Grb

Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb u obliku štita dvostruko podijeljen vodoravno i okomito u dvadesetpet crvenih i bijelih (srebrnih) polja. tako da je prvo polje u gornjem lijevom kutu štita crvene boje. Iznad štita se nalazi kruna sa pet šiljaka koja se u blagom luku spaja sa lijevim i desnim gornjim dijelom štita. U krunu je smješteno pet manjih štitova s povijesnim hrvatskim grbovima koji su poredjani od lijeve na desnu stranu štita u ovom redu: najstariji poznati grb Hrvatske, grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije. Izvornik grba Republike Hrvatske čuva se u Saboru Republike Hrvatske i prema njemu se oblikuju grbovi.

Zastava

Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave s grbom Republike Hrvatske u sredini. Omjer širine i dužine zastave je 1 : 2. Boje zastave su položene vodoravno i to ovim redom s gornje strane: crvena, bijela i plava. Svaka boja čini jednu trećinu širine zastave. Grb Republike Hrvstske je smješten u sredini zastave tako da gornji dio grba (kruna) zalazi u crveno polje zastave, a donji dio grba zalazi u plavo polje zastave. Središnja točka grba poklapa se s točkom u kojoj se sijeku dijagonale zastave.

Himna

Himna Republike Hrvatske je "Lijepa naša domovino". Autor teksta je Antun pl. Mihanović. Pjesma je prvi put tiskana u Danici 1835. godine pod naslovom "Horvatska domovina". Uglazbio je Josip Runjanin kao kadet u Glini 1846. godine, a njegov napjev, prema predaji, prvi je harmonizirao i notirao V. Lichtenegger 1861. godine. Prvi put je pjevana kao hrvatska himna pod naslovom "Lijepa naša" prigodom izložbe Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva 1891. godine

Himna Republike Hrvatske

 

"Lijepa naša domovino"

"Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
da bi vazda sretna bila!

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!


Teci Dravo, Savo teci,
Nit' ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.


Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!"
Lijepa naša domovino

velika slika

 

Povratak na vrh stranice

"Lijepa naša" dobila je status himne Ustavom Republike Hrvatske iz 1990. godine.
Tekst joj i skladba imaju višestoljetnu i zanimljivu povijest, koja seže do 1835. godine. Te je godine Antun Mihanović u "Danici objavio pjesmu "Horvatska domovina". "Horvatska domovina" pojavljuje se uglazbljena 1840-ih. Pouzdano se zna samo da joj je prve četiri kitice 1848. uglazbio Josip Runjanin. Prvi zapis izvornog napjeva notama je zabilježio 1861. godine pjevački pedagog Vatroslav Lichtenegger koji je ujedno priredio i skladbu za muški četveropjev. Popijevka se pod nazivom „Lijepa naša domovino“ prvi put spominje tek 1864. godine, a krajem stoljeća taj je naslov u potpunosti zamijenio originalni naziv pjesme Antuna Mihanovića "Horvatska domovina".
Tijekom 19. stoljeća "Lijepa naša" pjevala se u svečanim prilikama kao jedna od mnogih narodnih popijevki, a prvi je put kao hrvatska himna, iako službeno nije imala taj status, izvedena prigodom izložbe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva u Zagrebu 1891. godine.
Radi njezine iznimne popularnosti u narodu, Savez hrvatskih pjevačkih društava 1907. godine obratio se ondašnjem Saboru inicijativom da se "Lijepa naša" ozakoni kao državna himna. Iako ta inicijativa nije postigla uspjeh, "Lijepa naša" postala je neslužbena hrvatska himna koja se izvodila u svečanim prilikama prije, između, ali i nakon dva svjetska rata. Po prvi put službeni status "Lijepa naša" dobila je 29. veljače 1972., kada je proglašena službenom himnom Hrvatske.
Ustavom Republike Hrvatske iz 1990. godine pjesma je dobila status himne samostalne Hrvatske   

