HODOČAŠĆE POLITIČKIH UZNIKA I BOJOVNIKA DOMOVINSKIH RATOVA IZ ZADARSKE ŽUPANIJE -POSJET JAMI UMORENIH I BAČENIH U JAMU HRVATSKIH VOJAKA OD STRANE PARTIZANSKIH ZLIKOVACA 1943.G.

HODOČAŠĆE NA JAZOVKU 2009.G.

I ove godine Gospodnje 2009. na nadnevak 22. lipnja hodočastilo se na planinu Žumberak, na mjesto Jazovka, gdje je održano XX. jubilarno hodočašće u čast i sjećanje na stravičnu pogibiju oko 700 hrvatskih zarobljenika-vojaka, koje su partizanski zlikovci 1943. g., nakon što su ih prije toga stravično mučili, povezali sa žicom i žive pobacali u jamu.

Photobucket

I ako je bilo kišovito vrijeme koje je pratilo hodočasnike kroz cijeli put hodočašćenja Svetoj misi nazočilo je preko 2500 tisuća hodočasnika (državna komunistička glasila objavili su da je bilo samo nekoliko stotina).

Svetu misu zadušnicu, uz još 4 svećenika, predvodio je zagrebački pomoćni biskup mons. Valentin Pozaić. U svojoj nadahnutoj propovijedi mons. Valentin Pozaić oštro je osudio ove i sve druge zločine počinjene nad nedužnim ljudima tijekom Drugog svjetskog rata i poslije njega.

Hodočasnicima se obratio i predstavnik muslimanskog vjerskog obreda imam Idriz Bešlić iz Gunje, kojeg svake godine vidimo na svim ovakvim svetim obredima i mjestima gdje su sa Hrvatima mučeničkom smrću stradavali i Hrvati muslimanske vjeroispovijesti.I on je, u nešto kraćem govoru, govorio o partizanskim zločinima kao nečemu što zdravi razum ne može poimati, a kamoli razumjeti. Posebno je napomenuo da su muslimani u Drugom svjetskom ratu zajednički, sa braćom Hrvatima katoličke vjere, rame uz rame, borili se za zajedničku im Domovinu Hrvatsku, pa su tako zajednički i ginuli sa braćom katolicima. Stoga nam je i danas sveta dužnost da zajednički baštinimo to vrijeme, na kraju je naglasio efendija Idriz Bešlić – zašto je bio posebno pljeskom pozdravljen od nazočnih.

Dok ovo pišem prisjećam se tog vremena, jer sam i sam bio sudionik tog vremena i zahvaljujući dragom Bogu preživio sve strahote rata i poslije ratne torture po komunističkim partizanskim uzama i tzv. prividnoj slobodi. Zato mi je tim draže kada još i danas vidim ponekog visokog muslimanskog dostojanstvenika koji skupa sa katolicima odaje počast hrvatskim mučenicima. Bilo bi mi još draže kada bi vidio u većem broju i preživjelu braću muslimane i njihove sljedbenike da dolaze na hodočašća. Nažalost, svake godine vidim ih sve manje, što nas sve obvezuje da radimo na tom zbližavanju.

Nakon završetka misnog slavlja, predsjednik i organizator Spomen pohoda Jazovki gospodin Boris Prebeg pročitao je Zahtjev upućen prema Hrvatskoj vladi i Saboru, od kojih se traži da se bez odlaganja pristupi odmah otkopavanju svih jama gdje su pobacani hrvatski mučenici, kako u RH Hrvatskoj tako i susjednim zemljama - Sloveniji i BiH.

Zahtjev u pisanom obliku prenosimo u cijelosti kako slijedi:

aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

„SPOMEN-POHOD JAZOVKA 2009. I ZAHTJEV

HRVATSKOMU (DRŽAVNOMU) SABORU I VLADI

Poštovani! Svakoga 22. lipnja s Jazovke poručujemo: Slovenija nema mirna sna, jer sva počiva na razmjerno najvećemu svjetskome grobištu pa unatoč svojim protuhrvatskim graničnim prohtjevima svjedoči o genocidnim pokoljima, o mučenicima, poglavito Hrvatima. Stoga Slovenija odkriva sebi, Hrvatskoj i Europi sve nova i nova strahotna množtvena stratišta i grobišta žrtava jugokomunističkoga nakonratnoga terora god. 1945. Zatrpan i zatvoren rudnik Sv. Barbara u selu Huda Jama kod Laškoga jedno je množtveno stratište i grobište od 1.500 (tisuću i petsto!) popisanih, a čak ih je 600 (šest stotina!) u Sloveniji! I uviek su žrtve jedino ili poglavito Hrvati, razoružani pa titoističkim ubojicama izručeni ustaše i domobrani, branitelji tadašnje hrvatske države, i s njima hrvatski puk, nevojnici, žene i djeca. Jednake žrtve bijahu i Hrvati ranjenici u bolnicama, domoljubna mladež u školama, častni ljudi u svojim domovima, svećenici, bogoslovi, redovnice hrvatske Crkve. Iztičemo, ubijahu ih Titovi partizani nakon rata, dakle u doba mira, bez ikakva suda, i to na zvjerski način.

