj oazi ljepote, riznici kulturološkog blaga i prirode, te ne razumije kako se netko može skanjivati tog imena i sramiti se što je Balkanac. Nadalje, niti u jednom trenutku nije se osjetio diskriminiran, unatoč početnoj jezičnoj barijeri (hrvatski, nota bene, danas govori skoro savršeno, op. a.). Možda je tome pridonijela činjenica da su mu dvije djevojke bile kroatistice. 'Otpočetka sam bio primljen ekstremno pozitivno. Bio sam Poljak koji se došao boriti za Hrvatsku i sva su mi vrata bila otvorena. Zapravo, jedinih par neugodnosti koje sam doživio bilo je nakon rata, kada su me tu i tamo pitali zašto sam uopće dolazio u Hrvatsku, riječima da sam možda neki ratni profiter ili nešto slično.'

Godine su učinile svoje, pa tako Borek može danas reći kako se uopće ne osjeća kao stranac. Dapače, tek mu ponekad, kaže, kroz glavu iznenada proleti misao: 'Pa da, ja sam Poljak!' Identifikaciji se sigurno pridonijela entuzijastična percepcija hrvatskih ljepota: 'Ovo je zemlja tolikih predivnih raznolikosti na malom prostoru. Poljska je puno monolitnija. To se prije svega odražava u jeziku. Poljski je standardiziran i tom obliku sveprisutan. Dijalekti su skoro potpuno izgubili, a mlađa generacija više i ne zna za njih.'

Borek će na kraju reći kako mu se ovdje prije svega sviđa miran mentalitet unatoč činjenici da je zemlja vrlo diferencirana. Ipak, ima svoje pohvale i kritike: 'Odgovara mi mentalitet Rijeke. Doživio sam je kao svoj grad. Kad je vidim odmah mi je toplo u srcu. Ljudi nisu opterećeni politikom i religijom. To, s druge strane, ne mogu reći za jug. Južni mentalitet je koma.' Naš je Poljak nekoliko godina proveo u Zadru gdje mu je poseban dojam ostavio lokalni primitivizam, kao i zatucanost tradicionalnim normama. Kako dalje veli: 'Odnos prema ženama, strancima... Stalno ponavljaju kako su ovi ili oni prljavi, pogotovo to vrijedi za Purgere, a oni, Dalmatinci su, naprotiv, najčišći i najpametniji.' Druga stvar koja mu je boravak u Zadru učinila manje rajskim bio je svojevrsni vjerski fanatizam. Borek će tu odmah dodati da je u Hrvatskoj vjerski fanatizam puno blaži nego u Poljskoj. 'Kad u Hrvatskoj pričate s ljudima nominalno će vam možda reći da su katolici, ali zapravo imaju skroz drugi svjetonazor.'

Kako bilo, Borek se sjajno snašao u svojoj novoj domovini koju od milja zove 'Lijepa Naša Vaša', što vjerojatno ne vrijedi za pozamašan broj onih koji su se u njoj rodili.

140 ENGLEZA, 73 FRANCUZA...

 

 

Brojni stranci koji su se borili za Hrvatsku žele priznanja

 

 