Blagdani u Hrvatskoj

1. 1.      NOVA GODINA
6. 1.      SVETA 3 KRALJA
12. 4.    USKRS
13. 4.    USKRSNI PONEDJELJAK
1. 5.      PRAZNIK RADA
7. 6.      TIJELOVO
22. 6.     DAN ANTIFAŠISTIČKE BORBE
25. 6.     DAN DRŽAVNOSTI
5. 8.       DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI
15. 8.     VELIKA GOSPA
8. 10.     DAN NEZAVISNOSTI
1. 11.     SVI SVETI
25. 12.   BOŽIĆ
26. 12.   SVETI STJEPAN

 
   

O Hrvatskoj - opći podaci

Zemljopisni položaj:
Hrvatska se prostire od krajnjih istočnih rubova Alpa na sjeverozapadu do Panonske nizine i obala Dunava na istoku, središnji joj dio prekriva planinski masiv Dinare, a južni završava na obali Jadranskog mora.

Površina:
Kopneni dio iznosi 56.594 km2, a površina teritorijalnog mora 31.067 km2.

Naseljenost:
4.437.460 stanovnika

Nacionalni sastav:

Većinu stanovništva čine Hrvati, a najbrojnije su manjine Srbi, Bošnjaci, Slovenci, Mađari, Česi, Talijani i Albanci.

Državno uređenje:

Hrvatska je višestranačka parlamentarna republika.

Glavni grad:
Zagreb (779.145 stanovnika) - gospodarsko, prometno, kulturno i akademsko središte zemlje.

Dužina morske obale:
5.835,3 km, od toga 4.058 km obale otoka, hridi i grebena.

Broj otoka, hridi i grebena:
1.244. Najveći su otoci Krk i Cres; nastanjenih je otoka 47.

Najveći vrh:
Dinara 1.831 m/nm

Klima:
U Hrvatskoj postoje tri klimatske zone: u unutrašnjosti prevladava umjereno topla kišna klima, na najvišim vrhuncima snježna šumska klima, a uzduž jadranske obale ugodna mediteranska klima s mnogo sunčanih dana; ljeta su suha i vruća, zime blage i vlažne. Prosječna temperatura u unutrašnjosti: siječanj od 2 do 0 °C i nešto niže na najvećim nadmorskim visinama, kolovoz oko 20 °C te oko 12 °C na najvišim vrhuncima. Prosječna temperatura u primorju: siječanj od 5 do 9 °C, kolovoz od 22 do 25 °C; temperatura mora zimi je 12 °C, a ljeti oko 25 °C.

Novac:
Službena valuta u Hrvatskoj je kuna (1 kuna = 100 lipa). Strana valuta mijenja se u bankama, mjenjačnicama, poštanskim uredima i u većini turističkih agencija, hotela i kampova. Kreditne kartice (Eurocard/Mastercard, Visa, American Express i Diners) primaju se u gotovo svim hotelima, marinama, restoranima i trgovinama te na bankomatima.

U Hrvatskoj ima 8 nacionalnih parkova:

   1. Brijuni
   2. Kornati
   3. Krka
   4. Mljet
   5. Paklenica
   6. Plitvička jezera
   7. Risnjak
   8. Sjeverni Velebit

Parkovi prirode u Republici Hrvatskoj:

    * Biokovo
    * Kopački rit
    * Lonjsko polje
    * Medvednica
    * Papuk
    * Telašćica
    * Velebit
    * Vransko jezero
    * Učka
    * Žumberak - Samoborsko gorje
    * Lastovsko otočje   

   

Hrvatska je podijeljena na 20 županija i grad Zagreb, koji ima status županije:

   1. Zagrebačka
   2. Krapinsko-zagorska
   3. Sisačko-moslavačka
   4. Karlovačka
   5. Varaždinska
   6. Koprivničko-križevačka
   7. Bjelovarsko-bilogorska
   8. Primorsko-goranska
   9. Ličko-senjska
  10. Virovitičko-podravska
  11. Požeško-slavonska
  12. Brodsko-posavska
  13. Zadarska
  14. Osječko-baranjska
  15. Šibensko-kninska
  16. Vukovarsko-srijemska
  17. Splitsko-dalmatinska
  18. Istarska
  19. Dubrovačko-neretvanska
  20. Međimurska
  21. Grad Zagreb
   