Malobrojne su preživjele s dobro nam znanih Križnih putova hrvatskoga naroda nastavili progoniti, mučiti, osuđivati, ubijati u jugokomunističkoj Jugoslaviji do god. 1990., a u jugočetničkome ratu od '91. do '95. htjedoše dovršiti genocidnu '45., ali unatoč opetovanim jezivim pokoljima ne uspjedoše slomiti Hrvatsku, jer hrvatski dragovoljci branitelji pa Hrvatska vojska svojim Obranbeno-osloboditeljskim ratom - koji se naziva Domovinskim -spasiše i oslobodiše ostatke ostataka poviestne Domovine, t.j. Republiku Hrvatsku i djelomice Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Stoga vas od obveze na istinu i pravdu, gospodo ili drugovi politički predvodnici RH, ne mogu osloboditi nikakvi ministarski vienci položeni pri rovu Sv. Barbara, kao ni oni pri Teznu, ako nastavite prikrivati titoistička genocidna zločinstva. A prikrivate ih, što moramo zaključiti, kada se - primjerice - od lipnja/srpnja 2008. ne očitujete na upite i zahtjeve Zdruga JAZOVKA, sročene u dopisu „Provedba Odluke ili Rezolucije Vieča Europe (od 25.1.2006.) te Izjave ili Deklaracije Hrvatskoga sabora (od 30. lipnja 2006.)". Vienci nisu dostatni! Zato vas opet pozivamo:

1. Uklonite naslieđe jugokomunističkoga totalitarnoga sustava! Osudite politikom i sudbenim odlukama jugokomunistička zlodjela! Zahtieva to naposljedku i Europa, koju inače u svemu pokorno sliedite.

2. Osudite zločinački sustav i svjetonazor, a posmrtnim postupkom imenujte izravne krvnike i vratite svaku čast i pravo žrtvama!

Uklonite svaki spomen Tita, navodnoga Josipa Broza, poglavice svih zločinstava jugokomunističkih! Uklonite ga s trgova, ulica, cesta, prilaza i sa svega u Hrvatskoj, počevši od zagrebačkoga Kazalištnoga trga obezčašćena imenom krvoloka s ljestvice desetorice najgroznijih zločinaca svjetske poviesti!

4. Očistite Ustav RH od avnojsko-zavnoških neistina! U osnovama Ustava priznajte, da je Republiku Hrvatsku oslobodio i uzpostavio Obranbeno-osloboditeljski rat ili Domovinski rat, a nisu Titovi partizani, nije Avnoj i nije Zavnoh!

- To priznajte, jer je Hrvatska obstala i slobodna hrvatska Država uzkrsnula na devetsto ljetnoj težnji za slobodom hrvatskoga naroda zarobljena u carstvima onodobnih vladavinskih sustava!

- To priznajte, jer veličanstvena postignuća hrvatskog Obranbeno-osloboditeljskoga ili Domovinskoga rata potvrđuju vječan smisao bezkrajnih muka i žrtava devetstoljetnoga boja za obstanak, počev od ivanovskih vitežkih redovnika pa Zrinskih i Frankopana do branitelja Nezavisne Države Hrvatske, Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine!

- To priznajte, jer je na muci Hrvata poratnih žrtava od god. 1945. nadalje Hrvatska uzkrsnula po Daru Božjem u trajnom odporu Hrvata političkih uznika do 1990. pa u dragovoljcima braniteljima Obranbeno-osloboditeljskoga rata od f91. do '95., koji sebe davahu i daju, da obstane Dom!

- To priznajte, jer je Obranbeno-osloboditeljski ili Domovinski rat jedino pomirbeno i svakoj časti prihvatljivo izvorište državnosti Republike Hrvatske, pa ga stoga mora tako vrjednovati ubuduće nekrivotvoren Ustav RH, kakav ovime zahtievamo u ime Istine i Pravde!

- To priznajte, jer se hrvatski tzv, antifašisti, t.j. komunistički partizani, njihov Avnoj, Zavnoh i nikakvi jugo-partizanski ustroji nisu borili za antifašističku slobodnu Hrvatsku, nego za genocidnu srbokomunističku Jugoslaviju i za smrt svake hrvatske slobode i države!

- To naposljedku priznajte, jer danas, 22. lipnja, u Brezovici kod Siska politički vrh Republike Hrvatske opet krivotvori poviestnu istinu slaveći četničko-komunistički ustanak od 22. lipnja 1941., kada tzv. antifašisti započeše množtveno ubijati hrvatsku slobodu, da sve groznije nastave do god. 1945. i nakonratnih genocidnih vrhunaca!

