Kratka reportaza iz Melbourna

Moj susret sa Ustašama

Prije skoro pet mjeseci sam upoznao grupu Hrvata koji su me prevezli iz Canberre, gdje se odrzavao skup potpore nasim generalima Markacu I Gotovini a zbog cega se prosvjedovalo zbog presuda haaskog tribunala, do Melbournea. Tokom puta (osam sati voznje) decki mi nisu dozvolili platiti niti kavu a niti potrositi niti jedan dolar sto mi nije bilo bas tako drago. Gdje god smo stajali radi odmora oni su placali I brinuli o svemu kao I to da nam ne bude dosadno a za to su bili “zaduzeni” Ivica Cencar I Marko Bulic (kenguri su preskakali ograde I po 8 metara visoke).

Prije kratkog vremena sam se vratio ponovo u Melbourne pa sam nazvao Djuru Fishera te ga zamolio da okupi decke I da malo proslavimo ali ovaj puta na moj racun,jer svih ovih cetiri – pet  mjeseci me mucilo sto im se nisam oduzio za gostoprimstvo.

Kad sam dosao u kucu Djure I njegove supruge Mire tamo je vec bio dobri covjek Ivica Cencar koji svojim salama opet nije dao da dotaknemo ozbiljne teme. Kad je Marko Bulic dosao ,svi zajedno smo sa mojim “novim” Jeepom Cherokieejem se odvezli do restorana nogometnog kluba The Melbourne Knights na veceru. Medjutim, ponovo veceru decki ne dozvoljavaju da platim nego to oni cine. Jedino se mozemo posvadjati. Uspio sam poslije donijeti pice I mezu sto nije ostalo bez kritike sa njihove strane. Tu smo ostali do kasno u noc. Decki su me upoznavali sa prisutnima a gospodja Djopa mi je sinoc I “sluzbeno” zazeljela dobrodoslicu na njenom radiju.

Na povratku Djurinoj kuci primjetio sam da mi svjetlo na kontrolnoj ploci ne radi pa mi je bilo malo nezgodno voziti jer nisam vidio kojom se brzinom krecemo. Vec prije su oni odlucili da ostanem spavati kod Djure a bijega nije bilo.

Drugi dan, u subotu ujutro, saznajem da je Djuro dugogodisnji aktivni politicki emigrant I clan HSP-a (nekadasnji predsjednik) ali onog izvornog koji trenutno ne postoji u Hrvatskoj. Pregledavam I odabirem zanimljive dokumente koji mogu posluziti za daljnju obradu I objavljivanje.

Kod njega dolazi Mile Jerkovic,njegov prijetelj I suradnik, radi upoznavanja I eventualne suradnje. Mile slusa, malo govori I promatra. U medjuvremenu dolazi I Cancar….

Poslije razgovora sa Jerkovicem odlazimo Cancar,Djuro I ja na rucak u Hrvatski Dom u Footscray u restoran Katarina Zrinski .  Velika I uredna zgrada  sa velikim parkingom. Ulazimo u predvorje I ja krenem prema velikim hrastovim vratima koje vode u restoran. Primjetim da su Cancar I Djuro zastali I da su se okrenuli na lijevu stranu I prekrizili. Pomislio sam da je mozda kip Isusa ili Djevice Marije pa se I ja okrenem sa namjerom da se prekrizim. Medjutim , umjesto Isusa na moje iznenadjenje vidim poprsje dr Ante Pavelica koji su mnogi htjeli ukloniti sa tog mjesta a svi politicari I visoki crkveni sluzbenici su izbjegavali doci u Dom radi toga.

Rucak prosao uz ugodnu atmosferu I ukusnu hranu,nova upoznavanja…….

Vracamo se Djurinoj kuci a tamo vec ceka Marko Bulic sa automehanicarskim alatom kako bi nasao kvar na mom jeepu. Tada saznajem da je Marko vlasnik automehanicarske radnje. Popravio je svjetlo na kontrolnoj ploci I neke druge stvari za koje nisam niti znao da ne rade a da je kojim slucajem  bio tezi kvar,utiska sam  da bi mi poklonili neko auto. Sreca moja pa su samo osiguraci. Ne bi mogao izdrzati jos nesto besplatno.

Uvece nas je ugostio u svojoj kuci Marko gdje smo ostali do kasno u noc. Kod Djurine kuce gospodja Mira spremila veceru a mi htjeli ili ne moramo jesti. Tako je I ujutro. U zadnja tri mjeseca sam uspio skinuti 18 kg ali u ovih dva dana imam osjecaj  da sam ih ponovo dobio nazad.

U nedjelju odlazimo na piknik. Pecena jagnjetina I cevapi,hladno pivo,….. Tu upoznajem Hrvata muslimana Muriju (velika uvreda za Muriju ako netko kaze drugacije), Tomu Hrvojevica,predsjednika Hrvatskog Doma Antu Jurica I jos neke druge. U razgovoru sa njima vidim da su upuceni u situaciju u Hrvatskoj I da pomno prate sva zbivanja.Zele ujedinjenje pravaskih i domoljubnih stranaka. Znaju za Lijepa Nasa domovina Hrvatska web stranicu te za Dragovoljac I druge domoljubne stranice. Znaju I za necasne radnje HDZ-a  I neslogu medju hrvatskim jalom koji sebe nazivaju domoljubima (hrvatski jal je moj dodatak). Znaju I kako kazu “za sada samo prate zbivanja”.

Ali ono sto nisu rekli I izraz na njihovim licima me raduje a da sam mogao ili se sjetio  snimiti zabrinulo bi mnoge jer stari plamen jos gori.   Nisam dugo vidio na jednom mjestu vise ljudi koji realno promatraju I razmatraju zbivanja bez favoriziranja. Jesu li to Ustase o kojima sam slusao  ili pravasi ili jednostavno Hrvati? Sto god da jesu skidam kapu I pozdravljam. Poslije petnaest godina u Americi I sada u Australiji to je prvi put da vidim Ustase uzivo. I nema straha. Mole se Bogu,pomazu jedni drugima I vole Hrvatsku I svoj narod. Ne plasite djecu sa Ustasama. Budite ponosni kao sto sam I ja danas ponosan.

Hrvatima je nametnuta kolektivna krivnja I izapran mozak komunistickom propagandom.  Dijaspora je ciljano obezglavljena preko HDZ-ovskih placenika ukljucujuci I  dio svecenika. Ali nikad se ne zna kad se moze stari plamen ponovo raspaliti. A ako se to dogodi tesko ce biti ugasiti ga prije nego zadaca bude izvrsena. I do sada sam pisao na osnovu cinjenica pa tako je I ovaj put a vrijeme ce pokazati je li to tako ili ne. Do tada ugodan san svim komunistima,udbasima,kosovcima,samozvanim domoljubima i onima koji to zaista jesu. Ugodan san do jednog jutra ………………


Melbourne,12.12.2011
Ivica Grgic