 POVIJEST HRVATSKE

Hrvatske zemlje prije 7. stoljeća


Hrvati i drugi Slaveni stigli su u današnju Hrvatsku i Bosnu u 7. stoljeću. Hrvati su osnovali nekoliko kneževina: Posavsku Hrvatsku na sjeveru i Primorsku Hrvatsku na jugu i zapadu (u literaturi se također može naići na izraze Panonska Hrvatska i Dalmatinska Hrvatska). Te dvije su nazivane Bijelom Hrvatskom. Jugoistočno od njih, nalazile su se četiri državice: Neretvanska kneževina ili Paganija, Zahumlje, Travunja i Duklja. Skupni naziv za njih je bio Crvena Hrvatska. Stanovništvo su im bili Hrvati, a od dukljanskog stanovništva je u procesu oblikovanja nacija nastao današnji crnogorski narod.

Srednjovjekovna hrvatska država


Hrvati su pokrštavani iz dvaju pravaca: sa strane Franaka (na sjeveru i zapadu) i sa strane Bizanta (na jugu i istoku). Velikim dijelom je pokrštavanje Hrvata završilo u 9. stoljeću, ali neka područja (Neretvanska kneževina, primjerice) su još četiri stoljeća zadržala poganska vjerovanja, o čemu svjedoče sačuvani nazivi za poganska božanstva, najčešće u zemljopisnim nazivima (brdo Perun kod Splita, primjerice). Prvi autohtoni hrvatski vladar kojeg je priznao papa bio je knez Branimir, koga je papa Ivan VIII. nazvao dux Chroatorum 879. godine.

Hrvatska tijekom vladavine kralja TomislavaPrvi kralj Hrvatske, Tomislav iz loze Trpimirovića, okrunjen je 925. godine. Tomislav, rex Chroatorum, ujedinio je Posavsku i Primorsku Hrvatsku i stvorio državu znatne veličine. Srednjovjekovno hrvatsko kraljevstvo doseglo je vrhunac pod kraljem Petrom Krešimirom IV. (1058-1074.). Kad je glavna autohtona kraljevska loza presahnula krajem 11. stoljeća, Hrvati su priznali ugarskog vladara Kolomana kao zajedničkog kralja Hrvatske i Ugarske u nagodbi od 1102. godine (tzv. Pacta Conventa).

Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom


Nakon ulaska u personalnu uniju (unija dvaju ili više kraljevstava povezanih kroz vladarevu osobu) s Ugarskom, uveden je drugi tip feudalizma. Vremenom značaj starih hrvatskih plemena, koje su birale hrvatskog kralja slabi, a na pozornicu značajnih plemstava izlaze hrvatske plemenitaške obitelji kao što su Frankopani i Šubići. Kasniji su kraljevi nastojali povratiti utjecaj dajući povlastice hrvatskim gradovima. Upravitelj hrvatskih pokrajina zvao se ban.

Bribirski kneževi iz loze Šubića stekli su najveći utjecaj, vladajući nad velikim dijelom Dalmacije, Slavonije i Bosne. Ipak, kasnije su Anžuvinci ojačali kraljevsku moć. Anžuvinci su i prodali cijelu Dalmaciju Mlecima 1409. godine. Kad je Osmansko Carstvo počelo osvajati Europu, Hrvatska se našla na granici s carstvom. Unatoč stalnim borbama, Hrvatska je gubila sve više teritorija zbog nadiranja Turaka.