- Priznajte naposljedku, da je u toj šumi Brezovici grobište Hrvata mučenika, njih preko šest tisuća (!), koje su tzv. antifašisti zvjerski poubijali god. 1945., i to nakon rata! Priznajte naposljedku, da mučenike ove Jazovke i svih Jazovka politički vrh Republike Hrvatske danas u Brezovici opet ubija!

+ + +

Ovaj Zahtjev prosljeđujemo i Crkvi u Hrvata - Crkvi mučenika poput bi. kardinala Stepinca - na pozor i skrb. S vjerom u Crkvu, koju titoistički zlodusi zvjerski ubijahu doista šeststo šestdeset i šest (666!) puta, ištemo duhovnu zaštitu i podporu, jer smo na djelu za istinu i pravdu, te - povrh svega - za obće Dobro!

Za hodočasnike Spomen pohoda – i za HOZ – Hrvatski Obredni Zdrug Jazovka

Boris Prebeg, predsjednik Zdruga

U Jazovki, 22. lipnja 2009.g.“

Photobucket

U povratku sa hodočašća slušali smo radio vijesti o jednom drugom hodočašću – hodočašću zlikovaca koji nadnevak 22. lipnja obilježavaju kao svoj dan ustanka tzv. naroda hrvatske koji se je, tobože 1941.g. pobunio i krenuo u šumu boriti se protiv nenarodnog režima NDH. Odmah da kažemo, oni to tako danas obznanjuju svekoliku hrvatsku javnost, a ustvari, radi se o tome, a to je i prava istina, da su se 1941. godine pobunili jedan veći dio hrvatskih pravoslavaca ili ti tzv. Srba u Hrvatskoj protiv legalne i suverene Nezavisne Države Hrvatske, koju nisu htjeli priznati kao svoju domovinu, već su tražili da sačuvaju monarhističku Jugoslaviju, gdje su se Srbi ponašali kao okupatori svih naroda u toj zajednici. Dakako da im tim zahtjevima nije udovoljeno, pa je moralo doći i do građanskog rata. Dakle, borbe tzv. Srba protiv Hrvata na cijelom teritoriju povijesne tadašnje Hrvatske.

Budući se u Hrvatskoj nalazio i poveći broj komunista Hrvata, kojima nije bilo mjesta u strukturi poimanja nacionalni vrijednosti, jer Bože moj, oni su internacionalisti, našli su svoju šansu među tzv. Srbima pobunjenicima i sa zamijenjenim imenima- hrvatskih u srpska borili su se kroz cijeli rat protiv svoje braće Hrvata. Dakle, nije to bio nikakav antifašističi rat, već građanski rat u kojemu su Hrvati branili već utemeljenu i međunarodno priznatu Nezavisnu Državu Hrvatsku, a hrvatski pravoslavci i pridruženi im neki hrvatski odmetnici (domobrani) stvarali su novi poredak – komunistički poredak, što im je, zahvaljujući padu sila osovine i pošlo za rukom. Naime, na Prvim poslijeratnim izborima 1946.g. prevarom su komunisti-partizani došli na vlast. Nakon toga, što već znamo, komunisti su uveli jednostranačje - diktaturu proletarijata.

Iz svega ovoga, što gore rekosmo, moglo bi se zaključiti, da Hrvati sve svoje državotvorne bitke, kroz povijest za nezavisnost, gubili su, uglavnome, izdajom i veleizdajom njenih intelektualnih skupina i pojedinaca. Ništa bolju sliku nemamo ni danas.Poraženi, ili samo formalno poraženi, komunisti opet preko i najviših državnih dužnosnika traže ponovno ujedinjenje sa bivšom Jugoslavijom ili ti nekom drugom asocijacijom, zvanom Zapadni Balkan ili ti Balkanska Džamahirija, svejedno je.

Glavni predvodnik je poznat, a on se i ne skriva, zove se Stevan Ujdurović, alijas Stjepan Mesić. U stopu ga slijede svi reciklirani bivši komunisti i premijer Sanader.

Zaključimo, dakle, rat za samostalnost i nezavisnost Nezavisne Države Hrvatske još nije završen. Dapače, intevizirao se do te mjere gde se je stvorila takva psihološka klima, među svekolikim hrvatskim pučanstvom - ljudi u strahu od sutrašnjice otvoreno pitaju: tko smo, gdje smo, kuda idemo, tko sa nama vlada, zašto smo se borili itd.itd..?

Odgovor je samo jedan – Veleizdaja!

Tražimo nove izbore, promjenu ustava i lustraciju starih komunističkih kadrova!

Ivo Matanović,urednik portala www.hrvatskipolitickiuznici.hr i

zamjenik predsjednika Zdruga udruga Hrvatskih političkih uznika RH i inozemstva.