Steve Gaunt
Steve Gaunt

Koliko se u Hrvatskoj borilo stranih dragovoljaca Domovinskog rata? Sveukupni broj boraca kreće se od 510 do 1000, ovisno o izvorima, piše Slobodna Dalmacija. Neki su u ratnu Hrvatsku došli zbog ideala, drugi zbog avanture, a navodno su tek manji dio među stranim braniteljima bili klasični plaćenici, tzv. psi rataU Ministarstvu obrane za Slobodnu su naveli da u njihovoj evidenciji ima 58 stranaca koji su poginuli ili se vode kao nestali: sedam Slovenaca, šest državljana Jugoslavije, dva Nijemca, dva Argentinca, dva Kosovljanina, po jedan Francuz, Crnogorac, Makedonac, Južnoafrikanac. Ostalih 35 državljani su Bosne i Hercegovine. No ti podaci se ne poklapaju s dokumentacijom povjesničara i Udruge stranih dragovoljaca Domovinskog rata. Steve Gaunt iz spomenute udruge, Britanac koji se borio za Hrvatsku, tvrdi da se u našoj zemlji borilo oko 650 stranaca (ne računajući državljane BiH), a na popisu našega ministarstva nisu zabilježene pogibije brojnih stranih dragovoljaca.
Branitelji upućeni u ovu problematiku za Slobodnu Dalmaciju su naveli kako se dio dragovoljaca nije ni htio registrirati ili ih namjerno nisu htjeli zapisati u hrvatske postrojbe. Dio se borio u HVO-u, a mnogi od njih borili su se najprije u Hrvatskoj, da bi prešli u BiH pomagati hrvatskim i bošnjačkim postrojbama.
'Dobar dio stranih dragovoljaca nije bio od prevelike borbene koristi, više su došli zbog avanturizma, no dosta njih je bio jako važan kotačić u svojim postrojbama. Neki su takvima postali bez iskustva, a neki su bogme imali fantastičnu vojnu karijeru i iskustvo prije Hrvatske', otkriva za Slobodnu povjesničar Tomislav Šulj, koji se već godinama bavi tematikom stranih dragovoljaca.
'Strani dragovoljci u većini slučajeva nisu ostvarili prava, jer nisu ni znali da imaju kojekakva prava, ili ih nisu pokušali ostvariti jer su otišli natrag u svoje zemlje. Smrti stranih dragovoljaca nisu uvijek bile dostojno obilježene, a za neke od stradalih ne znamo gdje su im tijela', kaže Steve Gaunt, o kojem je snimljen i dokumentarni film. On je, kaže, nakon što je vidio slike masakra iz Voćina na BBC-u odlučio doći u HV, a do tada je bio turistički radnik.

Gaunt, koji je nakon rata ostao živjeti u Vinkovcima, kaže da strani dragovoljci žele dobiti zasluge za sudjelovanje u stvaranju hrvatske države, dobiti zasluženo mjesto u hrvatskoj povijesti. Uz nečasne iznimke, za Hrvatsku se časno borilo dosta stranaca koji su nakon rata tretirani kao smeće, smatraju domaći branitelji.
Ističu kako im nitko s hrvatske strane nije zahvalio, već su otpravljeni doma bez ičega, a u matičnim zemljama su ih nazivali plaćenicima. Nepravdu danas pokušavaju ispraviti strani dragovoljci i njihovi hrvatski suborci.

Sjećanja Engleza Haydocka i Hutta

Steve Haydock napisao je knjigu ratnih sjećanja "Maybe tomorrow", a Simon Hutt svoju je nazvao "Paint - A boy soldier journey"

Priča Simona Hutta potpuno se razlikuje od Haydockove. Također je vrlo mlad pristupio britanskoj vojsci i ratovao je u Posavini, no to su jedine sličnosti. Knjiga „Putovanje dječaka-ratnika“ pisana je u potpuno drukčijoj formi, ne završava ratom, a i naslov sugerira osnovnu razliku. Hutt je rođen u svibnju 1973. u Nuneatonu, vojsci je pristupio sa 16, dok se u vrtlogu rata u BiH našao s nepunih 19 godina. Kao radijska potpora topništvu bio je dio britanskih snaga u Zaljevskom ratu 1991. godine. Avanturist nemirna duha i nejasnih idealističkih vizija, pobjegao je iz postrojbe kada se vratila u Europu te se vlakom iz Beča uputio prema Zagrebu. I Hutt je na kolodvoru naletio na stranca koji mu je objasnio da se veliki rat iz Hrvatske preselio u Posavinu. U listopadu 1992. isprva pristupa HOS-u u Domaljevcu, no zbog nedavna ubojstva zapovjednika HOS-a Stojana Vujnovića – Srbina ozračje je bilo teško, neugodno i Hutt se, zajedno s ostalih desetak stranaca, pridružio 106. brigadi HVO-a. Ironijom sudbine, njegov najbolji prijatelj Tony otišao je dan prije Huttova ranjavanja.

HOS Komletinci
HOS Komletinci

Andre ( Nederland)
Andre ( Nederland)
Gaston Besson ( France )
Gaston Besson ( France )
Nigel ( England )
Nigel ( England )
Ray Van der Linden ( Nederland )
Ray Van der Linden ( Nederland )
Toker ( England)
Toker ( England)
Erich ( France )
Erich ( France )
Homes ( Germany)
Homes ( Germany)
Paul ( England )
Paul ( England )
Steve Gaunt ( England)
Steve Gaunt ( England)
Frantz ( France )
Frantz ( France )
Jack Nicolai ( France )
Jack Nicolai ( France )
Philippe ( France )
Philippe ( France )
Nigel ( England )
Nigel ( England )
Paul
Paul

Od 456 stranih dragovoljaca koji su ratovali u Hrvatskoj, najviše ih je stiglo iz Engleske, ukupno 139.