Hrvatska pod Habsburzima


Mohačka bitka (1526.) bila je ključni događaj u kojem je vlast kraljevske kuće Jagelovića propala smrću kralja Luja II. Otomansko Carstvo se dalje širilo da bi u 16. stoljeću obuhvatilo veći dio Slavonije, zapadne Bosne i Like. U drugoj polovici 16. stoljeća, velika područja Hrvatske i Slavonije uz granicu Otomanskog Carstva pretvorena su u Vojnu krajinu, kojom je izravno zapovijedao bečki vojni stožer. Kako je Vojna krajina opustjela, tamo su naseljeni kršćanski prebjezi s osmanske strane granice: Hrvati i Vlasi (koji su se kasnije nacionalno oblikovali kao Hrvati i Srbi), a naseljeni su i Nijemci i drugi.

Nakon što je Bihać pao 1592. godine, samo su mali dijelovi Hrvatske ostali slobodni. Preostalih 16,800 km2 nazivano je reliquiae reliquiarum olim inclyti regni Croatiae (ostaci ostataka nekad velikog hrvatskog kraljevstva). Turska je vojska doživjela svoj prvi veliki poraz u Hrvatskoj bitkom kod Siska 1593. godine. Izgubljena su područja postupno vraćena, osim velikog dijela današnje Bosne i Hercegovine. U 18. stoljeću je Osmansko Carstvo istjerano iz Mađarske i Hrvatske, dok je Austrija dovela svoje carstvo pod središnju kontrolu. Carica Marija Terezija dobila je potporu Hrvata kroz Pragmatičnu sankciju i u Ratu austrijske sukcesije (1741-1748.) i zauzvrat pripomogla Hrvatskoj.

Kad je Mletačka Republika pala 1797. godine, njezini su posjedi na istočnom Jadranu postala predmet spora između Francuske i Austrije. Habsburzi su na kraju osigurali vlast (1815.), pa su djelovi hrvatskih zemalja pod imenom carskih pokrajina Dalmacije i Istre postale dio carstva. Potonje dvije su kasnijom podjelom Habsburške monarhije na austrijski i ugarski dio, iako su bile istočno od Austrije, potpale pod austrijski dio, dok su druge hrvatske zemlje pod imenom carskih pokrajina Hrvatska i Slavonija potpale pod ugarski dio Monarhije.

Hrvatski narodni preporod krenuo je u 19. stoljeću protiv germaniziranja, mađariziranja i talijaniziranja Hrvatske i Hrvata. Ilirizam je obuhvatio mnoge utjecajne ljude u Hrvatskoj (i hrvatskog i nehrvatskog podrijetla!) 1830-ih godina i dalje, što je dovelo do reforme hrvatskog i velikog razvoja kulture. Među najveće preporoditeljske uspjehe valja navesti ponovno uvođenje hrvatskog jezika kao službenog jezika u carskim upravnim jedinicama Dalmaciji i "Hrvatskoj i Slavoniji". Nakon što su mađaroni osnovali svoju horvatsko-vugersku stranku, Ljudevit Gaj osniva Ilirsku stranku. Međutim već dvije godine kasnije Ilirsko ime je zabranjeno. Gaj je primoran promijeniti ime stranke u Narodnu stranku. To je bio veliki udarac Ilirskome pokretu, koji je težio okupljanju svih južnih Slavena pod Ilirskim imenom, i time utjecati na status Slavena u Monarhiji.

Nakon revolucije 1848. i stvaranja dvojne monarhije Austro-Ugarske, Hrvatska je izgubila autonomiju, iako je ban Josip Jelačić pomogao da se suzbije mađarski ustanak. Hrvatska je autonomija vraćena 1868. kroz Hrvatsko-ugarsku nagodbu, koja je, unatoč dobivenoj autonomiji u nekim područjima, bila ugovor na štetu Hrvata. Austro-ugarske vlasti nisu nikad dopustile spajanje svih hrvatskih zemalja, unatoč željama hrvatskog stanovništva. Takav stav vlastiju je sve više okretao Hrvate od odanosti Austro-ugarskoj Monarhiji. Ipak, zahvaljujući radu "bana pučanina" Ivana Mažuranića, Vojna Krajina je vraćena u sastav Hrvatske, odnosno teritorijalno i upravno je postala dijelom carskih pokrajina Hrvatske i Slavonije.

