VOĆIN: "Pogled u bratovim očima prije nego je ubijen nikada neću zaboraviti"

Nestali u Domovinskom ratu dokumentarac je o ljudima koji se i nakon 25 godina još uvijek vode kao nestali.

Donosimo emotivne priče njihovih obitelji, njihove posljednje fotografije, mjesta gdje su zadnji puta viđeni... Posljednji puta vidio sam Antuna na dvorištu naše kuće u lipnju 1991.

Rekao sam: Brate, ovo neće biti dobro. Uzmi ženu i djecu i bježi iz Voćina... - Samo me gledao, bez riječi i taj njegov pogled nikada neću zaboraviti. Ubijen je na mjestu gdje se nalazila policijska stanica (postaja) koju su zauzeli pobunjeni Srbi. Njegovo tijelo odvezeno je negdje, a do danas nismo saznali gdje - otirući suzu govori Zdravko Volf (53) iz Voćina. U podravskom selu ubijeno je 47 Hrvata, a uz Antuna, još se jedan čovjek vodi kao nestao. Antun nije želio otići iz sela, nije htio napustiti teško bolesne oca i majku. Po izjavama svjedoka, pobunjeni Srbi doveli su ga u tu policijsku postaju, mučili i ubili, a potom odvezli. 

 Ja sam se priključio ZNG-u.

- Kad smo razmjenjivali zarobljene četnike, išao sam na svaku razmjenu i inzistirao da se razmjene oni za koje sam znao da su uhvaćeni, među njima i moj brat. Oni nisu odgovarali, nego su iz domova zarobljenih Hrvata civila uzimali ljude koji su im služili za razmjenu. I na kraju ubili sve što su pronašli u Voćinu - pripovijeda Zdravko. Najgore od svega, kaže, je što su nalogodavci dolazili kod njegove majke i tražili Antunovo odijelo obećavajući joj da će biti razmjenjen. Do te razmjene nije došlo, donosi 24.

- Za brata sam saznao da se skriva u Voćinu po pojedinim mjestima i kućama srpskih obitelji. Ovdje je bilo Srba koji su pomagali Hrvatima. Nakon oslobađanja Voćina saznao sam detalje: Kad je odveden, po čijem naređenju i kad je ubijen. Prijavljivao sam to Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, no nisu učinili ništa. Prije dvije godine pozvao me Županijski državni odvjetnik u Zagrebu.

Rekao je da će svi ti zločini doći pod njihovu jurisdikciju. Od prošle godine nije pokrenuo postupak protiv osoba na koje sam ukazivao. Imena se znaju, no kao da se istina, nažalost ne želi otkriti – ogorčen je Zdravko.

 

Write a comment

Comments: 1
  • #1

    deli-Vuka (Thursday, 12 October 2017 17:21)

    Bože sveti, Bože, pogledaj ovamo! Zar baš NIKAD neće biti mira Hrvatu u Hrvatskoj zemlji?

    Red laži - red ubojstava - red laži, krađa, otimanja - red klanja, razaranja, spaljivanja - pa opet red laži i optuživanja žrtve za zvjerstva njenih ubojica - tako je ispisana povijest Hrvatske, a tako se ispisuje i dalje. Do kada???
    Do kad će se svijetom širiti slika "pro-fašističke" Hrvatske i Hrvata "genocidnog naroda"? Do kad će u očima svijeta Hrvatska biti "problem" koji svijet treba "hitno riješiti", jer onog trena kad Hrvatska nije čvrsto pod kontrolom (Austrougarske ili Srbije, svejedno tko se prihvati tog nezahvalnog posla), onoga DANA u kojem Hrvatska dobije bilo koji oblik nezavisnosti i Hrvati udahnu slobodu od represije, sa tim prvim udahom Slobode svi Hrvati se kolektivno povampire, hvataju se noža, malja, žice, i počinju klati milione Srba (uz Židove, i po novome i Bosance), piti im krv i bacati ih u jame bezdanice, da im se leševi više nikad ne nađu (za razliku od zločestih hrvatskih leševa koji nikako da se raspadnu, i zločestih hrvatskih narodnih nošnji, krunica i ženskih pletenica upletenih vrpcama trobojnicama koje nikako da se pretvore u kosti srpskih junaka, kako ono Srbi govore, podsjetite me... nešto kao: "Najveći srpski grad ispod zemlje Jasenovac" aludirajući na izmišljotinu da je Hrvatska bila prepuna Srba koji su svi pobijeni u Jasenovcu - dokazano 1.700.000 Srba, zato je u Hrvatskoj bilo samo 12 % Srba 1990.)