Od njih 139 poginulo ih je 15, a ranjen je 21.

Iz Francuske je stiglo 69 dragovoljaca, 8 ih je poginulo, a 21 je ranjen.

Iz Njemačke je stiglo 55 dragovoljaca, poginulo ih je 15, a ranjeno ih je 10.

U Hrvatskoj se borilo i 27 boraca iz Nizozemske, 33 Mađara, 17 državljana SAD-a, 15 Australaca, 10 Austrijanaca, 7 Kanađana... Hrvatsku su branili strani dragovoljci iz ukupno 35 zemalja.

Engleska (139) = 15 poginulih , 21 ranjen
Njemacka (55) = 15 poginulih , 10 ranjenih
Francuska (69) = 8 poginulih , 21 ranjen
Nizozemska (27) = 2 poginulih , 2 ranjena
Madzarska (33) = 2 poginulih , 5 ranjena
Austrija (10) = 2 poginulih , 1 ranjen
Kanada (7) = 3 poginula
SAD (17) = 3 poginulia, 1 ranjenih
Svicarska (4) = 2 poginula
Belgija (4) = 1 poginuo, 2 ranjena
Australija (15) = 1 poginuo , 2 ranjena
Portugal (2) = 1 poginuo
Italija (7) = 2 poginula, 1 ranjen
Ukrajina (1) = 1 poginuo
Slovacka (4) = 1 poginuo , 1 ranjen
Irska (10) = 1 poginuo , 2 ranjena
Skotska (5) = 1 poginuo, 3 ranjena
Bugarska (2) = 1 poginuo
Danska (5) = 1 poginuo. 2 ranjena
Finska (3) = 2 ranjena
Cile (1) = 1 ranjen
Spanjolska (4) = 2 ranjenlih
Poljska (8) = 1 ranjen
Wales (4) = 1 ranjen
Švedska (3) = 1 ranjen
Gambija (1) = 1 poginuo
Zimbabwe (1) = 1 poginuo

 

gastonbesson@yahoo.com
USDDR Website : http://www.usddr.net
USDDR Forum : http://croatie.aceboard.fr
USDDR VDO's on Youtube : http://www.youtube.com/user/NastyGasty
USDDR Face Book account: http://www.facebook.com/group.php?gid=52899198685

Predstavljeni na ceremoniji ove godine biti ce: za sv.crkvu katolicku : Msgr. Tadija Pranjic : Zupnik i dekan Vinkovacki za predstavnike

Hrvatske vojske: - General Alija Siliak - HV - General-Bojnik Zeljko Glasnovic - HVO - Brigadir Bruno Zorica - " Zulu" - SPGS HV - Bojna Frankopan - Pukovnik " Matia "Mandic - HV Vukovarski Branitelj

za politicare: predstavnici iz gradskog poglavarstva i zupanije za predstavnike stranih dragovoljaca: Vise od 35 stranih dragovoljaca biti ce prisutno ove godine u vinkovcima kako bi odalo pocast svojim suborcima iz domovinskog rata sto je do sada najveci broj okupljenih nakon 14 godina.

9 francuza, 3 britanca, 2 nizozemca, 2 irca, 1 japanac, 2 danca, 2 njemca, 1 australac, 1 finac, 1 madjar,....

uz potporu gradjana grada vinkovaca i braniteljskih udruga O Stranim dragovoljcima:tko smo mi?