Hrvatska u prvoj Jugoslaviji


Malo prije kraja 1. svjetskog rata (1918.), Hrvatski sabor je prekinuo veze s Austro-Ugarskom, koja je izgubila rat. Narodno vijeće države, vođeno idejama panslavenstva koje su se razvijale pedeset godina, pridružilo se Srbiji i Crnoj Gori, te stvorilo Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Odluku o ujedinjenju sa Kraljevinom Srbijom i Kraljevinom Crnom Hrvatski sabor nikada nije potvrdio. Kraljevstvo je prošlo kroz ključnu promjenu 1921. godine, kad je novi ustav centralizirao vlast u glavnom gradu Beogradu i prekrojio unutrašnje granice vodeći se geografskim i ekonomskim načelima, čemu se protivila Hrvatska seljačka stranka pod vodstvom Stjepana Radića. Hrvatska državnost je za jedno vrijeme zbrisana. Stranka je bojkotirala vlast Srpske radikalne narodne stranke tijekom čitavog razdoblja, osim 1925-1927.

Radića je 1928. godine u parlamentu smrtno ranio srpski zastupnik Puniša Račić, što je izazvalo nemire u Zagrebu. Godine 1929. kralj Aleksandar je proglasio diktaturu i nametnuo novi ustav koji je između ostaloga preimenovao zemlju u Kraljevinu Jugoslaviju. Kralj Aleksandar je ubijen 1934. godine u atentatu radikalnih skupina (VMRO i Ustaški pokret) koje je prethodno protjerao. Hrvatska je dobila određenu autonomiju 1939. osnutkom Banovine Hrvatske na osnovu sporazuma Cvetković-Maček. Militaristička vlast u Beogradu je propala 1941. godine, a sile osovine ubrzo su osvojile Jugoslaviju.

Nezavisna Država Hrvatska


Ustaše, hrvatska stranka radikalne desnice, došla je na vlast zbog potpore Sila osovine, te je 1941. godine stvorila Nezavisnu Državu Hrvatsku pod vodstvom Ante Pavelića. Njegov marionetski režim donio je rasne zakone, osnovao osam koncentracijskih logora i pokrenuo kampanju za uništenje Srba, Židova i Roma, te svih jačih političkih protivnika, od kojih su hrvatski komunisti bili najbrojniji. Početkom 1941. u Hrvatskoj se pojavio i antifašistički pokret, kojim je upravljala Komunistička partija pod vodstvom Josipa Broza Tita, kao i u drugim dijelovima Jugoslavije. Srpska rojalistička gerila, četnici, borila se ispočetka protiv ustaša i uništavala Hrvate općenito, ali već od 1942. godine, kako je jačao partizanski pokret s komunistima na čelu počeli su sve otvorenije surađivati s ustašama u zajedničkom cilju uništavanja partizana.

I ustaše i četnici surađivali su sa Silama osovine i borili se protiv partizana. Partizanski pokret je brzo uhvatio maha diljem NDH, pa su se u brdsko-planinskim, teže prohodnim područjima, stvorila veća područja pod partizanskom kontrolom. Padom Italije 1943., dotad slabije i nekvalitetno naoružani partizani dolaze do većih zaliha oružja, što lakog, što težeg, pa su se stvorili preduvjeti za naoružavanje većeg broja ljudi. Partizanski se pokret raširio po cijeloj zemlji, te je uz pomoć Crvene armije istjerao naciste i njihove pomagače 1945. Država NDH je svoj kraj doživjela 17. svibnja 1945. na polju blizu mjesta Bleiburg u Austriji, gdje se prema prethodno postignutom dogovoru hrvatska vojska (200.000 vojnika), zajedno s mnoštvom civila (500.000 ljudi) koja se nekoliko dana probijala uz neprestanu borbu sa partizanskim jedinicama, trebala predati engleskoj vojsci da bi se izbjegla osveta. Englezi krše dogovor i predaju te ljude partizanima. Sve završava "križnim putem", u kojem biva na mučki način ubijen do današnjeg dana neutvrđen broj ljudi.