    Kako su zli Hrvati, izbacujući naziv "socijalistička" ispred "republika Hrvatska", "krenuli ponoviti Jasenovac", Srbi su morali "spašavati svoje živote", a imali su i moralno pravo prvi početi sa klanjem kao ovi o kojima izvještavate, a takvih je ... puno.

    Evo, čak i mi zagrepčani - kao objektivni, nezaraženi ideologijom, klasično obrazovani - do dana današnjega imamo ugrađene nepostojeće ishodišne točke, nepostojeće temelje na kojima gradimo svoje ne-znanje, a koji su tako čvrsto ugrađeni u našu podsvijest, u naš sustav mišljenja, da ih se baš nikad ne sjetimo preispitati. Nekidan sam na NET-u naletila na meni nepoznat dio hrvatske povijesti (ja sam prof. povijesti – doduše, "samo" povijesti (ex) jugoslavenskih jezika i književnosti, primarno hrvatske): 30-te godine XX. stoljeća. Tri dana i noći nisam se makla od ekrana kompjutera, preko kojeg sam iščitavala fotografije starih knjiga, novina, dokumenata, pisama... zapisanog života u Hrvatskoj četvrtog desetljeća 20. stoljeća (to se zove "digitalizirana arhivska građa") – kako su nam TO uspjeli sakriti?!
    Pitala sam zagrepčane koje sam srela – prijatelje, kolege, obitelj; većinom fakultetski obrazovane -jedno pitanje: Zašto su Ustaše, došavši na vlast, u prvoj godini napravili toliku represiju prema Srbima u Hrvatskoj? Da li je bilo ikakvoga povoda za zatvaranje pa i ubijanje Srba po Kordunu i Baniji?
    Svi su odgovorili isto: Ustaše su 1941./'42. napale Srbe u Hrvatskoj iz čista mira i bez ikakvog povoda.
    A tako sam isto do nekidan mislila i ja.
    Slika – neupitna, selbstferschtandlich, kao što sunce izlazi na istoku – novije hrvatske povijesti je ovakva: velika borba protiv Austrougarske, kratka ali žestoka protiv nasilne mađarizacije, hrvatski pokret Iliraca za ujedinjenje sa južnoslavenskom braćom sa koje spada okov nestajućeg Otomanskog carstva – SHS, Kraljevina Jugoslavija – ubojstvo Radića – ubojstvo Jugoslavenskog kralja – i najedamput, iz čista mira, koristeći zbrku oko početka WW2, u Hrvatsku umarširavaju krvoločni Ustaše, otvaraju konc. logore i kreću ubijati sve Srbe po selima.

    Da li je postojao bilo kakav RAZLOG da Ustaše počnu sa ubijanjem Srba po Kordunu i Baniji?
    Nije. To su uradili iz čista mira i bez ikakvog povoda.

    Od tada se bavim sa izgubljenim 1930-tim... Kako su nam izbrisali iz postojanja '30.-te, tako nam sada brišu '90-te, zato da nam u valovima rade isto sve dok ne nestanemo...

    Pitanje: zašto je Zver dozvolila da dijete preživi? Kakvu ulogu igra njegova kćer? Da li je ona živa, da li zna što je njen otac radio?