Dok je 20. stoljece odbrojavalo svoje posljednje godine, a komunisticka ideologija napokon propala, zemlje sto su pola stoljeca provele pod opresivnim diktaturama su isplivale na povrsinu ne bi li zauzele svoje zakonito mjesto u slobodnom svijetu. Hrvatska je bila jedna od tih zemalja; nacija i njeni ljudi su gajili neispunjeni san neovisnosti i slobode stoljecima. Iako je drugim istocno europskim zemljama taj osporavani san dosao, za hrvate I hrvatsku bijase potrebno jos godina muke i zrtve protiv diktature, jos uvijek ocajnicki vezivana za proslost. Hrvatski su gradovi i sela bili beskompromisno granatirani iz zraka, s kopna i mora. Hrvatska su religijska i kulturna obiljezja sistematski unistavana u pohodu i pokusaju stvaranja "Velike Srbije". Medjunarodna zajednica je to sve sutke gledala, ne ucinivsi ista da ispravi tu ociglednu vojnu nejednakost i bezobraznu Srpsku vojnu agresiju koja je napredovala prema Hrvatskoj i unutar Hrvatske, "cisteci" civilna podrucja i vojne objekte. Oni su te slike gledali sa televizije, slusali politicare kako govore o prekidima vatre dok su Srpske paravojne sile marsirale kroz Hrvatska mjesta. Zgrozeni nesposobnoscu i nemogucnoscu medjunarodne zajednice i vlastitih vlada da zaustave taj pokolj, pojedinci mnogih civiliziranih nacija su se digli i odgovorili na izazov, ignorirajuci politicke, ideoloske i kulturoloske razlike. Vecina su protestirali na ulicama svojih gradova, prikupljali sredstva I humanitarnu pomoc, a neki su otisli korak dalje; kao volonteri, boreci se za Hrvatsku, donijeli su sa sobom volju I hrabrost da se bore za tudju slobodu i da istu pokusaju osvojiti. Ti individualci su bili ujedinjeni zajednickom namjenom; sprecavanje ubojstava, silovanja i cijelokupnog unistavanja civilne imovine i kulturne bastine. Oni su se digli dok su njihove vlastite drzave okretale ledja. Ti individualci su postali znani kao Strani Dragovoljci. Prisutni na svakoj liniji obrane,Strani Dragovoljci su se nalazili na svih pet Hrvatskih frontova, kao i u prenapucenim Zagrebackim bolnicama. Oni su bili veliki moralni poticaj stanovnistvu, a njihova prisutnost u izmrcvarenim gradovima na liniji obrane je davala dodatnu snagu iscrpljenim braniteljima, davajuci im do znanja da Hrvatska ima svoje saveznike.Strani Dragovoljci su pomagali pri reorganizaciji obrambenih polozaja i ucvrscivanju rasutih jedinica. Borili su se kao pjesadija I poducavali vojnicke vjestine vojnicima koji su do prije nekoliko tjedana bili obicni civili. Za uzvrat strani dragovoljci su naucili jezik, primili gostoprimstvo i stekli uzajamno postovanje. Kada je Bosna postala sljedecom metom Jugoslavenske Armije i Srpskih paramilitarnih snaga Strani Dragovoljci su se zaputili juzno u ispomoc pri obrani svoje zemlje HVO-u (Hrvatskom Vijecu Obrane). Mnogi Strani dragovoljci su platili najskuplji zrtvu, poklonivsi svoje zivote. 51 Strani dragovoljac je ubijen u borbi, a njih 75 je ranjeno, sa 30% stopom ranjavanja. Njihova zrtva je potpomogla i bila dio pobjede za neovisnost i slobodu Hrvatske kroz svih pet godina rata. Od Vukovara do Prevlake! Jedna nacija, jedan narod, svi slobodni! USDDR -sto bi voljeli -voljeli bismo kada bi nam od strane drzavnih tjela bila priznata nasa prisutnost i zrtva koju smo dali tjekom domovinskog rata. -voljeli bismo i cijenili da hrvatska javnost cuje tko smo mi i da to prenesu i na sljedece generacije,jer ne zelimo da nas se zaboravi. -voljeli bismo i cijenili kada bi nam hrvatska administracija i ministarstvo pomoglo u prikupljanju izgubljene dokumentacije i u ostvarivanju statusa branitelja te prava na vojnu mirovinu za sve nase invalide. - voljeli bismo kada bi se postavio barem mali spomenik OVDJE u vinkovcima u cast 64 poginula,84 ranjena kao i u cast svim ostalim stranim dragovoljcima te u cast povijesti i zrtve Nadamo se da cete nam se moci pridruziti u Vinkovcima 17.studenog te nam pomoci i svojom nazocnoscu iskazati potporu stranim dragovoljcima. Unaprijed hvala .

Gaston Besson USDDR Predsjednik Ivana Kozarca ,20 32100 Vinkovci