Hrvatska u drugoj Jugoslaviji


Hrvatska je postala dio federalne Jugoslavije 1945. godine. Državom je upravljala Titova Komunistička partija. Tito je vodio autokratsku,represivnu politiku,u cilju stvaranja unitarističke jugoslavenske države. Hrvati su opet bili u manjini, ali ustav iz 1963. uravnotežio je moć u zemlji između dva naroda. Razvoj nakon 1965. doveo je do Hrvatskog proljeća 1970-71. godine, kad su zagrebački studenti demonstrirali radi većih građanskih prava i veće samostalnosti Hrvatske. Režim je ugušio proteste i zatvorio političke vođe, ali to je dovelo do novog ustava iz 1974. godine, koji je republikama dao veća prava.

Nakon Titove smrti (1980.) pojavili su se politički, etnički i gospodarski problemi, a federalna vlada se raspadala. Rastući srpski šovinizam izazvao je negativne reakcije i otpore u Hrvatskoj. Prvi su slobodni izbori održani 1990. godine, a pobijedila je patriotska stranka Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) pod vodstvom Franje Tuđmana, koji je postao prvi predsjednik Hrvatske. HDZ je radio na osamostaljenju Hrvatske, čemu se protivila srpska manjina instrumentalizirana od strane velikosrpskih krugova u Beogradu, okupljenih oko Udruženja književnika i Srpske akademije nauka i umetnosti. To je postupno dovelo do otvorenog neprijateljstva između dva naroda.

Ljeti 1990. srpsko se stanovništvo pobunilo u područjima Hrvatske gdje je imalo većinu i zasnovalo ono što će kasnije postati t.zv. Republika Srpska Krajina. Uz Srbe je stala Jugoslavenska Narodna Armija (JNA). Sukob je dosegao vrhunac u tzv. "balvan-revoluciji", kad su pobunjeni Srbi blokirali prometnice koje su spajale sjevernu i južnu Hrvatsku i pokrenuli oružane incidente.

Današnja Hrvatska


Hrvatska je vlada proglasila razdruživanje od Jugoslavije 25. lipnja 1991. godine. Pod pritiskom međunarodne zajednice, na tu odluku je stavljen tromjesečni moratorij. JNA je od konca 1980-ih bila već potpuno u službi velikosrpskoga programa i pod kontrolom Slobodana Miloševića. Svoju logistiku je stavila na raspolaganje velikosrpskim snagama u SFRJ. Na područjima Hrvatske gdje je postojala srpska zajednica JNA i velikosrpski agitanti ( i mediji i pojedinci) su poticali i pozivali lokalne Srbe na pobunu, propagandom širili strah od novih hrvatskih vlastiju, logistikom i oružjem pomagali pobunjeno stanovništvo u pobuni protiv Hrvatske. U više navrata je JNA intervenirala protiv hrvatskog redarstva/snaga MUP-a, kad bi ove reagirale na pobunjeničke akcije; s time da su pobunjenička djela pokazivala terorističku narav - blokiranje prometnica, protjerivanje hrvatskog i ostalog nesrpskog stanovništva, koje je svo vrijeme pokazivalo odanost Hrvatskoj. Sve ove akcije JNA su bile pod izlikom mirotvorstva. Velikosrpske snage su se uvukle i u crnogorsko rukovodstvo, te su uvukle i Crnu Goru u svoja nedjela. Velikosrpska propaganda je djelovala i u drugim SFRJ-republikama i pokrajinama, s ciljem slabljenja položaja Hrvatske.

Hrvatsku je JNA pokušala prisilno zadržati okupacijom i tako izazvala rat koji će kasnije postati poznat kao Domovinski rat. Mnogi hrvatski gradovi, pogotovo Vukovar i Dubrovnik, našli su se na udaru srpskih snaga. Hrvatski sabor je prekinuo sve preostale veze s Jugoslavijom 8. listopada iste godine Odlukom o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. Civilno je stanovništvo masovno bježalo iz ratne zone: stotine tisuća Hrvata pobjegle su i/ili su protjerane s okupiranih područja i sa graničnih područja sa Srbijom i Bosnom. Na mnogim je mjestima vojska prisilno istjerala stanovništvo (etničko čišćenje).

