Sud utvrdio: Pozdrav

"Za dom spremni"

je stari hrvatski pozdrav

Za dom spremni! je hrvatski pozdrav. Evo kako je povijesno nastao.
Godine 1566. Nikola Šubić Zrinski brani Siget od najezde daleko brojnijih Turaka. Nakon dugotrajnih borbi i dugačke opsade, umjesto da se predaju krenuli su u posljednji juriš i zadali Turcima ogromne gubitke. Nikola Šubić Zrinski uzviknuo je "Za dom sad u boj!"
Sudeći prema povijesnom romanu hrvatskog književnika Josipa Eugena Tomića, koji je objavio 1894. godine,[1] poklič "Za dom" je bio u uporabi najmanje te godine, dok pak radnja samog romana Za kralja - za dom odvija se od 1756. do 1790., znači u 18. stoljeću![2]
Nekih 250 do 300 godina poslije Zrinskog, ban Josip Jelačić koristi sličan pozdrav za motivaciju vojnika i naroda. Kada bi išli u bitku, ban bi uzviknuo "Za dom!" a vojska bi odgovarala "Spremni umrijeti!"
Opera Nikola Šubić Zrinski sadrži u sebi domoljubnu pjesmu U boj, u boj u kojoj je bio i poklič "Za dom!".
Pozdrav "Za poglavnika i dom spremni" ustaše su rabili kao službeni u doba NDH. Iz tog razloga pozdrav "Za dom spremni" se često poistovjećuje s njima i tumači kao njihov "izum". Nakon Drugog svjetskog rata za vrijeme jugokomunističke vladavine je ozloglašen kao ekvivalent nacističkog "Sieg Heil". Ustaški pozdrav je bio "Za Poglavnika i dom - Spremni"! Izbacivanjem "poglavnika" jasno se distanciralo od ustaša i NDH.

Prekršajni sud u Kninu odbacio je ovih dana prijavu policije, zbog nošenja i prodaje suvenira s natpisom

"Za dom spremni",

kao neutemeljenu

Riječ je naime o prijavi policije protiv obrtnika Jakova Markovića koji je 05. kolovoza 2011. u Čavoglavama izložio i prodavao suvenire s natpisom "Za dom spremni". Međutim, odlukom Prekršajnog suda u Kninu od 22. prosinca 2011. ova je prijava odbačena kao neutemeljena. U obrazloženju presude navodi se da je "pozdrav "Za dom spremni" poznat kroz cijelu hrvatsku povijest još od vremena Šubića i Zrinskog te da time ne predstavlja nikakvo tzv. ustaško obilježje kako mu se vjerojatno stavlja u teret".

Da je riječ o povijesnim činjenicama govore i slijedeći dokazi. Godine 1566. Nikola Šubić Zrinski brani Siget od najezde daleko brojnijih Turaka. Nakon dugotrajnih borbi i opsade, umjesto da se predaju krenuli su u posljednji juriš i zadali Turcima ogromne gubitke. Nikola Šubić Zrinski uzviknuo je "Za dom sad u boj!" Nekih 250 do 300 godina kasnije, ban Josip Jelačić koristi sličan pozdrav za motivaciju vojnika i naroda. Kada bi išli u bitku, ban bi uzviknuo "Za dom!" a vojska bi odgovarala "Spremni umrijeti!" Opera Nikola Šubić Zrinski, naime, sadrži u sebi domoljubnu pjesmu U boj, u boj u kojoj je bio i poklič "Za dom!". Međutim, očito je kako čitava stvar neće biti okončana ovom sudskom presudom, što bi bio slučaj u svakoj pravnoj državi.

Sasvim je izvjesno kako će nakon presude uslijediti javni istupi tzv. građanskih udruga koje sustavno nastoje čitavu hrvatsku povijest proglasiti ustaškom, pokušavajući tako kompromitirati hrvatski narod i svaku Hrvatsku Državu. Međutim, u tom slučaju uz zahtjev za poništenjem ove presude i zabranom Thompsonove skladbe Čavoglave, na čemu stalno ustrajavaju, očito će morati zahtjevati i zabranu opere Nikola Šubić Zrinski.


Na presudu je reagirao Hrvatski helsinški odbor koji navedena presuda ne čudi 's obzirom na stanje u hrvatskom društvu': 'Kako je moguće da bilo koji sud u Hrvatskoj donese drukčiju presudu kada cijelo društvo, sve institucije vlasti ne samo da toleriraju masovno skandiranje 'Za dom spremni' na sportskim natjecanjima pogotovo na nogometnim utakmicama, nego se od toga ne nastoje, barem riječima i djelom ograditi?' Zaključuju da je 'Za dom spremni' službeni pozdrav Pavelićevog fašističkog režima.

Napokon jedna pametna presuda