Predsjednik Franjo Tuđman u Kninu, 1995.Vukovar, grad uz srpsku granicu, bio je posve uništen tijekom tromjesečne opsade, poznate kao bitke za Vukovar. Grad je krajem studenog 1991. godine pao u ruke JNA i paravojnih srpskih postrojbi koji su zatim smaknuli više od tisuću ljudi. Ipak, to je bio preokret u Domovinskom ratu. U toj bitci su srpske snage izgubile velik dio oklopnih snaga. Strane su države počele priznavati Hrvatsku kao samostalnu državu. Još 1991. Hrvatsku su priznale Slovenija, Litva, Latvija, Ukrajina, Island i Vatikan. Njemačka, Italija i Švedska su koncem prosinca 1991. najavile priznanje. Polovicom siječnja 1992. hrvatsku su priznale zemlje Europske zajednice, EFTA-e i zemlje istočne Europe (koje su to i prije namjeravale, ali su čekale poteze "velikih", za im se ne zamjeriti). Slijedilo je veliko priznavanje od strane arapskih zemalja. Nakon toga Hrvatsku je priznala i Rusija. Zadnji su, od svjetski značajnih zemalja, sa dosta zakašnjena, Hrvatsku priznale Izrael i SAD.

Došlo je razdoblje relativnog zatišja, a Ujedinjeni narodi su uvodili primirja između ukopanih neprijatelja. JNA se povukla iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, gdje je zatim počeo novi rat. Tijekom 1992. i 1993. godine Hrvatska je primila tisuće izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. Hrvatska je u nekoliko navrata oslobađala djelove svojeg teritorija. Na žalost, moćnici međunarodne zajednice su svaku hrvatsku osloboditeljsku akciju priječili i zaustavljali diplomatskim pritiscima, a nerijetko se prijetilo i sankcijama.

Koncem 1991. oslobođene su velika područja u zapadnoj Slavoniji, i time se spriječilo odsijecanje Hrvatske kod Virovitice. 1992. je oslobođen dio dubrovačkog zaleđa i zaleđe poluotoka Pelješca; u brzoj akciji je oslobođena Miljevačka zaravan, a u akciji Maslenica, zadarsko i šibensko zaleđe, i time se spriječilo rezanje Hrvatske kod Biograda i Podvelebitja. 1993., u akciji Medački džep, je oslobođena okolica Gospića. 1995. u akciji "Oluja" oslobođeno je područje "Krajine". Mirna reintegracija Istočne Slavonije označila je kraj okupacije i Domovinskog rata.

 

 

  
Bjelovarsko-Bilogorska Zupanija
 
Ova zupanija lezi na sjeveru Hrvatske sa glavnim gradom Bjelovarom. Ova stranica je vrlo dobra i mozete je citati na engleskom, njemackom i hrvatskom jeziku.
Link: http://www.bbz.hr
 
 
  
Brodsko-Posavska Zupanija
 
Ova zupanija se nalazi na istoku Hrvatske sa glavnim gradom Slavonskim Brodom. Mozete je citati na engleski, njemacki i hrvatski.
Link: http://www.bpz.hr
 
 
  
Dubrovacko-neretvanska Zupanija
 
Ova Zupanija se nalazi na jugo-zapadu Hrvatske, glavni grad je Dubrovnik. Web stranica je na Hrvatskom jeziku.
Link: http://www.edubrovnik.org
 
 
  
Istarska Zupanija
 
Ova zupanija lezi na zapadu Hrvatske, glavni grad je Pazin. Ova stranica je samo na Hrvatskom jeziku, sadrzi i chat sa poznatih osobama iz Istre.
Link: http://www.istra-istria.hr/
 
 
  
Karlovacka Zupanija
 
Ova zupanija se nalazi u sredini Hrvatske, Karlovac je glavni grad. Web stranica je na Hrvatskom jeziku.
Link: http://www.karlovacka-zupanija.hr
 
 
  
Krapinska-Zagorska Zupanija
 
Ova zupanija se nalazi na sjeveru Hrvatske sa glavnim gradom Krapinom. Ova stranica je vrlo lijepo izradena, ali za sada samo na Hrvatskom jeziku.
Link: http://www.kr-zag-zupanija.hr
 
 
  
Koprivnicko-Krizevacka Zupanija
 
Ova zupanija je na istoku Hrvatske, sa glavni gradom Koprivnicom.
Link: http://www.tz-koprivnicko-krizevacka.hr
 
 
  
Licko-senjska Zupanija
 
Ova zupanija se nalazi na jugo-zapadu Hrvatske, a glavni grad je Gospic. Vrlo vrijedna i lijepa stranica je sigurno posjete vrijedna. Citajte ju na Hrvatskom i Engleskom.
Link: http://www.lickosenjska.com
 
 
  
Medimurska Zupanija
 
Ova zupanija se nalazi na sjeveru Hrvatske, sa glavnim gradom Cakovcem. Ova lijepa stranica je samo na Hrvatskom jeziku.
Link: http://www.zupanija-medjimurska.hr
 
 
  
Osjecko-Baranjska Zupanija
 
Ova zupanija se nalazi na istoku Hrvatske, sa glavnim gradom Osijekom. Lijepa stranica na Engleskom i Hrvatskom, vrlo dobro napravljena i posjete vrijedna.
Link: http://www.osjecko-baranjska-zupanija.hr
 
 
  
Pozesko-slavonska Zupanija
 
Ova zupanija lezi na istoku Hrvatske. Glavni grad je Pozega.
Link: http://www.pszupanija.hr
 
 
  
Primorko-Goranska Zupanija
 
Ova stranica je u izradi, vise informacija slijedi.
Link: http://www.pgz.hr
 
 
  
Sibensko-Kninska Zupanija
 
Ova zupanija lezi na jugu Hrvatske, sa glavnim gradom Sibenikom.
Link: http://www.sibensko-kninska-zupanija.hr
 
 
  
Sisacko-moslavacka Zupanija
 
Ova zupanija se nalazi u sredjni Hrvatske, glavni grad je Sisak.
Link: http://www.smz.hr
 
 
  
Splitsko-Dalmatinska Zupanija
 
Ova zupanija lezi na jugu Hrvatske, glavni grad je Split. Web stranica nije jos potpuno gotova. Bit ce napravljena na Hrvatskom i Engleskom jeziku.
Link: http://www.dalmacija.hr
 
 
  
Varazdinska Zupanija
 
Ova zupanija lezi na zapadu Hrvatske, sa glavnim gradom Varazdinom. Web stranica je na Hrvatskom jeziku.
Link: http://www.varazdinska-zupanija.hr
 
 
  
Viroviticko-podravska Zupanija
 
Ova zupanija se nalazi na sjeveru Hrvatske, sa glavnim gradom Viroviticom. Vrlo lijepa stranica na Hrvatskom i Engleskom jeziku.
Link: http://www.viroviticko-podravska-zupanija.hr
 
 
  
Vukovarsko-srijemska Zupanija
 
Ova zupanija se nalazi na istoku Hrvatske, sa glavnim gradom Vukovarom. Web stranica je na Hrvatskom jeziku.
Link: http://www.vukovarsko-srijemska-zupanija.hr
 
 
  
Zadarska Zupanija
 
Ova zupanija lezi na jugu Hrvatske, a glavni grad je Zadar. Web stranica je na Hrvatskom jeziku.
Link: http://www.zadarska-zupanija.hr
 
 
  
Zagrebacka Zupanija
 
Ova zupanija lezi u sredni Hrvatske, sa glavnim gradom Zagrebom. Web stranica je na Hrvatskom jeziku.
Link: http://www.zagrebacka-zupanija.hr
 
 
Hrvatske Zupanije sa pozivnim brojevima